PEKING, 14. ožujka (Hina) - Kina spada u red država koje u svojoj praksi pribjegavaju zabranama ili povlačenju iz prodaje nepoćudnih tiskovina; štoviše, to se povremeno dešava i s knjigama, čiji autori po prosudbi nadležnih ne pišu na
društveno prihvatljiv način.
PEKING, 14. ožujka (Hina) - Kina spada u red država koje u svojoj
praksi pribjegavaju zabranama ili povlačenju iz prodaje nepoćudnih
tiskovina; štoviše, to se povremeno dešava i s knjigama, čiji autori
po prosudbi nadležnih ne pišu na društveno prihvatljiv način. #L#
Primjerice, popularni prozaik, filmski i tv-pisac Wang Shuo (Vang
Šuo) zna da je, u godinama kad su mu djela slobodno tiskana i
prodavana, od autorskih prava mogao zaraditi i do 100.000 juana (oko
12.000 dolara); uz zabranu tiskanja četiriju knjiga njegovih sabranih
djela, "huliganskih" po sudu partijske propagande, na takav prihod u
ovoj godini ne treba računati.
Ako je, pak, riječ o novinama i časopisima, zabrane se obično odnose
na jedan njihov broj koji se povlači iz prodaje, najčešće najavljujući
i njihovo gašenje. To povlačenje sigurno znači financijski gubitak
koji izdavač može točno izračunati. No, pitanje je što učiniti kad je
riječ, primjerice, o stranome tisku? Njegovo povlačenje iz prodaje
pogađa uvoznika, dakle kinesku stranu koja mora poštovati odluku
cenzora, a da se sama ne osjeća krivom ni zbog čega. Uz malo
domišljatosti i taj je problem riješen: naime, dnevni i tjedni tisak u
Kini je istodobno moguće i cenzurirati i prodavati. Pritom, iz novina
ili časopisa samo treba počupati stranice na koje cenzura pokaže
svojim neumoljivim prstom.
Da stvar s dnevnim listovima u kojima nedostaju čitave stranice
funkcionira, dokazuje ovih dana prodaja honkonškog tiska u pekinškoj
robnoj kući "Prijateljstvo". Strani prijatelji - kako se sada
uobičajilo oslovljavati strance, koje se ne tako davno nazivalo i
"stranim đavolima" - tu plaćaju punu cijenu za novine u kojima
nedostaju po četiri stranice, slučajno baš one na kojima se,
primjerice, može pročitati što svijet piše o bombi koja je prošlog
petka teško ozlijedila desetak putnika u jednom pekinškom gradskom
autobusu.
Eksplozija se dogodila istoga dana kada je honkonški tisak
prenio uvjeravanje ministra kineske policije Tao Sujua (Siđia) da je u
Pekingu (i to još dok zasjeda Kineski narodni kongres) nemoguća
repriza podmetanja bombi kakve su nedavno odjeknule u dalekom Urumqiju
(Urumćiju), a o čemu službeni Peking dosad nije ponudio nikakvo
objašnjenje ili informaciju. Ako to treba shvatiti kao tipično
ponašanje, onda je logično i vađenje stranica iz novina koje prenose,
primjerice, izjavu uplakane supruge jedne od žrtava bombe u Pekingu,
ili pak pisanje tajvanskog tiska da je za teroristički napad
odgovornost preuzela ujgurska i protukineska Organizacija za slobodni
Turkestan, sa sjedištem u Turskoj. U svemu tome 'obzirna' cenzura
štiti svoje uvoznike, ne misleći pritom da bi se kupci s pravom mogli
osjećati prevarenima. Ono što zapravo čudi je uvjerenje da se tako
može zatajiti informacija vrijedna cenzorskog truda.
(Hina) mer br
140254 MET mar 97