FRANCUSKA-LIBERATION OD 16.12.98.EUROPSKA OBRANA

FRANCUSKA LIBERATION 16. XII. 1998. Dobra prilika za europsku obranu "Posljednjeg je mjeseca europska obrana, barem po izjavama, znatno napredovala. Naime, to je prvi put da se jasno pojavljuje trokut Pariz-Bonn-London. Postoji bitno slaganje između francusko- njemačke izjave, prihvaćene na susretu na vrhu u Potsdamu 1. XII., i francusko-britanske izjave o europskoj obrani prihvaćene u Saint- Malou 4. XII. Što se kaže u tim tekstovima? Prvo, što je novost na britanskoj strani, Europska unija kao takva mora ubuduće graditi politiku sigurnosti koja nadilazi diplomatska gledišta i okreće se obrani. Tako se Parizu, Bonnu, a napose Londonu, priznaje politička legitimnost Unije u pitanjima obrane. S druge strane, dok su se rasprave zadnjih godina vrtjele oko europskog identiteta na području sigurnosti i obrane, koji je uglavnom bio organiziran u sklopu NATO-a, tri su velike europske zemlje jasno predlagale drugu mogućnost: onu na temelju koje bi EU mogla provoditi vojne operacije o kojima bi mogla odlučivati uz pomoć jedne ili više država izvan NATO-a. Ove izjave o namjerama svakako će utjecati na odnose s SAD-om, napose kad je riječ o NATO-ovu susretu na vrhu predviđenom za travanj sljedeće godine. U stvari, Sjedinjene Države moraju ubuduće voditi računa o želji Europljana da imaju središte za političko odlučivanje u vezi s obranom izvan NATO-a - središte odlučivanja koje će se čak moći osloniti na vojne snage izvan Atlantskoga saveza. To posebno znači da bi Europljani mogli imati veću ulogu u obrani, koja bi bila potpuno neovisna od američkog pristanka. Lopta je odsad u američkom polju. Naime, bude li se pri provedbi vojnih odluka koje će morati donijeti, Europska unija oslanjala na NATO, je li moguće da će SAD pristati na takvo zajedničko djelovanje a da ne ne kaže svoje mišljenje o političkoj uputnosti odluke? Drugim riječima, kako organizirati odnose između, s jedne strane, Europske unije kao središta samostalnog političkog odlučivanja NATO-a koji je tu zamišljen samo kao operativni spremnik? Može se dogoditi da neka skupina, ili europski 'caucus', 'promijeni' odluku koju je donijelo Europsko vijeće: SAD nikada nije bio sklon takvom postupku. Naprotiv, bude li se Europska unija oslanjala na vojne snage izvan NATO-a, to znači da SAD mora biti spreman na to da će Europljani stvarno i konkretno razvijati zamisao o europskom identitetu na podruju sigurnosti i obrane za koji se zauzimaju u svojim izjavama. Želi li Washington doista takvo 'ubacivanje' EU-a na strateškom polju? Neće li, ako se to ubacivanje pokaže djelotvornim na operativnom planu i pri rješavanju kriza, to bitno utjecati na razlog postojanja i na djelovanje NATO-a i, šire, na odnose sa Sjedinjenim Državama? Sumnjičavci će reći da još dugo treba čekati prije nego Europljani svoje izjave o namjerama konkretiziraju na području obrane: napokon, Pariz, Bonn i London nisu jedini u Europskoj uniji, a neke države nisu sklone zamisli o europskoj obrani u pravom smislu te riječi. Nitko danas u Europi ozbiljno ne razmišlja o dovođenju u pitanje legitimnosti i djelotvornosti prekoatlantske veze na tome području. Bez obzira na to kako bolno bilo iskustvo Francuza, i još više Britanaca u bivšoj Jugoslaviji između 1992. i 1995., i jednima i drugima bilo je korisno iskustvo organiziranje mješovitog vojnog stožera, koje je Europi jako nedostajalo. Sve to pridonosi bržem stvaranju identiteta obrane EU-a, što SAD ne može zanemariti, i koji pridonosi, zahvaljujući zajedničkom novcu, razvitku jake Europe u međunarodnim razmjerima", piše Amaya Bloch-Laine koja se bavi istraživanjem u Crest - Ecole polytechnique.