DE DIE WELT-SADAMA TREBA SRUŠITI-22. XII.

NJEMAČKA DIE WELT 22. XII. 1998. Sadama treba srušiti "Godine 1981., na početku Reaganove vladavine, bili smo uznemireni zbog moskovskih raketa SS-20. Predložio sam predsjedniku Ronaldu Reaganu da uzme pouku kod tada najboljeg korisnika satelitskih slika u zemlji, legendarnog CIA-ina čovjeka Amrona Katza. Sjajni analitičar bio je poznat po crnom humoru: 'Gospodine predsjedniče', rekao je Katz, 'dopustite mi da za početak zaključim kako nikada nismo otkrili nešto što su Sovjeti uspješno sakrili'. Reagan je trenutak gledao Katza kao da traži skriveni smisao. Zatim se nasmijao toj mješavini šale i životne mudrosti. Zbog trajnog problema, Sadama Huseina, često se sjetim te opaske. A zatim uspoređujem dugoročnu Reaganovu strategiju prema Rusima s nepostojećom Clintonovom strategijom s obzirom na Sadama Huseina. Poslije 70 sati bombardiranja predsjednik Clinton je izjavio da je cilj bio 'oslabiti Sadamov program oružja za masovno uništavanje jednako kao i njegovu sposobnost da napadne susjede'. 'Oslabiti'? Čini se da ni taj cilj nije postignut. Preciznim je oružjem i običnim bombama napadnuto 97 objekata. Sadašnja procjena pokazuje da je uništeno ili teško oštećeno čak 28 ciljeva, dočim je 46 prošlo s lakšim oštećenjima. Čak da nisu pogođene samo prazne zgrade - Sadam je oduvijek pokazivao svoju izdržljivost kao i sposobnost brzog ponovnog pokretanja oružanih programa. Svoje je vojne dragulje jamačno odavno sklonio na mjesto sigurno od napada koji mu je na posljetku bio najavljen. SAD je 1993. doduše pogodio jedan atomski postroj krstarećim raketama, no bio je prazan. Scott Ritter, ovoga ljeta otjerani inspektor UN-a, navodi da je postroj ponovno sagrađen, opremljen i opskrbljen ljudima u roku od osam tjedana. Teško je shvatiti bit sadašnje američke politike. Operacija Pustinjska oluja imala je 1991. za (ograničeni) cilj istjerati Irak iz Kuvajta i uništiti ratni stroj Bagdada. Neki drže da su saveznici trebali zauzeti Bagdad i srušiti Sadama Huseina. Predsjednik Bush i njegovi savjetnici još su danas protiv toga: da bi to bilo preskupo ili čak nemoguće, da bi saveznici postali okupatorima jedne cjelovite arapske zemlje. Kako bilo - cijenu te odluke još danas plaćamo. Još gore: svojedobno je rečeno da ako Sadama zamijeni šiitski režim, još bi bila veća ugroza za susjedne zemlje i za zapadne interese. Bolje je prepustiti načetog Sadama Huseina puču. No Sadam je usavršio vještinu obmane. Nije izgubio ni minutu, okrutno je isključio oporbu i ispitivao strpljenje SAD-a. Do ruba otvorene provokacije da bi u zadnjem trenu popustio. SAD je prošlog tjedna htio poslati jednoznačnu poruku. No sada su inspektori otišli, nadzor nad oružanim programima je propao. Ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright najavila je da će SAD opet udariti čim ustanovi znakove novih aktivnosti naoružavanja. To će gotovo sigurno biti tako, a to je jasno i svakom realistu u Washingtonu: moramo se pripremiti za novi niz daljnjih napada. Jer nitko ne vjeruje da će Sadam, nakon što je uspješno prkosio SAD-u (i UN-u), odustati od ABC oružja. Dužnosnici SAD-a karakteristično su izjavili da su u novim napadima izuzeti kemijski i bakteriološki postroji kako stanovništvo ne bi bilo izloženo kontaminaciji. I Sadamov temelj vlasti, republikanske garde, nisu dirnute. Razorene su njihove vojarne. Ritter vjeruje: 'Vojarne su bile prazne, vojnici negdje drugdje.' Kongres je za iračku oporbu priredio 97 milijuna dolara a predsjednik Clinton je prilično iscrpljen izjavio: 'Najbolji put za uklanjanje prijetnje koju Saddam znači za regiju i za svoj narod nova je vlada'. No šutio je o politici koja bi mogla postići taj magloviti cilj. Ne možemo očekivati da se Clinton, s obzirom na impeachment, javno ponudi kao potrebna vodeća snaga. Neće biti nacionalnog jednoglasja. To je prava posljedica nedostatne strategijske perspektive i jasno određenog roka. Nova strategija prema Iraku mora uključivati: prvo, dramatično veću, otvorenu vojnu potporu oporbi; drugo, priznanje iračke vlade u izgnanstvu; treće, proširenje zone zabrane letova na cijeli Irak; četvrto, veliku humanitarnu pomoć oporbi; peto, jasnu izjavu da Sadamov pad nije samo 'poželjan' nego naša najvažnija, nužna briga i interes. Neki će to ocijeniti opasnim, drugi 'provokativnim'. No ako doista vjerujemo da je Sadam Husein suvremeno utjelovljenje Hitlera i Pola Pota, tiranin kojeg se ne može zastrašivanjem odgovoriti od nabave i uporabe oružja za masovno uništenje - naš cilj mora biti njegovo rušenje. To bi moglo zbuniti prijatelje i saveznike Amerike u toj regiji. No dugoročno su bez Sadama sigurniji nego s njim" - drži Richard V. Allen.