INFORMACIJE O FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI

INFORMACIJA O NOVOSTIMA U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI Zagreb, 10. ožujka 1997. SMANJUJE LI VITAMIN C OPASNOST OD SRČANOG UDARA? NEW YORK, (Hina/Reuter) - Vitamin C, prema britanskom medicinskom časopisu British Medical Jurnal, vjerojatno ima značajnu ulogu u sprečavanju srčanog udara, a njegov nedostatak povećava rizik pri koronarnoj srčanoj bolesti, pokazala je studija Istraživačkog instituta za javno zdravstvo i Medicinskog sveučilišta u finskom gradu Kuopiou. Nedostatak vitamina C može kod starijih muškaraca povećati opasnost od srčanog udara za 2,5 do 3,5 puta u usporedbi sa starijim muškarcima koji imaju odgovarajuću razinu tog vitamina u svom tijelu. Istraživači su pratili zdravstveno više od 1600 stariji Finaca u razdoblju između 1984. i 1992. tražeći smrtonosne i nesmrtonosne srčane udare i usporedili ove podatke s razinom C vitamina. Više od 13 posto muškaraca s nedostatkom vitamina C u promatranom je razdoblju pretrpjelo srčani udar, u odnosu na manje od četiri posto muškaraca koji su u svom organizmu imali dovoljne količine toga vitamina. Muškarci kod kojih je utvrđena nedostatna razina vitamina C bili su stariji, dulje su pušili i bili nižeg socioekonomskog statusa, u usporedbi s onima kod kojih je razina bila zadovoljavajuća. Isto tako, ti se muškarci manje kreću, uzimaju manje željeza i piju više kave. Ako se uključe i ostali rizični čimbenici, ukupna opasnost od srčanog udara kod osoba s pomanjkanjem vitamina C veća je čak 3,5 puta. Važnost vitamina C u sprečavanju koronarne srčane bolesti i srčanog udara može ležati u njegovoj ulozi antioksidanta. Nedavne su studije potaknule nagađanja da antioksidantska svojstva vitamina C mogu prekinuti proces metabolizma masti, koji bi doveo do arteroskleroze ili stvaranja masnih naslaga na stijenkama arterija. Inače, arteroskleroza doprinosi nastajanju visokog krvnog tlaka, te srčanog i moždanog udara. Istraživači su otkrii da je nedostatak vitamina C povezan s povišenim krvnim tlakom. U ovom su ispitivanju sudjelovali samo muškarci, no prethodna ispitivanja provedena kod oba spola pokazala su da je smrtnost zbog koronarne srčane bolesti kod muškaraca i žena koji su uzimali najviše vitamina C niža - 25 posto, nego kod ispitanika koji su uzimali najniže doze istog vitamina - 45 posto. POVEZANOST ESTROGENSKE TERAPIJE I KRVNIH UGRUŠAKA i NEW YORK, (Hina/Reuter) - Da li terapija estrogenom smanjuje vjerojatnost stvaranja krvnih ugrušaka te time umanjuje i opasnost nastanka srčane bolesti ili, pak, povećava opasnost nastajanja krvnih ugrušaka? Prema rezultatima dva istraživanja to ovisi o samoj ženi te vrsti estrogena što ga uzima. Naime, poznato je da se uzimanjem estrogena nakon menopauze može prepoloviti opasnost oboljevanja od srčane bolesti, s tim što se opasnost dobrim dijelom smanjuje zbog smanjivanja razine kolesterola. Jedna studija ukazuje i na drugi razlog smanjivanja opasnosti - estrogen smanjuje u krvi razinu plasminogen-activator inhibitor tipa I (PAI-1), odnosno proteina koji utječe na proces razbijanja krvnih ugrušaka. No, iz još uvijek neobjašnjivih razloga, ovo se dobro svojstvo estrogena može postići samo uzimanjem estrogena u obliku pilula. Druga, pak, studija ukazuje kako bi cjelokupna slika mogla biti složenija, tj. kod pojedinih žena estrogen može pojačati, a kod drugih oslabiti djelovanje čimbenika koji utječu na zgrušavanje krvi, s tim da ključne uloge imaju visina doze i vrsta hormona. Estrogen proizveden pojedinačno ili u kombinaciji s progesteronom, kod žena u postmenopauzi smanjuje razinu PAI-1 za približno 50 posto, objavio je časopis "New England Journal of Medicine". Time se može djelomice objasniti zaštitni učinak zamjenske hormonske terapije prema opasnosti od srčane bolesti. Negativni učinak uzimanja estrogena je povećavanje opasnosti razvijanja raka maternice, te većina žena uz estrogen uzima i progesteron. On poništava taj negativni učinak uzimanja estrogena, a da pri tome ne umanjuje njegova pozitivna djelovanja glede smanjivanja opasnosti oboljevanja od srčane bolesti i osteoporoze. Stručnjaci američkog Nacionalnog instituta za srce, pluća i krv u Bethesdi proveli su ispitivanje kojim je obuhvaćeno 50 žena u postmenopauzi, pri čemu ih tijekom mjesec dana 30 uzimalo estrogen oralno, a 20 ih je koristilo flastere koji estrogen putem kože unosi u organizam. Žene su uzimale samo estrogen ili kombinaciju estrogena i progesterona. Međutim, do 50-postotnog smanjenja PAI-1 došlo je samo kod žena koje su estrogen uzimale oralno, što ukazuje da ključnu ulogu ili u reguliranju sinteze PAI-1 ili u čišćenju proteina iz krvi ima jetra. Najveća je učinkovitost postignuta kod žena koje su razinu PAI-1 imale i prije ispitivanja, dok kod žena s manjom razinom PAI-1 nije primjećana promjena njegove razine. Druga studija objavljena u časopisu "Obstetric and Gynecology" otkriva kako se neki čimbenici koji utječu na sprečavanje nastajanja krvnih ugrušaka kod žena koje uzimaju hormone smanjuju, a drugi pojačavaju. U ispitivnaju je sudjelovala 31 žena između 40 i 60 godina starosti, koje su tijekom tri mjeseca uzimale samo estrogen. GLUTATHIONI PRODUŽUJU ŽIVOT OSOBAMA OBOLJELIM OD AIDS-A NEW YORK, (Hina/Reuter) - Važnost održavanje glutathiona na normalnim razinama u posljednje se vrijeme pokazuje kao vrlo važan korak u usporavanju razvijanja AIDS-a, objavljeno je u "Proceedings of the National Academy of Sciences". Inače, glutathion (GSH) je molekula značajna za čitav niz normalnih staničnih aktivnosti, uključujući staničnu diobu te čišćenje unutarstaničnih toksina. Osobe inficirane virusom HIV s nižim razinama GSH-a imaju znatno manju vjerojatnost preživaljavanja razdoblja od tri godine u odnosu na osobe s normalnom razinom glutathiona, zaključuje genetičar američkog Stanford University School of Medicne, dr. Leonard Herzenberg. No, niska razina glutathiona smanjuje život stanice, mijenja funkcije stanica imunosnog sustava, tj. "T stanica" i povećava umnožavanje virusa HIV. Mjerenjem razina GSH može se točno vidjeti napredovanje AIDS-a, što su liječnici dosada činili brojanjem CD4 stanica. Kod zdrave osobe njihov se broj kreće na tisuću stanica po mililitru (ml) krvi, dok je kod osoba inficiranih virusom HIV njihov broj znatno manji. U trenutku kada njihov broj potone ispod 200 stanica po ml, smatra se da za pacijenta mnoge infekcije mogu biti smrtonosne. Međutim, CD4 stanice ne otkrivaju cijelu priču, tvrde istraživači. Herzenbergovi istraživači su 204 HIV-pozitivne osobe koje nisu pokazivali simptome AIDS-a podijelili u dvije skupine, od kojih je jedna liječena N-acetylcysteinom (NAC), tj. lijekom koji povećava broj GSH, ili placebom. Kod 99 od 204 HIV- pozitivnih osoba broj CD4 stanica bio je već na početku manji od 200 stanica po ml. Veći dio ovih pacijenata primao je placebo, pa je razina GSH ostala niska, te su umrli u roku tri godine, koliko je i trajala studija. Nasuprot tome, od 28 osoba koje su na početku studije imale mali broj CD4 stanica ali su zadržali normalne razine glutationa, preživjelo je 23. Zaključak je kako je uprkos malom broju CD4 stanica preživjelo otprilike 80 posto pacijenata s normalnom razinom GSH. Herzengerg vjeruje da se povećanjem razine GSH pacijentima oboljelim od AIDS-a može omogućiti da žive dulje i zdravije. Ipak potrebno je znati i to da ultraljubičasto zračenje (obično sunčevo svjetlo), alkohol i lijekovi koji sadrže acetaminofen mogu smanjiti razine GSH. NOVE SMJERNICE NAPADA HIV-A NA IMUNOLOŠKE STANICE NEW YORK, (Hina/Reuter) - Virus HIV nastavlja napadati imunosni sustav, pri čemu napad preusmjerava s jedne vrste "T stanica", odnosno stanica ključnih u borbi protiv bakterija i drugih stranih "napasnika", na drugi tip, objavljeno je u "Proceedings of the National Academy of Sciences". Taj se zaokret može objasniti time što se organizam nekoliko godina uspješno bori protiv AIDS-a, nakon čega dolazi do kolapsa imunosnog sutava. Istraživači su proučavali sve receptore koji se nalaze na površini "T stanice", i to CXCR4, prije poznatih pod nazivom fusin, te CCR5. Tek je nedavno otkriveno da ta dva receptora imaju ključne uloge u infekciji HIV-om. Naime, virus se prilijepi na CD4 stanični receptor na "T stanici", ali da bi ušao u stanicu, umnožio se i ubio stanicu, potrebni su mu receptori CXCR4 i CCR5. Nove studije ukazuju kako se CXCR4 mogu naći na nerazvijenim "T stanicama", koje još ne znaju prepoznati stranog "neprijatelja", dok se CCR5 nalazi na podskupu "T stanica" za pamćenje, koje se koriste za prepoznavanje stranog antigena. Kada su istraživači stimulirali "T stanice" faktorima rasta, naglo se povećao broj CXCR4 stanica, dok je razina CCR5 pala te se potom lagano povećavala. To otkriće pokazuje da nezrele i zrele "T stanice" imaju različitu ulogu u borbi protiv infekcija te da mogu upuićivati na zaključak kako laboratorijska ispitivanja HIV infekcija, koja često uključuju stimulaciju "T stanica" mogu dati različite rezultate, ovisno o vrsti HIV virusa. DNK TEST UKAZUJE NA NAČIN LIJEČENJA RAKA KOD DJECE NEW YORK, (Hina/Reuter) - Mjerenje DNK u stanicama tumora možda sadrži tajnu najučinkovitijeg načina liječenja neuroblastoma, najčešćeg oblika raka kod djece. Ispitivanje sadržaja DNK (ili ploidy) malignih stanica vjerojatno su bolja metoda utvrđivanja lijeka najučinkovitijeg u borbi protiv te opasne bolesti. Tom se metodom mogu spasiti životi mnoge djece, a za uspješnost je posebice važno na vrijeme započeti s liječenjem. Svako kašnjenje s početkom alternativne kemotarapije, kada se standardna metoda pokaže neučinkovitom, povezano je s lošim ishodom, izjavila je pedijat-onkolog američke "St. Jude Children's Research Hospital" u Memphisu, dr. Laura Bowman. Dosadašnje, konvencionalne metode mjerenja "stanja" uznapredovalog neuroblastoma ne mogu točno predvidjeti kako će pacijent reagirati na kemoterapiju. Testiranjem ploidy, ili DNK indeksa, može se predvidjeti koje će dijete dobro reagirati na kemotarapiju niskim dozama. Pritom se odmah može odrediti i koje dijete mora odmah primiti kemoterapiju visokih doza, čime se dakle ne gubi na vremenu. Inače, ispitivanjem je bilo obuhvaćeno 172 djece koji su poslani na testiranje DNK, a metoda liječanje određena je na temelju dijagnoze, tj. da li je riječ o diploidnom ili hiperdiploidnom tumoru. Diploidni tumori su tumori čije stanice imaju normalni broj kromosoma, a hiperdiploidni oni koji imaju veći broj kromosoma od normalnog. Izliječeno je više do 90 posto djece s hiperdiploidnim tumorom. Ta su djeca praćena i pet do šest godina nakon liječenja. Od 91 djeteta s hiperdiploidnim tumorom, inače liječnih kemoterapijom niskim dozama, a koji su u potpunosti reagirali na liječenje, rak se vratio u čak 90 posto slučajeva. Istodobno, od 41 djeteta s diploidnim tumorom, liječenih cispaltinom i teniposideom, 46 posto ih je izliječeno. Dr. Bowman ističe kako su to neočekivano dobri rezultati, budući se na temelju prethodnih studija predviđalo kako će se od diploidnog tumora može izliječiti tek 20 posto djece. ZDRAVI DAVATELJ KRVI MOŽE PRENIJETI KAPOSIJEV VIRUS NEW YORK, (Hina/Reuter) - Pojavila se još jedna potencijalna prijetnja krvnim zalihama. Naime, nova je studija pokazala kako je jedan zdravi davatelj krvi inficiran humanim virusom herpesa ili "himan herpesvirusom 8" (HHV-8) tj. virusom koji je povezan s Kaposijevim sarkomom kod osoba inficiranih HIV-om. Davatelj je bio jedan od 11 slučajno odabranih testiranih davatelja krvi, piše američki medicinski časopis "Lancet". Ti podaci mogu biti prvi dokaz da se HHV-8 može oporaviti u krvi zdrave osobe i da je infektivan, izjavio je voditelj ispitivanja obavljenog na Kalifornijskom medicinskom sveučilištu, dr. David Blackbourn. HHV-8 se vjerojatno može prenijeti transfuzijama krvi, ali se to još treba istražiti. Dosad još nije potvrđeno da se HHV-8 prenio transfuzijom krvi, niti je potvrđeno da uzrokuje Kaposijev sarkom, vrstu raka koja se razvija kod osoba oboljelih od AIDS-a. Spomenuti je virus otkriven tek nedavno, no problematičan je samo kod osoba s oslabljenim imunosnim sustavom. Blackbourn i njegove kolege sakupljali su podskupove krvnih stanica nazvane "CD19 11" izabranih davatelja krvi te aktivirali stanice imunosnim stimulansima. HHV-8 se, prema nihovim ocjenama, skriva unutar "CD19" stanica, a provedena je stimulacija kako bi se virus mogao detektirati. Kod jednog su davatelja otkriveni znakovi HHV-8 infekcije, a i virus iz njegove krvi bio je sposoban inficirati druge "CD19" stanice u kulturi. U krvi su mu pronađena i antitijela na virus. Postavlja se pitanje, mora li se nakon ovakvog otkrića sva krv testirati i na ovaj virus? Na njega se još traži odgovor, ali prije tog je potrebno pokazati kako se virus može putem krvi prenijeti od zdravog davatelja. informacije: Slavica Bocek telefon: 01/273-927 101632 MET mar 97