FR-LIBERATION 28.12.GOSPODARSTVO U 98.

FRANCUSKA LIBERATION 28. XII. 1998. Pouke godine "Gospodarske pouke koje se mogu izvući iz 1998. nisu nimalo jasne. Kriza u jugoistočnoj Aziji pokazala je važnost financijskih tržišta i promjena njihova raspoloženja. Nitko ne sumnja da bi bez uzbune stranih ulagača azijske zemlje, unatoč strukturnim problemima, još glumile tigrove rasta. No ulagače je zahvatio strah i došlo je do recesije. Gotovo besraman osmogodišnji rast SAD-a svjedoči o zamalo suprotnoj tvrdnji. Barem dvaput ove godine, loše su vijesti mogle izazvati pad tečaja i recesiju. Nakon svega, većina je promatrača zaključila da je i prije azijske krize Wall Street bio precijenjen. Azijska kriza i njezini financijski ogranci doveli su do pada tečajeva, ali je burza otada gotovo sve nadoknadila. Clintonov 'impeachment' i politička kriza koji su mogli potaknuti sumnje u novo uništenje tržišta, nisu imali nikakva učinka. Ulagači i potrošači nisu izgubili optimizam. Je li povjerenje u Greenspana dovoljno obrazloženje? Možemo sumnjati u to. Skoro uvođenje eura nije ojačalo rast. Najbolja je vijest godine da su potrošači, kako se čini, napokon izišli iz duge krize. No, za razliku od SAD-a, oživljavanje potrošnje nije pokrenulo motor stalnog rasta. Zašto? Vjerojatno zato što je makrogospodarska politika bila suviše hladna i nije se usudila pokrenuti. Zadovoljivši Maastricht, proračunska politika i dalje stoji. Monetarna se politika usmjerila na usklađivanje poreza, a ne na njihovu visinu. Malo je razloga za optimizam u skoroj budućnosti. Japan nam je ove godine pokazao da se zločini povijesti mogu opetovati. Niz začaranih krugova za koje smo se nadali da su nestali u 'velikoj depresiji', pokazali su se u ovom času važnima. Deflacija je povećala stvarne kamatne stope, usporavajući aktivnost, povećavajući deflaciju itd. Uz kamatne stope svedene na ništicu, utrka za likvidnosti koči monetarnu politiku. Čak se i Keynesovi lijekovi i ekspanzija proračuna trenutno čine nesposobnima da ponovno pokrenu stroj i vrate optimizam. Je li to zato što je japanska vlada toliko odugovlačila prije nego je prihvatila proračunski manjak? Nitko nije sasvim siguran. Može li se naći zajednički poticaj svim ovim razvojima? Ja vidim dva. Prvi je važnost onoga što je Keynes nazvao 'životinjskim instinktom'. On je u svakom slučaju bio u središtu gospodarskih uspjeha i poraza u 1998. Drugi je što je te životinjske instinkte jako teško ukrotiti. Zašto su međunarodni ulagači paničarili u jugoistočnoj Aziji? Zašto u ovoj godini? Zašto se čini da su američki potrošači cijepljeni protiv pesimizma? Postoji li makrogospodarska politika koja bi mogla utvrditi europske potrošače u njihovu još hladnom optimizmu? Kako će Japan koji više nema na raspolaganju makrogospodarske mehanizme ponovno pokrenuti svoj motor? To su pitanja kojima se moraju baviti istraživači i vlade u 1999.", piše Olivier Blanchard.