ZAGREB, 13. ožujka (Hina) - Matica hrvatska i Društvo hrvatskih književnika priredili su danas u Ilirskoj dvorani HAZU svečanu sjednicu u povodu 30. obljetnice donošenja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog
jezika.
O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA
ZAGREB, 13. ožujka (Hina) - Matica hrvatska i Društvo hrvatskih
književnika priredili su danas u Ilirskoj dvorani HAZU svečanu
sjednicu u povodu 30. obljetnice donošenja Deklaracije o nazivu i
položaju hrvatskog književnog jezika. #L#
Skup je otvorio predsjednik Matice hrvatske prof. dr. Josip Bratulić,
te posebno pozdravio jednog od autora teksta Deklaracije, danas
predsjednika hrvatskog Sabora akademika Vlatka Pavletića te izaslanika
predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana Zlatka Canjugu.
Bratulić je kazao da je hrvatski jezik kroz vjekove bio napadan i
zatiran kako od srednjeg vijeka tako kroz 17., 18. i 19. stoljeće u
vrijeme germanizacije, mađarizacije, talijanizacije i u doba pojave
"hrvatskih vukovaca" u drugoj polovici 19. stoljeća. Iako su i latinski
i njemački i talijanski jezik bili na neki način promicatelji hrvatske
književnosti i hrvatske kulture s jedne strane s druge strane su isto
tako utjecali na njegovo zatiranje.
On se potom osvrnuo i na drugu polovicu 19. stoljeća, na postojanje
zagrebačke, riječke i zadarske filološke škole. Bratulić je izdvojio i
godinu 1954. kada je stvoren Novosadski dogovor o ravnopravnosti
hrvatskog i srpskog jezika, ali se, kazao je, vrlo brzo potvrdila da
je tim dogovorom data prednost čirilici i srpskom govoru. Spomenuo je
i tiskanje gramatike hrvatsko-srpskog jezika 1960. godine, kao
zajedničko djelo Matice hrvatske i Matice srpske.
Prisjećajući se slavnog datuma 13. ožujka 1967. kada je donešena
Deklaracija Bratulić je kazao da je ona bila plod promišljanja uloge
hrvatskog jezika i njegovog značaja za hrvatski narod. Ta Deklaracija
svojim točkama pridonijela je očuvanju samosvojnosti hrvatskog jezika
u hrvatskim granicama, ali i svugdje gdje žive Hrvati, kazao je na koncu
predsjednik Matice hrvatske prof. dr. Josip Bratulić.
Predsjednik Društva hrvatskih književnika dr. Ante Stamać je kazao da
će Društvu hrvatskih književnika dok god bude postojalo biti posebna čast
da se u prostorijama toga društva i u vrijeme dok mu je na čelu bio
akademik Vlatko Pavletić obznanila Deklaracija o nazivu i položaju
hrvatskoga književnog jezika, te dodao da je donošenje Deklaracije
jedan od presudnih događaja u hrvatskoj povijesti.
Deklaracija je isprva bila poznata piscima i intelektualcima, a potom
cjelokupnom hrvatskom pučanstvu te je omogućila piscima da zaplove morem
svoga materinjeg jezika.
"Deklaracija je početni korak na putu do uspostave hrvatske države",
rekao je Stamać, ponovivši riječi akademika Vlatka Pavletića, te
govorio potom o onima koji su prisezali na hrvatski jezik, dodajući kako
je čovjeku moguće sve oduzeti ali mu duhovnost nitko ne može oduzeti.
Zahvalio je na koncu svima onima koji su oblikovali i stvorili tekst
Deklaracije i ostavili ga budućim naraštajima.
Jedan od autora Deklaracije akademik Radoslav Katičić govorio je da
kako je Deklaracija je beskompromisna potvrda prava hrvatskog naroda na
hrvatski jezik, a to je ujedno i bio prvi akt u kojemu su se izjasnili
hrvatski intelektualci i hrvatski pisci o tome da da hrvatski i srpski
jezik nije isti.
Na kraju svečanosti dramski umjetnik Joško Ševo govorio je ulomke iz
monodrame "Govorite li hrvatski?".
Svečanoj sjednici bili su nazočni brojni članovi Matice hrvatske,
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predstavnici Sveučilišta,
brojnih kulturnih institucija te kulturni i javni djelatnici.
Za ovu prigodu Matica hrvatska tiskala je Deklaraciju o nazivu i
položaju hrvatskog jezika, a umjesto predgovora objavljen je tekst
akademika Dalibora Brozovića pod nazivom Deset teza o hrvatskome jeziku,
o ključnim pitanjima hrvatskoga književnog jezika.
Između ostalog u Deklaraciji se ističe "načelo nacionalnog
suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakoga od
naših naroda da čuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i da
maksimalno razvija ne samo svoju privrednu nego i kulturnu djelatnost.
Među tim atributima odsutno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime
jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakog
naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom bez obzira radi li se o
filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u
cijelosti pripada i nekom drugom narodu".
Osim Deklaracije u knjizi je objavljena i građa za povijest Deklaracije
od 1969. do 1997., zatim dokumenti i sjećanja od 1989. do 1993. i u
posljednjem dijelu tiskani su tekstovi akademika Stjepana Babića i
akademika Dalibora Brozovića pod naslovom "Tri desetljeća poslije 1997.".
(Hina) ta do
131520 MET mar 97