US WP 14. XII. ŠVICARSKA I EUROPA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 14. XII. 1998. Švicarci počinju polako koketirati s Europom "Švicarci su naraštajima njegovali svoju različitost", piše Charles Trueheart. "Držali su da je Švicarska otok neutralnosti na kontinentu razdora, tvrđava reda i prosperiteta u Europi mučenoj velikim porezima, visokom nezaposlenošću i visokim kamatnim stopama. Biti u raskoraku sa susjedima bila je nacionalna vrlina i švicarski poslijeratni status jedne od najbogatijih i najstabilnijih zemalja svijeta to je dokazivao. Vjerna tom utješnom naslijeđu, i zahvaljujući nacionalnom plebiscitu koji odlučuje o svim važnim promjenama politike, Švicarska godinama odbija prihvatiti ulogu u pokretu europskog jedinstva, jednako kao što je odbila članstvo u NATO-u i UN-u. Dolazi siječanj kad će zemlje koje okružuju Švicarsku odbaciti svoje nacionalne valute i prihvatiti euro, dok će 7 milijuna Švicaraca zadržati svoj dragocjeni franak radije nego riskirati njegovo slabljenje i svoju neovisnost. Georg Moser, koji vodi štand s kožnatom robom na otvorenoj tržnici u Bernu, iznosi mnoštvo razloga zbog kojih je Švicarskoj bolje samoj nego kao dijelu sveeuropske zbrke. 'Imamo vlastite probleme, no nije ovdje tako loše', izjavio je Moser. 'Pogledajte Portugalce i Španjolce - oni nemaju iste vrijednosti kao mi. Nijemcima ne vjerujem. Francuzi mogu biti nezgodni. A kako možemo nadzirati što se događa u Bruxellesu?' No i on sluti da je Švicarska iznimnost na zalasku. 'Ne znam možemo li ovako još dugo... Biti Švicarac ne znači ono što je značilo prije. Moja djeca ne znaju što to znači. Oni me katkad šokiraju. O sebi misle kao o Europljanima. Moserov ponos i njegove bojazni dijele mnogi u Švicarskoj. Švicarci možda prema euru zauzimaju stajalište čekaj-pa-vidi, no rađa se osjećaj neizbježnosti budućeg sudjelovanja u mreži bližeg povezivanja sa susjedima. Cijena njihove samoće, koja im je toliko koristila za Drugoga svjetskog rata i zatim hladnoga rata, nedavno je snažno narasla. Vratila se poput bumberanga nakon niza otkrića o profitu švicarskih banaka izvučenog od računa Židova koji su izgubili živote u nacističkim logorima smrti. Mit o ratnoj neutralnosti Švicarske rakrinkan je kao upravo to - mit, no skandal nije bio tek povijesna lekcija. On je Švicarcima otvorio oči i pokazao im njihovu sadašnju izolaciju. Pridružujući se gomili u škandalu s nacističkim zlatom, kažu mnogi Švicarci, njihovi su ih europski susjedi odbacili. 'Švicarci su naučili što to znači biti sam', izjavio je Walter Kaelin, profesor prava na bernskom sveučilištu. Još gore, Sjedinjene Države kojima su se tako dugo divili - uobličavajući svoj ustav prema američkom - također su ih izdale. Švicarci još liječe ranu Eizenstatovog izvješća o nacističkom zlatu, koje ih optužuje da su svojim sudioništvom produžili rat. Malo je toga posljednjih godina toliko ujedinilo tu uvelike decentraliziranu zemlju kao što je to učinila svjetska osuda njihovih poteza za vrijeme rata. U petak u Beču, Švicarci su dovršili četverogodišnje pregovore o bilateralnom trgovinskom dogovoru s EU koji bi možda bio nepotreban da švicarski glasači 1992. nisu odbili ponudu članstva u Europskom gospodarskom području (zoni jedinstvenoga tržišta koja povezuje EU s ostatkom zapadne Europe). 'Oni više nisu ravnopravni partneri sa svojim susjedima', ustvrdio je Pierre Hazan, autor nove knjige 'Le Mal Suisse' ('Švicarska boljka') u intervjuu. 'Što mogu Švicarci ponuditi (za pregovaračkim stolom)? Više ne mnogo ... O budućnosti Švicarske odlučuje se izvan ove zemlje.' Hazan, među ostalima, vidi raskol među naraštajima u Švicarskoj. Mladi gledaju preko granica i vide kontinent u pokretu. 'Svaki Grk može raditi u Njemačkoj', izjavio je Hazan, 'no Švicarac ne može raditi u Francuskoj.' Uvođenje eura sljedećega mjeseca u Švicarskoj se prati s očitom samouvjerenošću, barem kratkoročno. Bude li euro snažan i stabilan, Švicarci očekuju da će imati koristi od gospodarskoga zdravlja Europe. Šezdeset posto švicarskih izvoznih proizvoda odlazi u Europu, a 80% njezina uvoza stiže iz Europe. Budući da su švicarske banke oduvijek bile utočište za inozemnu imovinu, deset valuta manje vjerojatno neće značiti problem. Zlokobniji scenarij bio bi euro koji pada, možda zato što ga krhkija gospodarstva i zaduženije vlade Europe ne mogu održati. Oslabi li euro, kažu ovdje analitičari i dužnosnici, to bi trgovce valutama okrenulo prema švicarskom franku - što nije loša stvar za švicarske banke - no švicarski bi izvoz postao preskup za glavne klijente. Trpjele bi švicarska industrija i švicarska radna snaga. Možda bi se dogodila devalvacija švicarskog franka. U prvom je desetljeću 21. stoljeća na vidiku niz općih referenduma koji bi mogli nametnuti pitanje švicarske integracije u Europu. Švicarske su joj vođe godinama sklone. Unatoč neuspjesima na referendumima, vlada nastavlja promicati tu zamisao u blještavim pamfletima koji izgledaju kao da ih je proizvela Europska unija. No bitka za srca i mozgove Švicaraca još nije dobivena. Osobitost ove izravne demokracije, izjavio je Pascal Couchepin, švicarski ministar gospodarstva i jedan od sedmorice članova Saveznog vijeća koji vode švicarsku konfederaciju, jest da su 'sve političke snage u vladi. Prava oporba u Švicarskoj jest narod.' Najpoznatiji kritičar gotovo svakog saveza jest poslovni čovjek i nacionalist Christopher Blocher. Taj je bogati poduzetnik koji upravlja kemijskim carstvom i posjeduje tvornice od Tajvana do Južne Karoline, također populistički smutljivac, rijetko stvorenje u švicarskom kontekstu i zastrašujuće za mnoge švicarske političare orijentirane prema konsenzusu. 'Priključimo li se Europi, naše će kamatne stope narasti 2%, a to bi povećalo troškove stanovanja za 30%', izjavio je on u intervjuu. Članstvo u EU učinilo bi Švicarsku jednom od najbogatijih njezinih članica, namećući značajan teret od čak 4 milijarde švicarskih franaka godišnje u isplatama Europskoj uniji za preraspodjelu siromašnim članicama. To bi, izjavio je Blocher, povisilo švicarske poreze, koji su prema europskim standardima niski, za 15%. On je predvidio da bi se tad povisila stopa nezaposlenosti, koja iznosi 3,6%, kao i niske švicarske kamatne stope. Švicarska središnja banka više ne bi postojala, a s njom bi nestao i švicarski suverenitet. 'Važno je da mala zemlja poput Švicarske može odlučiti o vlastitoj sudbini radije nego da to prepusti velikoj birokraciji', izjavio je Blocher. Ipak je dodao da bi na posljetku mogao promijeniti mišljenje ako euro uspije a europski sustav postane manje centraliziran. Ako su i najgorljiviji protivnici integracija s Europom spremni ostaviti otvorena vrata, tad je Švicarska možda bliže tome da kroz njih prođe nego što sama shvaća."