VOA-MEĐUNARODNA KRIZNA SKUPINA O STANJU U RH-17-12

GLAS AMERIKE - VOA 17. XII. 1998. Međunarodna krizna skupina analizira stanje u RH (treći dio) Prilog Ivice Puljića "Pobjeda desničara unutar vladajućeg HDZ-a i poraz umjerene struje rezultirali su time da se sada ključna politička borba vodi između HDZ-a i oporbenih stranaka. Naime, tijekom 1998. godine, prije novih izbora, oporbene su stranke stvorile ujedinjenu frontu protiv HDZ-a u Saboru. Međunarodna krizna skupina podsjeća da su u kolovozu dvojica čelnika najvećih oporbenih stranaka, HSLS-a i SDP-a, Dražen Budiša i Ivica Račan, načinili dokument o suradnji kojemu su se pridružile još četiri oporbene stranke - HSS, Liberalna stranka, Istarski demokratski savez i Hrvatska narodna stranka. Prema ispitivanjima javnoga mišljenja prije izbora, Međunarodni republikanski institut Sjedinjenih Država objavljuje da HDZ i SDP, odnosno Socijaldemokratska stranka, imaju po 21 posto glasova. HSS ima trenutno devet, HSLS osam, Liberalna stranka tri, a Hrvatska narodna stranka dva posto glasova. Desničarska Hrvatska stranka prava ima četiri posto, dok se 19 posto ispitanika još nije odlučilo kome bi dalo svoj glas na izborima. Rezultate ovoga ispitivanja potvrdili su izbori u Dubrovačko-neretvansko županiji, održani u listopadu, gdje je pobjedu odnijela oporbena koalicija. Međutim, HDZ je ostao najjača stranka, koja je sama nastupila na izborima. Uglavnom, pokazalo se da bi HDZ mogao izgubiti iduće izbore ukoliko oporba ostane jedinstvena. Zato HDZ nastoji razbiti to jedinstvo političkim manevrima, pa je tako ministar vanjskih poslova Mate Granić, nakon dubrovačkih izbora, ponudio suradnju u državnom Saboru HSS-u i HSLS-u. Dražen Budiša i čelnik HSS-a, Zlatko Tomčić, odbacili su tu ponudu. HDZ je svoju ponudu temeljio na tome da su te dvije stranke desnog centra bliže vladajućoj stranci nego SDP, stranka lijevoga centra. Zanimljivo je da je HDZ identificirao HSS kao najslabiju točku u oporbenom okupljanju. Međunarodna krizna skupina u svojoj analizi političke situacije u Hrvatskoj podsjeća kako je HSS u izbornoj kampanji za predsjedničke izbore 1997. godine napao nekadašnje komuniste, nakon čega im je HDZ ponudio mjesto ministra poljoprivrede. Međutim, niti jedna od šest oporbenih stranaka nije prihvatila HDZ-ove ponude, jer je jasno da bi suradnja s vladajućom strankom u ovome trenutku bila nepopularna i kompromitirajuća zbog niza skandala, u ovoj godini, u kojima su sudjelovali dužnosnici HDZ-a. Upravo zbog politike neprihvaćanja nikakvih HDZ-ovskih oblika suradnje u proteklim godinama, SDP je izrastao u najjaču oporbenu stranku, dok su HSS i HSLS donekle izgubili potporu u odnosu na ranije razdoblje. Nakon skandala s Dubrovačkom bankom, manipulacija tajnim službama, HDZ je uznemiren i financijskim otkrićima vezanim uz obitelj Tuđman. Vjerojatno većina glasača nije zainteresirana za razvoj medijskih sloboda i demokracije ili za razvoj međunarodnih odnosa, ali svaki od njih je zasigurno zainteresiran za socijalne uvjete, kažu analitičari Međunarodne krizne skupine, ističući da su se socijalna nezadovoljstva značajno povećavala zajedno s razočaranjem, zbog toga što završetak rata nije donio naglo povećanje životnog standarda. Uvođenje PDV-a, u siječnju 1998. godine, postao je iznimno nepopularan korak. Mnogi su se umirovljenici razbjesnili kada je vlada odbila primijeniti odredbu Ustavnog suda po kojoj su umirovljenici zakinuti za oko pet milijardi kuna od 1993. godine. Nezadovoljstvo stanovništva povećalo se kad je vlada u lipnju ove godine odlučila povećati plaće državnim dužnosnicima, uključujući i povećanje plaće za predsjednika Tuđmana na pedeset tisuća kuna, odnosno osam tisuća dolara. Zbog pritiska javnosti, Predsjednikova je plaća u listopadu smanjena na 35 tisuća kuna. Istoga mjeseca došlo je do novog vala socijalnih nezadovoljstava, kad je objelodanjeno da je Ankica Tuđman, supruga predsjednika države, uplatila u Zagrebačku banku veliki iznos novca, iako je njezin suprug u izjavi o imovini koju posjeduje jedino prijavio da ima - automobil! Zbog otkrivanja poslovne tajne o uplati novca gospođe Tuđman, dvoje namještenika Zagrebačke banke završilo je na sudu, ali su pokupili sve simpatije javnosti zbog svog poteza. Oporba se nada da bi mogla imati političke koristi od od sve većeg socijalnog nezadovoljstva. Tu je situaciju najbolje iskoristio Ivica Račan, čelnik SDP-a, stranke koja se profilirala u modernu stranku lijevoga centra i koja je zasjenila ostale ljevičarske stranke. Uspostavom djelotvorne suradnje s Budišinim HSLS-om, Ivica Račan se nada da bi upravo HSLS mogao nadomjestiti nacionalni kredibilitet koji još nedostaje SDP- u. Usporedno s povećanjem povjerenja hrvatskog stanovništva u oporbene stranke, pripadnici umjerene struje unutar HDZ-a još više su izolirani. U osobito delikatnom položaju nalazi se ministar vanjskih poslova Mate Granić. Dalje se objašnjava kako je gospodin Granić popularan u narodu te da je on jedini visoki dužnosnik HDZ-a koji uživa povjerenje međunarodne zajednice. Ivić Pašalić je pokušao spriječiti postavljanje Mate Granića na mjesto potpredsjednika stranke na općem saboru u veljači ove godine, ali nije uspio u tom nastojanju, jer je Granić primijenio taktiku izbjegavanja sukoba. Tada su se pojavile spekulacije da bi Mate Granić mogao biti most između umjerenog krila HDZ-a i oporbe, što bi rezultiralo time da Granić stane na čelo koalicijske vlade ostavljajući desnu struju HDZ-a izoliranu i oslabljenu. Ivica Račan i Dražen Budiša su ohrabrivali Matu Granića da napusti HDZ u rujnu, ali je ta ponuda odbijena. Nakon toga je oporba došla do zaključka da na idućim izborima mogu pobijediti i bez Mate Granića i umjerenih iz HDZ-a. Međunarodna krizna skupina procjenjuje da će ponašanje predsjednika Tuđmana, u slučaju da HDZ izgubi izbore, biti - nepredvidljivo! Njegov predsjednički mandat ističe 2002. godine i procjenjuje se da bi on teško prihvatio stvaranje vlade bez ijednog člana HDZ-a u njoj. Krug ljudi, bliskih ministru Graniću, vidi upravo njega kao mogućeg ključnog čovjeka koji bi mogao osigurati most između Tuđmana i eventualnih pobjednika iz oporbe. Ipak, procjena je ove međunarodne analize, Ivica Račan bi nakon izbora radije sam postigao dogovor s predsjednikom Tuđmanom, kao što je to uradio kada je napravljen blagi prijelaz vlasti iz ruku tadašnjih komunista u ruke HDZ-a, 1990. godine. Oporbena šestorka je, razmatrajući što trebaju biti glavna područja njihove kritike vladajuće stranke, izabrala pitanje izborne reforme, odnosno izmjene izbornog zakona, što je u suglasnosti s ključnim zahtjevom međunarodne zajednice. U pitanju je glasovanje u dijaspori koje osigurava 12 mjesta u donjem domu Sabora. U praksi to znači da u hrvatskom Saboru sjede uglavnom predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata čemu se mogu uputiti dva glavna prigovora: prije svega, to je dobitak za vladajući HDZ, jer većina Hrvata iz BiH podupire ovu stranku, i drugo - uključujući bosanskohercegovačke Hrvate u izbore u Republici Hrvatskoj povećava se dojam da se Hrvatska upliće u suverenitet Bosne i Hercegovine. Idući ključni oporbeni stav jest zahtjev za osnivanjem istražnog povjerenstva za SIS, obavještajnu službu Ministarstva obrane. Zbog burnih rasrava oporbeni saborski zastupnici napustili su parlament kad je njihov zahtjev za izravnim televizijskim prijenosom odbijen! Tako je svih šest oporbenih stranaka 12. studenog povuklo svoje predstavnike sa svih saborskih dužnosti, čak i s mjesta potpredsjednika Sabora. No, oporba je uočila da se potpuno povlačenje iz Sabora može samo isplatiti HDZ-u kao što je bio slučaj 1994. godine, kad su to učinili Stipe Mesić i Josip Manolić. Zato su oporbenjaci ostali u Saboru, ali su napustili svoje saborske dužnosti. Nakon što je nedavno odgođen sastanak oporbene šestorke s Franjom Tuđmanom, došlo je do razilaženja unutar oporbene skupine. Ivica Račan je bio za razgovor s Franjom Tuđmanom, jer smatra da treba stvarati tolerantnu klimu i klimu dijaloga prije održavanja izbora. Ovakav stav podupro je Dražen Budiša, ali ne i ostala četiri čelnika iz oporbene skupine. Prema procjeni Međunarodnog republikanskog instituta, SDP i HSLS bi mogli prikupiti 47 posto glasova i njihovo savezništvo bi se lakše održalo nego savezništvo šest stranaka, osobito ukoliko se zna podatak da Ivica Račan i Dražen Budiša mogu biti dobri suradnici. U svakom slučaju, ističu analitičari Međunarodne krizne skupine, ukoliko se oporbena šestorka raspadne prije izbora, to bi moglo nanijeti veliku štetu oporbi, a ako se održe zajedno, mogućnost izborne pobjede vrlo je realna. Omekšavanje HDZ-ovog stava prema oporbi koincidira s Tuđmanovim pokušajima ponovne uspostave izgubljene ravnoteže unutar vladajuće stranke. Ključna figura u toj strategiji moglo bi biti političko reaktiviranje Nikice Valentića, koji je podnio ostavku na mjesto saborskog zastupnika u studenom ove godine kako bi se posvetio poslovima. Nakon odlaska Gregurića, Šarinića i Hebranga iz HDZ-a, Valentić se povukao iz stranačkog života, ali je nakon sastanka s predsjednikom Tuđmanom Nikica Valentić zanijekao da je odustao od HDZ-ovih dužnosti dodajući da ostaje u stranci gdje će se boriti za Tuđmanovu politiku centra. Ova situacija navodi na zaključak da frakcijska borba u HDZ-u nije završena i pokazuje da cijela stranka nije pod nadzorom desne struje. Gledano na srednji rok, Hrvatsku očekuju politička neizvjesnost i nestabilnost. HDZ-ov položaj slabiji je nego što je ikada bilo, a ako se oporba održi zajedno i nastavi jačati svoj kredibilitet, HDZ-ovi su izborni izgledi mali. Uloga koju su Franjo Tuđman i HDZ imali u stvaranju hrvatske neovisnosti ne može se ponoviti, ali se Hrvatska može naći u vrlo teškom i nesigurnom razdoblju, ukoliko dođe do otezanja pri eventualnom prijenosu vlasti na novu vladu. No, s pobjedom oporbe, izgledi da Hrvatska uđe u razdoblje političke tranzicije u normalnu i miroljubivu demokraciju, bit će znatno poboljšani. Politika koju vodi HDZ u Hrvatskoj ima veliki utjecaj na susjednu Bosnu i Hercegovinu. Opsjednutost Franje Tuđmana i hercegovačkog lobija unutar HDZ-a Bosnom i Hercegovinom ne dijeli većina stanovništva u Hrvatskoj i može se očekivati znatno konstruktivnija uloga zagrebačke vlade po bosanskom pitanju, ako HDZ bude poražen na izborima - naglašava se u analizi Međunarodne krizne skupine. U tom slučaju tvrdolinijaši iz bosanskohercegovačkog HDZ-a neće moći računati na potporu iz Hrvatske, pa će politički čelnici Hrvata iz BiH početi gravitirati prema Sarajevu, umjesto prema Zagrebu. Sporazum o posebnim odnosima između Federacije BiH i Hrvatske u velikoj je mjeri prazni kostur koji nije riješio ni jedan ključni problem u odnosima između BiH i Hrvatske i zapravo je sve prepušteno daljnjim pregovorima kako bi se napravile dopune sporazuma. U načelu, sporazum o posebnim odnosima može biti pozitivan korak koji može ojačati Federaciju BiH, a Zagreb ubuduće treba postizati dogovore sa saveznim ustanovama, a ne s parainstitucijama Herceg- Bosne. Međutim, u praksi, hrvatska vlada će nastaviti financiranje Hrvatskog vijeća obrane potkopavajući Federaciju Bosne i Hercegovine. Oporba u Republici Hrvatskoj treba upozoravati, za razliku od Tuđmana koji opetovano izražava sumnjičavost oko dugotrajnih izgleda za preživljavanje BiH, na to da je snažna i stabilna Bosna i Hercegovina od vitalnog interesa za Republiku Hrvatsku. Područja Zapadne Bosne na granici s Dalmacijom, koja su pod hrvatskim nadzorom, pod utjecajem su organiziranog kriminala. Nakon završetka rata, mogućnost pljačkanja imovine protjeranih ili ubijenih Bošnjaka i Srba umanjena je, pa su se bande kriminalaca okrenule krijumčarenju kao izvoru zarade. Izbjegavajući plaćanje poreza i carinskih davanja, oni su potkopavali bosanskohercegovačke vlasti. Oni su, također, nanijeli veliku gospodarsku štetu Dalmaciji koja se nije mogla nadmetati s proizvodima na koje se ne plaća porez u područjima BiH pod nadzorom Hrvata. Cijela je situacija nanijela velike štete Dalmaciji, što se odrazilo i na HDZ u Hrvatskoj, koji je potpao pod dominantni utjecaj Hercegovaca, uključujući Ivića Pašalića i Miroslava Kutlu. Što se tiče HDZ-a u Bosni i Hercegovini, njegovi su dužnosnici bili zainteresirani za održavanje te situacije, jer su bili financijski povezani s tim kriminalcima. Uspostava nove vlade u Republici Hrvatskoj može zaustaviti takvo stanje, jer posljedice promjene politike u Zagrebu prema bosanskohercegovačkim Hrvatima može donijeti mnogo dobroga i Bosni i Hrvatskoj. Dinamika političkog razvoja u Hrvatskoj, nakon razdoblja nestabilnosti i nesigurnosti, treba donijeti pozitivne rezultate u budućnosti. Zemlja bi se mogla brže i lakše pridružiti međunarodnoj zajednici i zapadnim strukturama. Međutim, međunarodna zajednica ne može i ne treba imati preveliki utjecaj na cijeli proces, jer otvorena potpora određenoj političkoj opciji može biti kontraproduktivna. Zbog toga međunarodna zajednica treba pružiti potporu hrvatskoj vladi, bez obzira tko je vlasti. Prema Hrvatskoj svijet ima sljedeće ključne zahtjeve: konstruktivna politika prema Bosni i Hercegovini, povratak Srba i poštivanje ljudskih prava srpskog stanovništva u Hrvatskoj, oslobađanje medija od nadzora vladajuće stranke te reforma izbornog sustava. Pritisak međunarodne zajednice treba ostati na snazi sve dok se ne ispune svi ovi zahtjevi - zaključak je analize političke situacije u Republici Hrvatskoj koju je načinila ugledna nevladina organizacija, Međunarodna krizna skupina". (VOA)