(od dopisnika Hine Luke Fiamenga) LJUBLJANA, 10. ožujka (Hina) - Odnos Katoličke crkve i samostalne slovenske države obilježen je u proteklih šest godina politikom 'hladne tolerancije', a slovenska javnost sada s velikim očekivanjem
promatra što će u tom smislu donijeti bitne promjene do kojih je na obje strane u posljednje vrijeme došlo.
(od dopisnika Hine Luke Fiamenga)
LJUBLJANA, 10. ožujka (Hina) - Odnos Katoličke crkve i samostalne
slovenske države obilježen je u proteklih šest godina politikom
'hladne tolerancije', a slovenska javnost sada s velikim očekivanjem
promatra što će u tom smislu donijeti bitne promjene do kojih je na
obje strane u posljednje vrijeme došlo. #L#
Papa Ivan Pavao II. imenovao je za novog ljubljanskog nadbiskupa
dosadašnjeg tajnika Vatikanskog vijeća za kulturu i čovjeka koji je
još prije preuzimanja visoke dužnosti najavio novu dinamiku u dijalogu
sa svjetovnim vlastima. "Moj prioritet biti će školstvo i potreba
uvođenja vjerskog nauka u škole kao obveznog izbornog predmeta, a taj
predmet morao bi biti u nadležnosti Crkve", izjavio je dr. Franc Rode
u jednom od svojih prvih nastupa za slovenska sredstva prioćavanja.
Uvođenje nauka o vjeri u laičko školstvo u dosadašnjim je pregovorima
ranijih vlada i crkvenih vlasti bilo tema u kojoj se nije mogao
postići nikakav kompromis, pa ostaje da se vidi kako će se na to
odazvati novoformirana liberalno-pučka vlada Janeza Drnovšeka i
Marjana Podobnika.
Prvi su na izjavu novog nadbiskupa reagirali oporbeni reformirani
komunisti, izrazivši iznenađenje "političkim nastupom" dr. Rodea, ali
i namjeru da se i dalje bore za laičko školstvo bez vjeronauka.
Mjesto ministra za školstvo u novoj vladi drži dr. Slavko Gaber, član
Drnovšekovih liberalnih demokrata koji su u pitanjima odnosa s Crkvom
nastupali u lijevom bloku, a sam Gaber je na predizbornim nastupima
izjavljivao da vjerskog odgoja u državnim školama neće biti dok
njegova stranka drži taj resor.
Dijalog Crkve i države dosad je bio opterećen i problemima imovine
koja još nije denacionalizirana, a visoki crkveni dužnosnici više su
puta domaću politiku (u kojoj su dominantno mjesto imali liberali i
ljevica) optuživali za "presporu dekomunizaciju" i "prevlast starih
snaga". Izjave biskupske konferencije za pravednost i mir o
društvenim i političkim pitanjima u više su navrata (pa i pred zadnje
parlamentarne izbore) bile ocjenjivane kao neopravdano miješanje u
politiku. I sam predsjednik države Milan Kučan ocijenio je jednom
prigodom da posredno izražavanje predizbornih simpatija Crkve prema
tri stranke neformalne koalicije "Slovensko proljeće" (Pučka stranka,
kršćanski demokrati, socijaldemokrati) znači da se ona počinje
ponašati kao politički subjekt, zbog čega će morati preuzeti i
političke konzekvencije tog čina.
Rimokatolička crkva u Sloveniji nije zadovoljna činjenicom da
Slovenija proteklih godina nije uspjela potpisati nijedan od
predviđenih sporazuma s Vatikanom, željela bi više slobode na području
karitativne djelatnosti, sigurnije financiranje vjerske djelatnosti i
one vjerskih škola, konačni početak gradnje nuncijature u Ljubljani i
šire mogućnosti za nastup u javnosti i preko medija.
Novi nadbiskup obznanio je da od države očekuje i otvoreni i
širokogrudniji odnos prema slovenskoj dijaspori, u čemu su stajališta
državnih i crkvenih vlasti proteklih godina također često bila
suprotstavljena. Novi je nadbiskup visoko senzibiliziran na tu
problematiku, jer je i sam dijete roditelja koji su nakon 1945.
napustili domovinu. Zato je srednjoškolsko obrazovanje završio u
Austriji i Argentini (prema slovenskoj poslijeratnoj dijaspori u toj
južnoameričkoj državi uvijek je prevladavalo stajalište kako je riječ
o antikomunistički nastrojenim potomcima Rupnikovih domobrana).
Novi je nadbiskup u svojim prvim javnim nastupima dao također do
znanja da je, uz jačanje moralne obnove unutar Crkve, potrebno
promijeniti i odnos koji prema njoj imaju ateisti, koji su, kako
ističe, pod utjecajem ranije ideologije na Crkvu gledali kao na nešto
neprijateljsko te tako stekli krivu predodžbu koja kvari mogući
suživot i toleranciju vjernika i nevjerujućih.
Politički promatrači u Ljubljani vjeruju kako će definiranje odnosa
Crkve i države ubuduće najviše ovisiti od snage Podobnikove Pučke
stranke (SLS) u vladi i o odnosu s Drnovšekovim liberalima (LDS). Pučani
su, naime, politički skloniji traženju kompromisnih rješenja s Crkvom.
Oni pritom moraju paziti da se u nekim pitanjima (npr. glede vraćanja
nekadašnjih crkvenih šuma) ne eksponiraju previše pred javnošću koja
je u tom doista politiziranom pitanju zauzela "protucrkveno"
stajalište.
Skeptici, pak, upozoravaju da ni demokršćani, ni njihov čelnik Lojze
Peterle, koji su bili u prijašnjoj vladi s Drnovšekom pune četiri
godine, nisu za poboljšanje odnosa države s ljubljanskom nadbiskupijom
i Vatikanom uspjeli postići gotovo ništa. Iako su, primjerice,
demokršćani držali resor prometa, na kraju su liberali uspjeli
ishoditi vladinu uredbu kojom je zabranjeno blagoslivanje
novootvorenih prometnica, a slovensko božićno drvce Papi je pred kraj
prošle godine odnio predsjednik Milan Kučan, a ne Lojze Peterle.
(Hina) fl br
101140 MET mar 97