ZAGREB, 10. ožujka (Hina) - "Zacijelo niste znali da Hrvatskoj navodno prijeti 'državni udar' i vojna diktatura'!", piše u današnjem VEČERNJEM LISTU Željko Krušelj u uvodu osvrta na napis u posljednjem broju 'Erasmusa' gdje nas u to
"uvjerava dr. Ozren Žunec".
ZAGREB, 10. ožujka (Hina) - "Zacijelo niste znali da Hrvatskoj navodno
prijeti 'državni udar' i vojna diktatura'!", piše u današnjem
VEČERNJEM LISTU Željko Krušelj u uvodu osvrta na napis u posljednjem
broju 'Erasmusa' gdje nas u to "uvjerava dr. Ozren Žunec". #L#
"Taj je autor iznenađenom čitateljstvu ponudio nešto što je nazvao
'hipotetičkim modelom diktature koja je moguća u Hrvatskoj',
podrazumijevajući pod tom bombastičnom tezom 'uvođenje i vršenje
izravne i redovnim institucijama neograničene vlasti Predsjednika
Republike te vladanje isključivo preko izvršne vlasti (Vlade), uz
suspenziju dijelova Ustava te zakonodavne vlasti (Sabora), uz
drastično ograničavanje samostalnosti svih ostalih političkih
institucija (npr. sudstva), te uz represiju prema svim ostalim
institucijama i organizacijama države i civilnog društva koje bi bile
protivne ovakvom razvoju (npr. stranke, mediji, sindikati), s osloncem
na represivne organe)'", navodi Krušelj.
"U cijeloj je toj Žunecovoj konstrukciji dr. Franjo Tuđman imenovan
'hipotetičkim uvoditeljem diktature', a 'argumentacija' je nađena u
dva njegova istupa u studenome i prosincu prošle godine te u njegovom
redovitom godišnjem izvješću o stanju nacije, prezentiranom saborskim
zastupnicima. Hrvatski je Predsjednik, podsjetimo se, u tim istupima
polemički progovorio o suočavanju s 'rastrojstvenim djelovanjem svih
protivnika hrvatske suverenosti', i to u kontekstu opasnosti od novih
balkanskih asocijacija, spominjući i 'crne, žute i zelene vragove'",
objašnjava dalje Krušelj i komentira: "Tu, dakako, nema ni govora o
ugrožavanju ustavnog poretka, ali je autor posegnuo za jednom
nepromišljenom izjavom saborskog dužnosnika vladajuće stranke kako HDZ
'ima vojsku i policiju'. Na tome se iscrpljuje Žunecovo 'stanje
stvari', a sve je ostalo tek grubo poigravanje dostignutom razinom
demokratske kulture hrvatske javnosti".
Analizirajući dalje kako je mogla nastati ovakva "politička
manipulacija o izglednosti 'vojnog udara'", Krušelj smatra kako je
zapravo "riječ o čudnovatom tumačenju sustava vrijednosti koji je
danas dominantan u hrvatskome društvu". Temelj je opsežno međunarodno
istraživanje koje pokazuje "da Hrvati od svih institucija danas imaju
najviše povjerenja upravo u svoju vojsku i policiju, čak i više nego u
Crkvu, kao i pravni sustav, političke stranke i medije", navodi
Krušelj i nastavlja: "Takvi su rezultati tipičan odraz nerazvijenih i
tranzicijskih društava, što bi potencijalno moglo otvoriti mogućnost
vojno-policijskog protuustavnog djelovanja. Autor, međutim, grubo
previđa da je vrijednosni sustav hrvatskih građana u osnovi određen
Domovinskim ratom, gdje je 'represivni aparat', kakva je njegova
sociološka odrednica, najzaslužniji za obranu od vojne agresije, što
je bio i uvjet za oblikovanje hrvatske državnosti. Jasno je, sve u
svemu, da je u hrvatskim okolnostima visoko vrednovanje vojske i
policije i razumljivo i opravdano, ali se isto tako može pretpostaviti
da će nakon reintegracije preostalog teritorija prevladati tipičan
civilni svjetonazor, karakterističan za razvijene zemlje Zapada.
Uostalom, iznenađujuće visok ugled vojske karakterističan je i za
Veliku Britaniju, pa to još nitko nije povezao s nekakvim pučističkim
namjerama".
Krušelj kao dodatne argumente koji se suprotstavljaju autorovim
tezama izdvaja i "obveze koje je Hrvatska preuzela prilikom učlanjenja
u Vijeće Europe i razne međunarodne institucije", uz komentar: "Bilo
čije 'diktatorske ambicije' preko noći bi poništile sve ono pozitivno
što su iste te hrvatske vlasti dosad učinile, nerijetko i uz očiglednu
nenaklonost svjetske diplomacije.
Najveći je apsurd, međutim, to što Žunec naposljetku cinički
konstatira da je šef države, ujedno i vrhovnik njenih oružanih snaga,
ionako 'oktroirao' ustavni poredak prema potrebama svoje 'autoritarne
vladavine', poduprt naklonošću većeg dijela hrvatske javnosti. Što će
mu onda formlni 'državni udar'?", završava svoj osvrt Željko Krušelj.
(Hina) dp mi
100838 MET mar 97