SRBIJA - PREGLED TISKA - 16. XII.

SRBIJA POLITIKA 16. XII. 1998. Sve po scenariju hrvatske vlasti "'Izvješća o izgredima stalna su i čini se da će se ovaj trend zastrašivanja i maltretiranja nastaviti egzodusom sprskog stanovništva'. 'Zapaženo je da je zastrašivanje Srba i pucanje iz vatrenog oružja u porastu pa postoji opći osjećaj neisgurnosti među srpskim stanovništvom'. 'U porastu su zastrašivanja i maltretiranja'. Ovo su samo neki zaključci i upozorenja misije OEBS-a iz Vukovara u redovnim tjednim izvješćima s terena upućenima središtu misije u Zagrebu u vezi sa sigurnosnim stanjem na području bivšeg UNTAES-ova područja. (...) Ovo je samo dio cijele lepeze zastrašivanja, uznemiravanja, prijetnji i maltretiranja preostalih malobrojnih Srba na ovom području, a sve to uz prisustvo još mnogobrojnih međunarodnih misija i, prije svega, međunarodne policije OEBS-a. Hrvatska policija nije baš brza pri rješavanju slučajeva napada na Srbe, pa čak i kad je provedena, istraga u većini slučajeva ne donosi rezultate. Logična posljedica svega je, naravno, daljnje iseljavanje Srba. 'Možda je vrijeme da se prizna da je baš to rezultat koji želi hrvatska vlada', stoji u jednom izvješću međunarodne misije s ovog područja." DANAS 16. XII. 1998. Žestoko uzvraćanje "(...) I ovaj intervju američkom listu Milošević je započeo izjavom da je na Zapadu stvorena posve lažna slika o jugoslavenskoj krizi i o Srbiji, drugim riječima, i o njemu osobno, budući da on utjelovljuje i tu krizu i Srbiju. Zatim je do kraja proveo ovaj pristup i na svako kritičko pitanje žestoko uzvratio, kao da nije riječ o razgovoru nego o ratu. (...) On jednostavno vjeruje da je svako pitanje pucanj i da on mora uzvaćati na paljbu. Milošević, naravno, ima razloga za vjerovanje da svatko izvan kruga njegova neposrednog nadzora, a dolazi da s njime razgovara, zapravo želi njega postaviti na optuženičku klupu. Ali, ovaj optuženik se ne zadovoljava izjavom da je nedužan, nego tvrdi da, naprotiv, svu krivicu snose tužitelji i suci. U ovome slučaju, to znači ostatak svijeta, a i dobar dio Srbije. Poslije svega, on tu parnicu ne može voditi ni na kakav drugi način i vodit će je tako do kraja. Kad bi, dakle, često davao intervjue i izjave, to bi bilo teško za podnijeti. Ne bismo ni za trenutak mogli predahnuti i zaboraviti da smo u ratu i s vanjskim svijetom i među sobom. Čovjek je jednostavno minobacač koji govori."