US CS MONITOR 18. XII. NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 18. XII. 1998. Preoblikovanje NATO-a "Ministri vanjskih poslova 16 zemalja NATO-a sljedećega travnja planiraju održavanje godišnjega sastanka na vrhu u Washingtonu kako bi ponovno odredili misiju saveza. A kakvu silnu razliku čini pola stoljeća!", piše Daniel Schorr. "Sjećam se kako je to bilo 1949. kad je saveznički ugovor potpisan u ministarstvu vanjskih poslova pod zadovoljnim pogledom ministra Deana Achesona. Mao Ze Tungove snage dovršavale su osvajanje Kine. Sovjetski tenkovi ušli su u Čehoslovačku. Opkoljeni Berlin na životu je održavao američki zračni most. Sovjeti su iskušavali atomsku bombu. A zapadna Europa, posebno Zapadna Njemačka, ščućurena pod američkim nuklearnim kišobranom, sretno je prihvatila američko vodstvo. Sad Njemačka predlaže da savez obeća kako neće prvi upotrijebiti nuklearno oružje i zajedno se s Francuskom i Britanijom priključila planovima za stvaranje autonomne europske vojne snage. A ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright, izlažući na konferenciji ministara vanjskih poslova u Bruxellesu novu 'stratešku zamisao' za NATO, našla se na početku ljute rasprave s partnerima koji više ne plešu kako Amerikanci sviraju. Nova zamisao izvukla bi savez 'iz područja', kako bi NATO rekao, da bi djelovao protiv prijetnje raketama, plinom ili kemijskim napadom svake razbojničke države ili nedržavne terorističke organizacije. Stvorilo bi se novo savezničko Središte za oružja masovnog uništenja kao mjesto razmjene informacija o mogućim prijetnjama. Središnja organizacija raspodijelila bi opremu za otkrivanje, zaštitnu odjeću i cjepiva. Početna europska reakcija bila je hladna, blago rečeno. Francuski ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine izjavio je da Amerika, kao jedina svjetska supersila koja uz to ima i hegemonijske težnje, želi 'neku novu vrst globalnog NATO-a'. Bio bi to NATO koji više nije spreman podvrgnuti se vetu Kine ili Rusije, tražeći odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a. Clintonova je vlada učinila iznimno malo da Europljane, pa i američku javnost, pripremi za svoje dalekosežne prijedloge. Oni bi zahtijevali da se ponovno sastavi plan savezničkog ugovora, čije su obrambene odredbe na umu imale masovni sovjetski napad, a ne raketu s bakterijama ili otrovanu vodu iz zagonetnog izvora. Preoblikovanje NATO-a, samo po sebi težak zadatak, postaje još teže s Europljanima koji su manje spremni prihvatiti američko vodstvo. Pred portretom Deana Achesona u ministarstvu vanjskih poslova, naše bi saveznice sljedećega travnja mogle biti manje povodljive nego što su to bile u opasnim danima 1949."