US NY TIMES 29. XII. OTTO SCHILY

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 29. XII. 1998. Schroederov pomoćnik karakterističan je primjer proturječne nove Njemačke "Od vrata nadolje, njemački ministar unutarnjih poslova Otto Schily veoma nalikuje buržujskom gentlemanu: džepni sat, odijelo po mjeri, elegantne manšete, ozbiljna kravata. No kad dignete pogled prema njegovim vragolastim očima i neposlušnoj kosi, u žarište dolazi dio proturječja koje obilježava tog čovjeka i njegovu zemlju", piše Roger Cohen. "Schily, čovjek koji zastupa red i zakon u ovoj najurednijoj zemlji, rušitelj je priznatih ideala: branitelj revolucionarnog ogranka Crvene armije šezdesetih, slavni odvjetnik sedamdesetih, utemeljitelj stranke zelenih osamdesetih, oštri socijaldemokrat devedesetih i bon vivant koji strašno voli Toskanu. Njemačka se mijenja. Umjesto monolitne osobe Helmuta Kohla, s njegovom sklonošću kobasicama i nepokolebljivoj odanosti Europi i prekoatlantskom savezu, na vlast je došao novi sloj Nijemaca. Taj sloj ima raznolikiju prošlost i njegove su privrženosti iznijansiranije. On je, poput Schilyja, skloniji maslinovom ulju nego kobasici. Njemačka više nije zatočenik hladnog rata. Ona je još manje zatočenik prošlosti. Njemačka uči hirovito se opustiti i sad je puna ljudi poput Schilyja, koji su kročili dugim njemačkim putem prema emancipaciji. Za saveznike, uključujući Sjedinjene Države, ta je promjena zbunjujuća. Ona uključuje odmak od slike predvidljivog Nijemca - pouzdanog, ozbiljnog, predvidljivog. No za Schilyja i njegove kolege, to je znak demokratske zrelosti. Sa 66 godina, ministar unutrašnjih poslova doajen je nove 'crveno- zelene' vlade kancelara Gerharda Schroedera. On je također, zbog svog dugog puta od prosvjeda do moći, tipična figura. Poput kancelara, bivšeg marksista, te ministra vanjskih poslova Joschke Fischera, revolucionarnog podbadača šezdesetih, Schily je nekoć koketirao s izrazitom ljevicom. 'Ne dolazim iz naraštaja šezdesetih', izjavio je Schily. 'Dotad sam imao stalan posao kao odvjetnik i obitelj - no bio sam uvučen. I mislim da je 1968., čak i ako je bila neuspjeh, ipak odlučujuće pridonijela rađanju građanskoga društva u Njemačkoj.' A što je, tada, bila Njemačka koja je prethodila tom građanskom društvu? 'Dugo vremena nakon rata', izjavio je on, 'imali smo stari njemački sustav pokoravanja vlasti. Njemačka šezdesetih bila je represivno društvo. Trebalo je proći dugo vremena čak i da se počne govoriti o određenim stvarima, a možda smo tek nedavno postigli istinsko demokratsko otvaranje i prerasli svoj strah od promjene.' Kao ministar unutarnjih poslova, Schily će nadgledati jednu od odlučujućih promjena koje Schroederova vlada predlaže: odbacivanje starih zakona o doseljavanju koji se temelje na njemačkom podrijetlu i krvnim vezama i uvođenju zakona koji će omogućiti da 7,4 milijuna stranaca dobije državljanstvo. Taj broj sad uključuje mnogu djecu njemačkih doseljenika. Ta će odredba, s prešutnim priznavanjem njemačkog multietničkog ustroja, vjerojatno tijekom vremena promijeniti imidž koji o sebi ima Njemačka. Za Schilyja, to je korak 'povijesnih dimenzija'. No on to kaže sa opuštenim osmijehom, koji govori da je promjena svojstvena demokraciji - normalna stvar, dio oseke i plime politike. Shily se nalazi među mnogim Nijemcima koji svoju zemlju prate od savezničkog tutorstva do neovisne države, od prvih nemira, Brandtovog znamenitog poziva 1972. na 'riskiranje veće demokracije', do prosperiteta, ujedinjenja, te na kraju, slobode koja leži u uvjerenju da je zemlja zaslužila pravo da zacrta svoj vlastiti put. No za ministra unutarnjih poslova, ta sloboda stiže s jakim osjećajem odgovornosti. Shily nije idealist. Slušajte što misli o pitanju prihvaćanja novih doseljenika: 'Dosegli smo granicu, točku kad moramo reći da više ne možemo podnijeti. Većina Nijemaca slaže se sa mnom: zasad je dosta doseljavanja. Teret je postao prevelik. Ne bih se čak usudio objaviti troškove koje donosi doseljavanje. Zeleni kažu da bismo godišnje trebali uzimati 200.000 doseljenika više. No ja im kažem, pokažite mi selo, grad, područje koje bi ih uzelo. Nema takvih mjesta.' Drugim riječima, dok Njemačka počinje nuditi državljanstvo strancima koji se već nalaze u zemlji - oni čine oko 9% stanovništva i daleko najveći broj stranaca u jednoj europskoj državi - ona neće otvoriti svoja vrata drugima. Njemačka, za Shilyja, mora biti tolerantna ali ne permisivna. (...)" Cohen zatim piše o Schilyjevu podrijetlu, spominjući njegova oca koji je bio istaknuti industrijalac i još jednog njegova pretka koji je bio blizak prijatelj Karla Marxa. Zatim opisuje njegov profesionalni razvoj. "Schily je kasno ušao u politiku. Surađivao je s Petrom Kelly kao jedan od utemeljitelja zelenih kasnih sedamdesetih te je bio jedan od tri stranačka glasnogovornika kad su zeleni 1983. prvi put ušli u parlament. Na sudjelovanje u stvaranju stranke potaknuo ga je interes za ekologiju i želja da otvori razmjerno zatvoren politički sustav Njemačke, prije nego snažna potpora za pacifizam koji su zeleni podupirali. (...) No upadljivo elegantno odjeven odvjetnik, koji u stvarnom svijetu djeluje sa snažnom žicom pragmatizma, uvijek je ponešto odskakao među zelenima. Schilyja je počela smetati stranačka ravnopravnost - 'promis' (istaknuti ljudi) uvijek su bili sumnjivi - te odbijanje stranačkih 'fundisa' (fundamentalista) da se suoče sa stvarnošću borbe za političku moć. On je na posljetku napustio zelene 1989. te se priključio socijaldemokratima. Danas su njegovi odnosi sa zelenima neugodni, opterećeni njegovim oštrim, realnim izjavama o daljnjem doseljavanju. 'Kako možete biti liberalni prema strancima koji su ovdje, a tako oštri prema onima koji žele doći', pita Cem Ozdemir, grčki zastupnik turskog podrijetla. 'Politika g. Schilyja stvorit će dojam o dvostrukim mjerilima, i bojim se da će ta predrasuda postajati sve jača.' No ne čini se vjerojatnim da će ministar unutarnjih poslova promijeniti svoje stajalište kako bi umirio mlađe koalicijske partnere socijaldemokrata. Poput Schroedera, on zna da čak i u promijenjenoj Njemačkoj, srednji prostor ostaje važan. (...) 'Ne radi se o tome jesmo li prijateljski ili neprijateljski nastrojeni prema doseljavanju', izjavio je Schily, a oči su mu zaiskrile. 'To je jednostavno pitanje stvarnosti.'"