THE WASHINGTON POST 17. XII. POTREBNI ODGOVOR

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. XII. 1998. Potrebni odgovor "Sprječavajući UN-ove inspektore da obavljaju svoj posao, Sadam Husein UN-u nije dao drugog izbora do vojnog odgovora. Činjenica da je Iračka kriza došla do vrhunca upravo u vrijeme kad se SAD suočava sa vlastitom političkom krizom, neizbježno postavlja pitanje i kod kuće i u inozemstvu, o američkim motivima, kao i o motivima samoga predsjednika Clintona. Ipak, ne može se koincidenciji dopustiti da preusmjeri pažnju s potrebe suočavanja s dugotrajnom prijetnjom, koju predstavlja Sadam Husein, i njegovog prkošenja međunarodnim zakonima. Vojska Sadama Huseina napala je i okupirala Kuvajt. SAD je okupio međunarodnu koaliciju koja je njegove postrojbe istjerala iz te suverene države. Kao uvjet primirja, poraženi Sadam Husein je obećao uništiti, pod međunarodnom inspekcijom, sastojke za svoje biološko, kemijsko i nuklearno oružje kao i rakete koje bi mogle nositi takvo oružje. (...) Ono što je odredilo vrijeme američkog odgovora, u čvrstom partnerstvu sa svojim britanskim saveznicima, jest ovotjedno izvješće UN-ovih inspektora koji do podrobnosti opisuju sustavno opiranje Sadama Huseina. Odgoditi odgovor sada značilo bi Sadamu dati vrijeme da rasprši svoje ilegalno oružje a, budući da dolazi u isto vrijeme kad i početak Ramazana, moglo bi i uvrijediti Muslimane. Clinton je sinoć jasno upozorio na posljedice odbijanja prihvaćanja ovog izazova. 'Ako se Sadam opire svijetu, a mi na to ne odgovorimo, suočit ćemo se s daleko većom prijetnjom u budućnosti. Sadam će ponovno napasti svoje susjede. Vodit će vlastiti rat protiv vlastitoga naroda i, zapamtite moje riječi, razvit će oružje za masovno uništavanje. Raspršit će ga, a zatim uporabiti kao što ga je rabio i u prošlosti, protiv vlastitog naroda i protiv vanjskih neprijatelja'. Zbog toga je SAD trebao odgovoriti. Poteškoća s Clintonovom vjerodostojnošću leži u tome što je prije godinu dana zaprijetio akcijom, a zatim se povukao, zatim je to učinio ponovno u veljači, a isto je učinio i prošloga mjeseca. Njegova vlastita prošlost priziva cinizam, ali to ne opravdava republikanske čelnike koji odbijaju poduprijeti njegovu upravu i ako napokon čini ono što treba. Bič Donjeg doma (član zakonodavnog tijela kojega je politička stranka zadužila za održavanje discipline u stranci kao i osiguravanje redovnog prisustvovanja članova stranke važnim sastancima- op. prev.) Tom De Lay u nedjelju je već objasnio glavne motive bilo kakve moguće akcije u Iraku. 'Ne mogu poduprijeti ovu vojnu akciju u Perzijskom zaljevu u ovo vrijeme', kazao je čelnik senatske većine Trent Lott jučer, iako je dodao da 'će svi Amerikanci u potpunosti poduprijeti naše postrojbe u bitci.' Republikanac Gerald Solomon izjavio je da je bombardiranje djelo 'očajnoga predsjednika'. Ti bi ljudi trebali znati razmišljati i mudrije. Bi li više voljeli da SAD još jednom odgovori praznim prijetnjama i upozorenjima? Još jedno Clintonovo povlačenje zasigurno bi, i sa pravom, izazvalo zvižduke istih republikanaca koji ga sada napadaju zbog toga što se ne povlači. Mnogo toga ovisi o prirodi američkog odgovora i o američkim ciljevima. Kampanja bombardiranja mora biti ozbiljna i dovoljno sustavno provedena kako bi u dovoljnoj mjeri oštetila Huseinovo oružje za masovno uništavanje i vojne snage o kojima ovisi njegov opstanak. Za cilj bi trebala imati što manje civilnih žrtava, ali akcija mora biti provedena uz razumijevanje činjenice da jedino uklanjanje Sadama Huseina s vlasti može konačno izbrisati prijetnju koju Irak trenutno predstavlja svojim sudjednim zemljama i svijetu. Nitko ne bi trebao biti toliko naivan da očekuje da bilo tko od igrača u ovoj drami u potpunosti prestaje misliti na unutrašnju politiku. No, sada o Clintonu i njegovim političkim protivnicima podjednako ovisi hoće li se ove dvije krize odvojiti što je moguće više", piše u uvodniku lista.