ZAGREB, 18. ožujka (Hina) - "Još nije sasvim izvjesno koje će države snaći rezolucija s opomenama da se poprave na kraju ovogodišnjeg jednoipolmjesečnog pretresa ljudskih prava u svijetu u sklopu Komisije UN-a za ljudska prava.
Međutim, već je od samog početka izvjesno da su mjerila vrlo relativna, toliko da je ponekad nemoguće razlučiti da li se na tom najvišem svjetskom forumu za ljudska prava uopće raspravlja o njima, ili pak samo o politici i ekonomiji", piše Višnja Starešina u uvodu kolumne 'Politički plićaci' u današnjem VEČERNJEM LISTU.
ZAGREB, 18. ožujka (Hina) - "Još nije sasvim izvjesno koje će države
snaći rezolucija s opomenama da se poprave na kraju ovogodišnjeg
jednoipolmjesečnog pretresa ljudskih prava u svijetu u sklopu Komisije
UN-a za ljudska prava. Međutim, već je od samog početka izvjesno da su
mjerila vrlo relativna, toliko da je ponekad nemoguće razlučiti da li
se na tom najvišem svjetskom forumu za ljudska prava uopće raspravlja
o njima, ili pak samo o politici i ekonomiji", piše Višnja Starešina u
uvodu kolumne 'Politički plićaci' u današnjem VEČERNJEM LISTU. #L#
Izdvaja u nastavku nekoliko zemlja kojima bi zapadne države htjele
izglasati rezoluciju o stanju ljudskih prava, ali zbog raznoraznih
razloga ne smiju. Kao prvu od njih navodi Kinu koja već šest godina
"uz podršku država u razvoju" uspijeva skinuti s rasprave ljudska
prava u Kini. Novinarka smatra kako će to ove godine biti još teže jer
iz zemalja u razvoju, "osobito onih koje nemaju moćne zapadne
pokrovitelje", stiže "sve glasnija poruka da se zapadni standardi
ljudskih prava ne mogu primjenjivati univerzalno, da postoje države
utemeljene na drukčijoj kulturi i tradiciji i da je, napokon,
inzistiranje na zapadnim standardima ljudskih prava na države u
razvoju samo element njihove političke ucjene i gospodarskog kočenja".
Novinarka pritom još izdvaja: "Nemoguće je braniti ljudska prava u
Kini, ali je isto tako teško poreći utemeljenost prošlogodišnje poruke
njezinog ambasadora u Ženevi, koja je otprilike glasila: dok smo
živjeli na dvije žlice riže dnevno i umirali od gladi, nikoga nisu
zanimala ljudska prava u Kini. Danas, kad je Kina država s 1,2
milijarde stanovnika, atomskom bombom i najvećom stopom privrednog
rasta u svijetu, Zapad se odjednom brine za naša ljudska prava".
Izdvaja dalje Kubu, koja će "vjerojatno tradicionalno dobiti
rezoluciju i ove godine, da SAD pokaže nepopustljivost prema kršenju
prava kod svog malog neprijateljskog susjeda" te Saudijsku Arabiju
koje "nema ni na popisu kandidata, niti joj se ime itko usudi
spomenuti u kontekstu kršenja ljudskih prava" - jer "toliko je dobar
trgovinski i širi gospodarski partner, tako dobro plaća. (...) Zato će
Iranu, Iraku, Nigeriji, Myanmaru (Burma) nastojati izglasati
rezolucije. S razlogom. Ali bez razloga nekih drugih nema u tom
društvu, barem ako se razlozi traže isključivo u poštovanju ljudskih
prava", komentira novinarka.
Izdvaja još jedan komičan element - "kada države u kojima su zapadni
standardi ljudskih prava ukorijenjeni toliko kao u Sudanu ili Jemenu
počnu zbog njihova kršenja prozivati druge, recimo Izrael". Dodaje
pritom kako je isto tako prozirna (politička) pozadina "kada SAD odmah
stanu u obranu Izraela kao zemlje u demokratskom razvoju.
Baš kao i prošlih godina, kada su se uvaženi zastupnici i eksperti
pretvarali da mjesecima ne slušaju vijesti i da nisu čuli za rat u
Čečeniji. Jer, Rusiji se ne bi svidjelo da joj se dira u ljudska
prava. Još od osnivanja UN-a, kada je jedan od najgorljivijih boraca
za ljudska prava za UN-ovom govornicom bio Višinski, čelična šaka
Staljinovih čistki, nije se očito mnogo promijenilo ni u zaštiti, ni
među zaštitnicima", zaključuje Starešina.
(Hina) dp mi
180832 MET mar 97