FR-LIBERATION 21.12.EUROPA I ZAPOŠLJAVANJE

FRANCUSKA LIBERATION 21. XII. 1998. Europa protiv zapošljavanja "Nakon dolaska ljevice na vlast u većini velikih zemalja Europske unije brojni su promatrači pozdravili 'povratak političke volje' u Europu. No potrebno je puno više od uobičajenih riječi da bi Europa postala uspješan sudionik u borbi protiv nezaposlenosti i nepravilnosti. Do sada je gospodarsko ujedinjenje općenito imalo negativan utjecaj na zapošljavanje, jer je različite europske zemlje uvuklo u kobnu poreznu utakmicu. Budući da svaka zemlja želi privući najpokretljivije čimbenike proizvodnje (kapital i dobro plaćen rad), sve europske vlade 80-ih i 90-ih godina, bez obzira na politički sustav, bile su potaknute da smanje davanja koja opterećuju te čimbenike (porez na dobit poduzeća, oporezivanje prihoda od štednje, veći porez na prihod i sl.), uz, zauzvrat, očito postupno povećanje davanja koja opterećuju najmanje pokretne i, prema tome, najviše 'zarobljene' čimbenike: malo i srednje plaćen rad. Taj je izopačeni proces doveo do povlaštenog položaja roba, usluga i proizvodnih tehnika koje ne stvaraju puno radnih mjesta. Ta je promjena logična posljedica preuranjene gospodarske integracije bez primjerene politike. Njezin će se smjer kretanja moći promijeniti samo pravom europskom poreznom politikom. Jesu li, ipak, nedavne izjave Schroedera i Lafontainea u kojima se predlaže da se o svim poreznim pitanjima ubuduće odlučuje glasovanjem kvalificirane većine, a koje su izazvale bijes popularnog tiska preko La Manchea, najbolji način da se postigne napredak na tome polju? Kada je riječ o reformama ustanova, ove bi izjave protivnici poreznog usklađivanja mogli shvatiti kao izazov (kada se jednom prihvati opće pravilo o kvalificiranoj većini, kamo dalje?), a istodobno ne bi bile poticajne ni za njihove pristaše, jer europskom javnom mišljenju ne govore jasno za kojim se ciljem teži. Porezno se usklađivanje prikazuje kao svrha za sebe i prosječnom se građaninu čini kao tehničko pitanje s nejasnom zadaćom, a to je tim štetnije što je za provedbu takvih reforma prijeko potrebna jaka potpora javnosti. Zacijelo bi bilo bolje odrediti porez koji će biti točno utvrđen i politički vidljiv, i obrazložiti zašto je potrebna zajednička politika. Najbolji je kandidat svakako porez na dobit poduzeća, za koji je najvažnije pitanje porezne utakmice između europskih zemalja (puno više nego porez na prihod obitelji). Pravi europski porez na dobit koji bi trebao zamijeniti slične poreze u pojedinim državama, imao bi veliku simboličnu ulogu i omogućio bi europskim vladama da povrate svoj manevarski prostor. K tome, ove vrlo općenite izjave u savršenoj su suprotnosti sa smanjenjem poreza na prihod koji je najavila Schroederova vlada. Ovaj je izbor daleko od onoga što je prerano nazvano 'keynesijanskom' politikom konjukturne obnove, on je zapravo izbor strukturnog slabljenja koje je raspoređeno na pet godina progresivnog poreza - i napose najviših stopa. On je, dakle, na desnoj crti gore opisanog općeg razvoja", kaže Thomas Piketty, koji se bavi gospodarskim istraživanjem u CNRS-u (Državno središte za znanstvena istraživanja).