HONG KONG, 10. ožujka (Hina) - Vojni režim u Burmi (Myanmar), uspostavljen 1988. godine pod vodstvom generala Saw Maunga, doživio je od svoje uspostave do danas znatne promjene, postajući posljednjih godina u mnogočemu bitno
pragmatičnijim i koristeći se unosnim poslovima kako bi se održao na vlasti.
HONG KONG, 10. ožujka (Hina) - Vojni režim u Burmi (Myanmar),
uspostavljen 1988. godine pod vodstvom generala Saw Maunga, doživio je
od svoje uspostave do danas znatne promjene, postajući posljednjih
godina u mnogočemu bitno pragmatičnijim i koristeći se unosnim
poslovima kako bi se održao na vlasti. #L#
Državno vijeće za uspostavu zakona i poretka (SLORC) preuzelo je
vlast u zemlji nakon vojnog puča i masakra nad 3.000 studenata.
Sljedeće su godine održani izbori, ali kada je generalska stranka
izbore uvjerljivo izgubila, odbila je prepustiti vlast oporbi
ujedinjenoj oko karizmatične Aung San Suu Kyui, kćerke burmanskog
nacionalnog heroja Aung Sana. Većina nesuđenih zastupnika, uključujući
i San Suu Kyui, završila je u zatvoru.
Vojna hunta u Rangoonu (Yangon) posljednjih je godina pokazala znatan
smisao za promjene - generali su u mnogo čemu odustali od "burmanskog
puta u socijalizam" te se, po poznatom receptu azijskih diktatura,
okrenuli unosnim poslovima. Oprezno su otvorili zemlju stranim
ulagačima i turistima. Pokrenuti su javni radovi, nerijetko uz pomoć
prisilnog rada. Rangoon je unaprijedio odnose sa svojim susjedima u
jugoistočnoj Aziji te se prijem Burme (Myanmara) među članice ASEAN-a
smatra već posve sigurnim.
Režim u Rangoonu spada, međutim, još uvijek među najrepresivnije na
svijetu, no unosni su poslovi dobili prvenstvo nad ideologijom.
Ulagači iz zemalja jugoistočne Azije te velike naftne kompanije iz
SAD, Japana, Britanije i Francuske, počeli su užurbano ulagati u ovu
sirovinama bogatu zemlju, ne obazirući se na prosvjede burmanske
nobelovke Aung San Suu Kyui koju hunta do danas, unatoč drugačijim
obećanjima, drži u kućnom pritvoru. Njihov je argument: "Ako ne uđemo
mi, ući će netko drugi".
SLORC u posljednje vrijeme nije uspješan samo na poslovnom i
vanjsko-političkom planu. Početkom prošle godine potpisano je primirje
sa Khun Sa-om, opijumskim kraljem i dugogodišnjim gerilskim vođom
manjinskog naroda Mon. Posljednji vojno značajniji otpor hunti pružali
su još samo Kareni na granici sa Tajlandom. Početkom ove godine je
započela uspješna ofenziva protiv karenskih pobunjenika koja se, prema
vijestima iz ovog područja, posljednjih tjedana bliži kraju.
Tajland je dugo bio utočište za izbjeglice iz Burme. U Bangkoku se
nalazi burmanska vlada u izbjeglištvu, a u pograničnom području
smješteni su humanitarni centri sa oko 100.000 karenskih izbjeglica,
uglavnom žena, djece i staraca. Muškarci su s druge strane granice
vodili gerilski rat protiv burmanske vojske.
Vlada u Bangkoku nedavno se, međutim, uključila u 600 milijuna USD
vrijedan projekt eksploatacije burmanskog prirodnog plina u kojem već
sudjeluju američki Texaco, japanski Nipon Oil i britanski Premier
Petroleum. Očekuje se da će prodaja plina Tajlandu početi već krajem
ove godine. Izgradnjom plinovoda Rangoon bi trebao godišnje
ostvarivati dobit od 600 milijuna američkih dolara.
Za poslovnim aranžmanima slijedilo je obećanje zapovjednika
tajlandske vojske da njegove pogranične postrojbe više neće podržavati
karenske pobunjenike. Ubrzo su se pokazale i posljedice. Postrojbe
burmanske vojske osvajale su jednu gerilsku bazu za drugom, a
tajlandska je vojska spriječila dio civila i borca u bijegu da prijeđu
na njezin teritorij.
Humanitarne organizacije su javile da je tajlandska vojska vratila
preko granice najmanje 1.000 izbjeglica koji su se od ranije nalazili
u Tajlandu. Vlada u Bangkoku je opovrgla te optužbe, naglašavajući da
je posljednjih dana najmanje 15.000 Karena izbjeglo u Tajvan.
Tajlandska vojska je zadala još jedan udarac karenskoj gerili
zaplijenivši veću količinu oružja. Stiješnjeni sa dvije strane, Kareni
izgledaju posve razbijeni i obeshrabreni. Iako njihovi čelnici tvrde da
je predaja nemoguća jer bi značila pristanak na ropstvo, promatrači
ocjenjuju da su Kareni na pragu konačnog poraza. Protesti međunarodne
javnosti im nisu od velike koristi. Kao što ne pomažu mnogo ni Aung
San Suu Kyi, koja je u svojoj borbi protiv vojnog režima u Rangoonu
sve usamljenija.
(Hina) bla br
101143 MET mar 97