HONG KONG, 15. ožujka (Hina) - Dolazeći u sve većem broju s namjerom da zauzmu svoje mjesto i izvuku za sebe dio profita na golemom kineskom tržištu, strane tvrtke podigle su vrijednost i zaradu mladih visokoobrazovanih Kineza u
neslućene visine.
HONG KONG, 15. ožujka (Hina) - Dolazeći u sve većem broju s namjerom
da zauzmu svoje mjesto i izvuku za sebe dio profita na golemom
kineskom tržištu, strane tvrtke podigle su vrijednost i zaradu mladih
visokoobrazovanih Kineza u neslućene visine. #L#
"Mi upravljamo najvećim dijelom privatnog sektora", tvrdi Li Guo,
35-godišnji kineski yuppie. "Inozemna poduzeća ne mogu bez nas, jer mi
poznajemo i pravila poslovanja u svijetu, ali znamo i kako ovdje, u
Kini, bilo što postići".
Li Guo ima, inače, zvanje doktora marksizma i lenjinizma, ali 1989.
se posvetio unosnijim poslovima. U posljednje tri godine on je uštedio
120.000 USD, svotu koju većina Kineza ne može zaraditi za cijeli
život. "Velike međunarodne kompanije ovamo šalju menadžere iz Hong
Konga i Tajvana, ali ovo je i za njih strani svijet. Bez naših savjeta
bi bili bespomoćni. Mi im govorimo čak i kako se trebaju obući".
Li je počeo raditi za jedno hongkonško poduzeće uz plaću od 1.000 USD
mjesečno. To je brzo naraslo na 3.000, ali Li je, unatoč tome, dva
puta mijenjao poslodavca. Kina obiluje jeftinom radnom snagom, ima
dovoljno inženjera, ali kronično nedostaju sposobni menadžeri.
Probitačni kineski yuppiji mogu birati među mnoštvom ponuda. Kina je
danas potencijalno najveće tržište na svijetu i mnoštvo inozemnih
ulagača užurbano nastoji ugrabiti svoj dio kolača. Prva teškoća s
kojom se suočavaju je kronični nedostatak lokalnih menadžera.
U ovom trenutku više od 70 inozemnih osiguravajućih društava otvara u
Kini svoja predstavništva i svi trebaju lokalne stručnjake. Vladini uredi,
naime, strogo ograničavaju zapošljavanje stranaca. Izbor, međutim, nije
prevelik, a iskusni 40-ogodišnjaci i 50-ogodišnjaci nerado napuštaju
državna poduzeća.
"Odrasli su u vremenu kad je privatno poduzetništvo bilo ozloglašeno.
U njima je još uvijek duboko ukorijenjen strah", tvrdi Li o starijem
naraštaju.
Inozemni ulagači stoga su upućeni na mlađe obrazovane Kineze. "Nitko
to ne voli, ali, pogotovo novopridošlima, ne preostaje ništa drugo
nego preotimati menadžere od drugih. Ma kako bilo skupo i
frustrirajuće stalno nanovo unajmljivati neiskusne ljude tek izišle sa
sveučilišta, obučavati ih i gledati kako vas oni uskoro napuštaju,
nema izbora", tvrdi predstavnik General Motorsa. Inozemni ulagači
nastoje zadržati mlade Kineze. Visoke plaće se podrazumijevaju. "To je
još uvijek deset puta manje nego koliko stoji dovođenje Amerikanaca
kineskog podrijetla", dodaje on.
Većina poslodavaca nudi i službeno vozilo. Nerijetko se najboljim
manadžerima nude bespovratni krediti za stanove pod uvjetom da pet
godina ostanu u poduzeću. Međutim, ni to nije uvijek dovoljno za
zadržavanje dinamičnih i ambicioznih kineskih yuppija. Samostalno
poslovanje san je većine uspješnih poslovnih ljudi u Kini. Banke,
međutim, daju kredite samo državnim poduzećima.
"Državna poduzeća ne uspijevaju ostvariti dobit, a to se od njih
zahtijeva. Zbog toga podižu povoljne kredite za poslove koje vode samo
na papiru. Uistinu kapital uz visoke kamate posuđuju nama, a mi ga
ulažemo. Državna poduzeća mogu na kraju godine iskazati pozitivno
gospodarenje, a mi imamo početni kapital", objašnjava Li.
On rijetko žali što je napustio akademsku karijeru. "Deng Xiaoping je
bio u pravu. Uistinu je krasno biti bogat".
(Hina) bla br
150658 MET mar 97