VOA-MEĐUNARODNA KRIZNA SKUPINA O STANJU U HRVATSKOJ-16-12

GLAS AMERIKE - VOA 16. XII. 1998. Međunarodna krizna skupina analizira stanje u RH (drugi dio) Prilog Ivice Puljića "Međunarodna krizna skupina (ICG) objavila je analizu političke situacije u Republici Hrvatskoj. Slijedi drugi dio ove analize pod nazivom 'Skretanje u desno' u kojemu se govori o situaciji u vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Nade da bi se HDZ mogao razviti u modernu, demokratsku stranku raspršile su se tijekom održavanja četvrtog općeg sabora HDZ-a u veljači 1998. godine, kad je došlo do jačanja desnog krila stranke, stoji u izvješću ICG-a. Mnogi od tadašnjih govornika naglašavali su da stranka ne želi surađivati s međunarodnom zajednicom po pitanjima kao što su politika prema Bosni i Hercegovini i povratak srpskih izbjeglica u Hrvatsku. Govor predsjednika Tuđmana zabrinuo je međunarodnu zajednicu zbog njegovih sumnji u suverinetet Bosne i Hercegovine te zbog krajnje netolerantnosti prema političkim protivnicima HDZ-a i prema neovisnim medijima koje optužuje za antihrvatstvo. Time je, zapravo, samo potvrđena ranije vođena politika, ali iznenađenje je javni izazov upućen međunarodnoj javnosti, zbog čega je pritisak na Hrvatsku još više povećan, osobito kad je riječ o politici prema Bosni i Hercegovini, stoji u izvješću. Naglašavajući HDZ-ovu netoleranciju prema neistomišljenicima, vlada je zabranila održavanje prosvjeda na središnjem zagrebačkom trgu Bana Jelačića - prosvjeda zbog loših životnih uvjeta u kojima su se našli stanovnici Hrvatske. Zbog vrlo jakog prisustva snaga sigurnosti, prosvjednici su morali odustati od okupljanja na Trgu Bana Jelačića. Predsjednik Tuđman je, govoreći na stranačkom skupu, nazvao prosvjednike 'ruljom', povezujući ih s najjačom oporbenom strankom, Socijaldemokratskom partijom, i povlačeći paralelu između prosvjednika i nekadašnje komunističke partije. Cijela situacija podsjećala je na prosvjede na Jelačićevom trgu 1996. godine, zbog mogućeg zatvaranja neovisne postaje 'Radio 101', a slučaj je završen smjenjivanjem Ivana Jarnjaka, ministra unutarnjih poslova, analiziraju stručnjaci međunarodne krizne skupine. Nakon održavanja sabora HDZ-a, u veljači ove godine, pojačao se sukob unutar vladajuće stranke, nakon što je Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku i suradnik ministra obrane Gojka Šuška, koji je umro u svibnju 1998. godine, počeo preuzimati nadzor nad strankom i državnim organima. Ključna figura u umjerenoj struji unutar stranke bio je Hrvoje Šarinić. Do otvorene podjele došlo je tijekom krize s Dubrovačkom bankom, u travnju 1998. godine, kad je uhićen Neven Barač, izvršni direktor ove, pete po veličini hrvatske banke. Tada je na površinu isplivala veza između davanja velikih zajmova u procesu privatizacije i političkih struktura unutar HDZ-a. Tako se stvorila nova klasa poslovnih ljudi s političkim vezama, dok je, istodobno, zakržljala gospodarska obnova. Jedan od politički visoko rangiranih sudionika tijekom afere s Durbovačkom bankom, Predsjednikov sin Miroslav Tuđman, dao je ostavku na mjesto šefa hrvatske tajne službe. Tri mjeseca kasnije i Hrvoje Šarinić je ponudio ostavku izjavljujući kasnije kako ne vidi razliku između navodnog Pašalićevog izravnog sudjelovanja u aferi i njegove potpore onome koji je zlouporabio Dubrovačku banku. Cijela situacija uzrokovala je da, balansirajući između desnice i ljevice, predsjednik Tuđman postavi za jednog od potpredsjednika stranke nekadašnjeg premijera Nikicu Valentića. Tada su se pojavile glasine kako je time želio staviti upravo Valentića na mjesto broj dva u državi, čime bi on bio postavljen iznad Šarinića i Pašalića. Međutim, sve je završilo tako da je Šarinić povukao ostavku. Taj je potez, navodno, uvjetovan odlaskom Ivice Mudrinića, prvog čovjeka Hrvatske radiotelevizije, do čega je došlo u lipnju 1998. To je označeno kao potez kojim Pašalić gubi nadzor nad elektronskim medijima. No, kao najznačajniju bitku unutar HDZ-ovih struja, međunarodna krizna skupina označava borbu za prevlast u Ministarstvu obrane. 'U vrijeme dok je Gojko Šušak bio ministar obrane, ovo tijelo se ponašalo kao država u državi. Ministarstvo obrane imalo je najveći proračun od svih ministarstava', stoji u izvješću međunarodne krizne skupine, uz objašnjenje da je tijekom rata, u vrijeme embarga na uvoz oružja, Ministarstvo obrane moralo raditi iza očiju javnosti. Najveći dio financijskih poslova te vrste obavljao se preko tvrtke 'Alan', uključujući i nabavu oružja te prodaju hrvatskog naoružanja u inozemstvu. Navodno je tvrtka 'Alan' bila umiješana i u druge, tzv. 'poslove u sjeni' u korist dužnosnika HDZ- a. Kroz cijeli taj proces značajne sume novca davane su bosanskohercegovačkim Hrvatima uz pomoć pomoćnika ministra obrane za gospodarska pitanja, generala Ljube Ćesića-Rojsa, koji je označen kao ključna figura ovoga ministarstva u povezivanju s Hrvatskim vijećem obrane u Bosni i Hercegovini. Međutim, u svibnju 1998. godine, nakon smrti Gojka Šuška, na mjesto ministra obrane imenovan je Andrija Hebrang, koji je odmah stavio do znanja da želi reformirati ovo ministarstvo, s ciljem postizanja tranparentnosti i racionalizacije poslovanja Ministarstva obrane - stoji u izvješću međunarodne krizne skupine. Postavljanje Andrije Hebranga na čelo Ministarstva obrane shvaćeno je kao pokušaj slabljenja položaja Ivića Pašalića i hercegovačkog lobija u Hrvatskoj, što je automatski naišlo na otpor. Nakon što njegovom zahtjevu za smjenom trojice generala - Markice Rebića, Vladimira Zagorca i Ljube Ćesića-Rojsa - nije udovoljeno, ministar Hebrang je ponudio ostavku u srpnju ove godine. Predsjednik Tuđman je ostavku odbio u rujnu, da bi Andrija Hebrang naknadno postigao dogovor s generalom Ćesić-Rojsom, ali je i dalje ustrajao na odlasku ostale dvojice, što je predsjednik Tuđman prihvatio. Činjenica da do te smjene nije došlo, objašnjava se naknadnim predsjedničkim strahom da bi odlaskom Markice Rebića i Vladimira Zagorca mogli biti otkriveni poslovi koje je ministarstvo obavljalo uz pomoć tvrtke 'Alan'. Ministar Hebrang tada nije shvatio da iza sustava koji je izgradio Gojko Šušak u potpunosti stoji Franjo Tuđman, navodi se u izvješću međunarodne krizne skupine. Nakon što je ministar Hebrang zahtijevao potpun uvid u informacije o poslovanju Ministarstva obrane, predsjednik Tuđman jednostavno nije mogao dopustiti da sav materijal padne u ruke novoga ministra, pa je u rujnu hrvatski predsjednik zapovijedio provođenje dviju istraga vezanih za Andriju Hebranga - jednu unutar stranke, a drugu unutar ministarstva. Međunarodna krizna skupina smatra da istrage nisu pokrenute s namjerom da se ministra Hebranga natjera na ostavku, nego zato da bi ga potaknule da odustane od svojih 'opasnih planova s reformom MORH-a', stoji u izvješću. Predsjednik Tuđman je, navodno, bio ljut na ministra Hebranga zbog njegova tvrdoglavog ustrajanja na provođenju reformi te odsustva osjećaja za političko taktiziranje. U listopadu je ponosni Hebrang podnio neopozivu ostavku uz obrazloženje da to čini zato što je predsjednik Tuđman izgubio povjerenje u njega. Između ostaloga, HDZ-ovi su čvrstorukaši sumnjičili ministra Hebranga za bliske odnose s američkim veleposlanikom u Hrvatskoj, Williamom Montgomeryem. Tijekom posjeta Hrvatskoj, u kolovozu 1998., američka državna tajnica Madeleine Albright kritizirala je mnoge aspekte hrvatske politike, ali je pohvalila napore Andrije Hebranga pri pokušaju promjene načina poslovanja Ministarstva obrane. Tu su američku pohvalu, međutim, tvrdolinijaši HDZ-a iskoristili u borbi protiv Andrije Hebranga. Međunarodna krizna skupina primjećuje da je u Hrvatskoj pritom došlo do zlouporabe tajnih službi. Do zahuktavanja sukoba između Hrvoja Šarinića i Ivića Pašalića dolazi u isto vrijeme kad je Andrija Hebrang podnio ostavku. Franjo Gregurić i Hrvoje Šarinić izjavili su da je obavještajna služba Ministarstva obrane, SIS, koristila tjednik 'Imperijal' kako bi vodila kampanju protiv njih dvojice. Razotkrivena je i veza između 'Imperijala' i Globus grupe, na čijem je čelu kontroverzni poslovni čovjek Miroslav Kutle, koji je bio uključen u aferu s Dubrovačkom bankom i koji je bliski suradnik Ivića Pašalića. Šarinić i Gregurić optužili su Pašalića za razvijanje mreže unutar HDZ-a i vladinih ustanova, koju su izgradili Franjo Tuđman i Gojko Šušak. Ta je mreža obuhvaćala najvažnija ministarstva, medije i tajne službe. U cijelom procesu na svjetlo dana izišla zamršena situacija s tajnim službama, kako vojnim, tako i policijskim. Postalo je jasno da su te službe politički pristrane, pa je uočeno da su SIS i Služba za zaštitu ustavnog poretka bliske Iviću Pašaliću, dok su UNS i HIS bliske umjerenijoj struji HDZ-a. Dok je bio na čelu UNS-a, Miroslav Tuđman se politički suprostavljao Pašaliću, ali njegov nasljednik, Miroslav Šeparović, uspostavio je vezu između SIS-a i časopisa 'Imperijal', tvrdi se u izvješću ove ugledne organizacije. A, upravo su Franjo Gregurić i Hrvoje Šarinić optuživali da se SIS koristi kao instrument politike HDZ-ove desnice. Sukob dviju političkih struja unutar HDZ-a došao je do vrhunca na sjednici Vijeća nacionalne sigurnosti, održanoj od 10. do 14. listopada, koja je završena ostavkom Hrvoja Šarinića i Franje Gregurića i potporom koju je predsjednik Tuđman dao Iviću Pašaliću. U analizi političke situacije u Hrvatskoj, Međunarodna krizna skupina naglašava da se cijeli slučaj rješavao isključivo unutar HDZ-ovih struktura, bez sudjelovanja saborskih organa što, prema ovom izvješću, jasno upućuje na zaključak da pravu političku snagu u Hrvatskoj imaju neformalne skupine u vladajućoj stranci. Rezultat političkog preživljavanja Ivića Pašalića pobjeda je desnog krila u stranci, tako da je stranka Franje Tuđmana i Gojka Šuška, pod upravljanjem Ivića Pašalića, pokazala pravo lice. Lice desničarske, nacionalističke i ksenofobne stranke - stoji u analizi političke situacije u Hrvatskoj koju su napravili stručnjaci Međunarodne krizne skupine". (VOA)