YU ARGUMENT-21. XII.BUNJEVCI

SRBIJA ARGUMENT 21. XII. 1998. Bunjevci u Vojvodini - najviše svoji, pomalo svačiji U opširnom tekstu svoga novinara Milića Miljenovića, tjednik piše o Bunjevcima u Vojvodini: "Da se ništa dobro ne sprema Vojvodini, govore i najnoviji događaji u njoj susjednoj Hrvatskoj. Sve češće se u programima HTV-a može čuti kukanje nad tobožnjom teškom sudbinom Hrvata u panonskom dijelu Srbije, ali i upozorenja da Hrvatska mora voditi računa o svakome Hrvatu ma gdje se on nalazio na zemaljskoj lopti, pogotovo na 'teritorijima koji su samo stjecajem okolnosti ostali izvan državnopravnog okvira Lijepe Naše'. Najava je to stvari na koje jugoslavenska diplomacija ostaje gluhonijema. Na stranu imbecilnost takvih optužba, već se po svaku cijenu u hrvatski nacionalni korpus u Vojvodini utjeruju i Bunjevci i Šokci. (...)Bunjevaca je u Vojvodini oko 22 tisuće, govor im je ikavski, vjera katolička, pretežno se ne osjećaju Hrvatima, premda ih Zagreb i hrvatske stranke iz Vojvodine uporno svojataju. Posljednji popis stanovništva, onaj iz 1991. godine, samo je djelomično odgovorio na pitanje koliko je Bunjevaca u Vojvodini jer su se potomci Bunjevaca iz nemaloga broja nacionalno miješanih brakova uglavnom očitovali kao Jugoslaveni. Ipak, prema statističkim podatcima najviše ih živi u Subotici - 17.439 dok ih je u Somboru registrirano 2.946. (...) Prema poznavateljima političkih prilika na sjeveru Bačke, tek nekih 10 posto subotičkih Bunjevaca podupire Tonkovićev Demokratski savez vojvođanskih Hrvata (DSHV), dok su se svi ostali okupili oko Bunjevačko-šokačke stranke (BŠS) inženjera Babića, koja osim posebnosti Bunjevaca i Šokaca zagovara i domoljubni odnos prema zemlji u kojoj žive, Srbiji, pa ne čudi što u današnjem skupštinskom sazivu općine Subotica BŠS ima više zastupnika od DSHV. Dodatno osipanje, i to malo Bunjevaca iz DSHV počelo je prije nepunih mjesec dana, kada je osnovana Hrvatska demokratska stranka (HDS) Franje Vujkova u koju su većinom ušli ljudi nezadovoljni Tonkovićevim ekstremizmom. Bunjevačka obnoviteljska matica, Bunjevački kulturni centar, svojevrsna je protuteža Tonkovićevu Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu 'Bunjevačko kolo' i katoličkom institutu 'Ivan Antunović' stvorenom pri Subotičkoj biskupiji, kojima obilno pomaže hrvatska država. Dok se 'bunjevački Hrvati' ili 'hrvatski Bunjevci' (što je omiljeni izraz katoličkog klera i lidera DSHV u Vojvodini) neprestano 'upucavaju' Zagrebu u kojem malo-malo pa gostuju, istomišljenici BŠS ne bave se bezrazložnim olajavanjem države u kojoj žive, a koja je jedina građanska država od svih ostalih nastalih na ruševinama SFRJ, i trude se uz zastupanje pravih interesa svoga naroda njegovati i njegovu tradiciju, kulturu i jezik. (...)I danas je, međutim, kulturno-umjetničkom društvu 'Vladimir Nazor' u Somboru, koje okuplja Bunjevce, za razliku od sunarodnika iz Subotice, najomiljenija destinacija Zagreba, što je u perspektivi nastavljanje pohrvaćenja te nacionalne manjine u Srbiji". (...)