ZAGREB, 21. prosinca (Hina) - Zagrebački nadbiskup mons. Josip +Bozanić uputio je danas, posredstvom svog Ureda za odnose s +javnošću, božićnu poruku vjernicima i svekolikoj hrvatskoj +javnosti. Poruku prenosimo u cijelosti.
ZAGREB, 21. prosinca (Hina) - Zagrebački nadbiskup mons. Josip
Bozanić uputio je danas, posredstvom svog Ureda za odnose s
javnošću, božićnu poruku vjernicima i svekolikoj hrvatskoj
javnosti. Poruku prenosimo u cijelosti.#L#
Ovogodišnji Božić - u godini Boga Oca - u pripremi na Veliki jubilej
godine 2000., ima posebnu poruku. Bog nas ljubi. Bog je naš Otac.
Bog nas ljubi jer je Otac. Bog Otac darovao nam je svoga
jedinorođenoga Sina Isusa Krista. U Isusu Kristu postali smo sinovi
i kćeri Božje, a međusobno braća i sestre. Bog nas poziva na ljubav u
dvostrukom izgledu: na ljubav prema Bogu i na ljubav prema ljudima,
našoj braći i sestrama, jer smo svi sinovi i kćeri Boga Oca. Ta
ljubav je sinteza moralnog života vjernika. Ona ima u Bogu svoj
početak i kraj.
"U susret Ocu ne možemo ići sami. Trebamo biti u društvu sa svima
koji su članovi 'Božje obitelji'. Da bismo se pravo pripremili na
Jubilej, trebamo se otvoriti prihvaćanju svake osobe. Svi su naša
braća i sestre, jer su sinovi i kćeri istog Oca nebeskoga",
podsjetio nas je i pozvao Sveti Otac u homiliji na prvu nedjelju
došašća ove godine.
Božje posinjenje i opće ljudsko bratstvo u Sinu i Bratu Isusu
Kristu, posadašnjena je poruka Božića u godini Boga Oca. "Jer,
dijete nam se rodilo, sin nam je darovan" (Iz 9,5).
O da bi nas ovaj Božić usmjerio čvrstim i sigurnim koracima prema
onoj "civilizaciji ljubavi" o kojoj je u svetoj božićnoj noći
godine 1975. proročki govorio papa Pavao VI., a koju je tako
veličanstveno razvio u svojim govorima i porukama papa Ivan Pavao
II. On poručuje: "Na krizu civilizacije treba odgovoriti
civilizacijom ljubavi, utemeljenoj na općim vrednotama mira,
solidarnosti, pravednosti i slobode, koje u Kristu nalaze svoje
puno ostvarenje" (Nadolaskom trećeg tisućljeća, 52).
Podsjećajući da je Isus došao "siromasima propovijedati evanđelje"
(Mt 11,5), Papa želi odlučnije naglasiti povlaštenu opciju Crkve za
siromahe i emarginirane (usp. br. 51). U tom smislu se shvaća
hitnost kojom kršćani trebaju upozoriti na situacije u kojima je
gaženo ili povrijeđeno dostojanstvo ljudske osobe zbog nepravde
ili bijede, ili zbog zahtjeva koji su neostvarivi u prilikama
njihova života.
U našoj se domovini u zadnje vrijeme na više mjesta spomenula neka
šutnja Crkve, i to začudo u mjesecima kad smo još svi pod dubokim
dojmovima nezaboravnoga pohoda svetoga oca Ivana Pavla II.
Hrvatskoj, u vremenu kad je po njemu tolikim govorima i porukama
Crkva progovorila s najvišeg svog vrha.
Takav prigovor šutnje objašnjava zanimanje javnosti prema riječima
Crkve, od koje se očekuje da dade smjernice za orijentiranje
kršćanskih zajednica u ovome osjetljivom trenutku za hrvatsko
društvo. Naime, čini nam se da sadašnje prilike traže da Crkva jasno
kaže o kojim temama želi šutjeti jer nisu pod njezinom neposrednom
kompetencijom, a o kojima želi govoriti jer dotiču njezino
poslanje.
Crkva nije pozvana organizirati ni politički ni gospodarski život
naroda. Stoga Crkva, slijedeći nauk II. vatikanskog sabora i
smjernice papa, ne treba se i ne želi svrstati, ni uvući, ni
umiješati niti s jedom političkom strankom. Radi se, naime, o
šutnji Crkve kad je riječ o neposrednim političkim svrstavanjima, a
o govoru kad su u pitanju etička načela na kojima se temelje
socijalne, političke i druge odluke. Osobito kad je riječ o životu i
obrani života ljudskoga bića od začeća pa do naravne smrti, o
obitelji, radu, odgoju, školstvu, zdravstvu itd.
U ovo se vrijeme u našem hrvatskom društvu osjeća potreba za jasno
izraženim etičkim načelima jer smo okruženi ponašanjima koja ne
dovode u pitanje opstojnost Crkve kao takve, nego opstojnost
kršćanskog morala i evanđeoskih vrednota. Na kraju takvo ponašenje
i praksa dovode u pitanje građanski moral koji je u temeljima
svakoga demokratskog društva. U pitanju je politička etika koja
dovodi do rizične točke društvenu ravnotežu u našoj mladoj državi.
Imamo u vidu da je hrvatski narod u ovom desetljeću ostvario svoju
vjekovnu težnju: hrvatsku državu. Ljubav prema hrvatskome narodu,
hrvatskoj državi i svim njezinim građanima potiče nas da odgovorno
upozorimo na neke poteškoće, jer vjerujemo u ono što nam je rekao
Papa u splitskoj zračnoj luci: "Zalaganjem svih moguće je nastaviti
nimalo laku demokratizaciju društva i njegovih građanskih
ustanova." Imamo u vidu i da je iza nas teško nasljeđe komunističkog
režima, zatim nedavni rat i njegove posljedice na raznim
područjima, te tranzicijski proces koji se je događao u nepovoljnim
ratnim prilikama, ali to nas ne oslobađa od odgovornosti pred
sadašnjošću i budućnošću.
Ukratko rečeno, Crkva ne smije šutjeti jer je u pitanju društveni
moral. Nije u igri sloboda Crkve, u igri je sloboda čovjeka; nije u
igri budućnost Crkve, u igri je budućnost demokracije u nas. To
pokazuju mnoge pojave, ovdje naznačujem neke:
1. U suočavanju pojedinaca i skupina prečesto se sve svodi na odnos
prijatelj - neprijatelj, gdje je u prijatelja sve u redu, u
neprijatelja ništa. Onaj tko pobijedi smatra se ovlaštenim da
odlučuje samo zato što je pobijedio, ne obazirući se na razloge i
argumente drugoga;
2. U međuljudskim odnosima zavlado je zakon mita, koji je dobio
tehnički termin provizija. To je postala prava rak-rana koja ruši
zakonitost i pravne odnsoe u našem društvu. Gdje su tu kršćanska
načela? Katolik koji daje ili prima mito griješi pred Bogom i
ljudima;
3. Pad osjećaja za zakonitost u savjestima i odnosima mnogih
građana Hrvatske dovodi do rizične točke pravdu i mir u našoj
domovini. Ugovori se slabo izvršavaju, tako na primjer u
gospodarstvu mnogi mnogima duguju. Naše sudstvo kao da ne čini
dovoljno u obrani svojih građana, općeg dobra i zakonitosti;
4. U privatizaciji tzv. društvenih dobara, koja kao da je išla u
prilog uskog sloja pojedinaca, nekada i pomoću raznih
problematičnih povlastica, što bi zbog društvenog zdravlja bilo
dobro preispitati s moralnog vidika, došlo je do neproporcionalnog
bogaćenja pojedinaca i sve većeg siromašenja srednjeg sloja. Crkva
nije protiv bogatstva koje je časno, radom stečeno. Ali ono što se
je na drugi način dobilo, redovito se ne cijeni i olako preprodaje.
U toj tranziciji došla je u krizu socijalna dimenzija hrvatskog
društva i države, što se osobito pokazuje u nezaposlenosti i
školstvu, zdravstvu i položaju umirovljenika. A tu najviše trpe
naša djeca i mladi, bolesnici i starije osobe;
5. I napokon, u našoj se sredini sve više nameću načini ponašanja iz
komunističkog režima. To govori koliko nas je duboko zahvatio taj
mentalitet. Interesi pojedinih grupa ili političkih organizacija
žele se poistovjetiti s interesom nacije, što može imati negativne
posljedice za unutardržavni mir. Često loše djeluju službe
kontroliranja, a kontrole se može bojati samo onaj tko štiti
nečiste osobne ili grupne interese. Ne očituje se dovoljna
spremnost za transparentnost i suočenje s istinom, bez obzira na to
s koje strane dolazi, već se stvara psihoza neprijateljstva.
Nije ovo vrjeme nezainteresiranosti, šutnje ili mirne
neutralnosti. Ovo je vrijeme kad treba poticati i raditi na
moralnoj obnovi.
Promicanje mira i pomirenja u hrvatskom društvu i u našoj državi
osjećamo kao prvotnu zadaću. Kultura dijaloga, usuglašavanja
stavova i međusobnog poštivanja neka zavlada u odnosima između
pojedinaca i skupina u našem društvu.
Pred naše društvo, ako želi obnovu, postavlja se hitan zadatak
novoga pristupa zakonitosti. Odgoj savjesti za zakonitost put je u
demokraciju. "Cijena je dmokracije velika", rekao nam je Sveti Otac
u Splitu i nastavio: "Novac kojim se plaća ta cijena izrađuje se od
plemenitih kovina čestitosti, razboritosti, poštivanja
bližnjega, požrtvovnosti, strpljivosti. Misliti da se ta cijena
može platiti nekim drugim novcem, znači izvrnuti se opasnosti pada
pod stečaj."
Mi smo dugo bili bez vlastite držve te smo dobro razvili osjećaj za
nezavisnost i potrebu za vlastitom državom. Međutim, u našem
društvu osjeća se nedostatak osjetljivosti za opće dobro,
pravednost, odgovornost, društveno poštenje, korektan odnos prem
adržavnim ustanovama... Stoga je potrebno na svim razinama i
područjima promovirati građanske kreposti.
U apostolskom pismu o pripremi Jubileja godine 2000. Papa izričito
kaže: "Mora se, štoviše, reći da je zauzimanje za pravdu i mir u
svijetu kakav je naš, označen tolikim konfliktima i nepodnošljivim
društvenim i ekonomskim nejednakostima, svojstveni oblik pripreme
i slavljenja Jubileja" (br. 51).
Ovu poruku, koja je namijenjena u prvom redu vjernicima, pišem pred
Božić, blagdan na koji Crkva navijšta "dobrostivost i
čovjekoljublje Spasitelja našeg Boga" (Tit 3,4). Ta ljubav Božja
odgaja nas da razumno, pravedno i pobožno živimo te da revnujemo oko
dobrih djela u sadašnjem svijetu iščekujući blaženu nadu i
očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista (usp. Tit
2,11-14). Utjelovljenje Sina Božjega objavljuje Božje
čovjekoljublje. U Isusu Kristu postali smo sinovi i kćeri
zajedničkoga nam Boga Oca. Taj novi odnos i zajedništvo između Boga
i ljudi poziva nas i na novi odnos prema čovjeku. Ne treba gubiti
nadu. Božje zajedništvo sa čovjekom je zalog naše nade. Ima puno
razloga za nadu u našemu hrvatskom društvu. Vjernike katolike, a
posebno naše mlade stručnjake, pozivam na odgovorno i složno
zalaganje za opće dobro bez obzira na to u kojim se političkim
skupinama nalaze.
Neka božićni dani koji su pred nama budu blagoslovljeno blagdansko
vrijeme kad ćemo ispitati naš odnos prema općemu dobru i naše
zauzimanje za najpotrebnije u našoj sredini. Danas s pouzdanjem
upiremo svoj pogled u novoga blaženika, mučenika kardinala Alozija
Stepinca. On je živio u teškim vremenima. U tami bio je pouzdano
svjetlo za svoj narod. A sada, kako nam je rekao Sveti Otac u Mariji
Bistrici, "svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi
Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se
znao orijentirati". Zaziva njegovu hrabrost i mudrost na sve da bi
se znali pravo založiti za dobro čovjeka, a na slavu Božju, stoji u
božićnoj poruci zagrebačkoga nadbiskupa mons. Josipa Bozanića,
koji je svima zaželio sretan Božić i blagoslovljenu novu 1999.
godinu.
(Hina) pp mc