PARIZ, 14. prosinca (Hina/AFP) - Kada 1. siječnja 1999. jedanaest zemalja članica Europske unije (EU) pristupe zajedničkoj gospodarskoj i monetarnoj uniji (EMU), mnogi će se građani Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske, Belgije,
Luxembourga, Nizozemske, Finske, Portugala, Austrije i Irske suočiti s nedoumicama oko primjene eura - nove valute ujedinjene Europe.
PARIZ, 14. prosinca (Hina/AFP) - Kada 1. siječnja 1999. jedanaest
zemalja članica Europske unije (EU) pristupe zajedničkoj
gospodarskoj i monetarnoj uniji (EMU), mnogi će se građani
Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske, Belgije, Luxembourga,
Nizozemske, Finske, Portugala, Austrije i Irske suočiti s
nedoumicama oko primjene eura - nove valute ujedinjene Europe.#L#
Agencija France presse pripremila je odgovore na najčešća pitanja
koja bi mogli postaviti građani zone eura (291 milijun ljudi).
P: Kada ćemo imati euro u džepovima?
O: Da bismo mogli plaćati novčanicama i kovanicama eura trebat će
pričekati do 1. siječnja 2002. U razdoblju od najviše šest mjeseci
nacionalne valute zemalja EMU postupno će se povlačiti iz
optjecaja. Za 291 milijuna Europljana u zoni eura postojat će
apoeni od 5 do 500 eura (5, 10, 20, 50, 100, 200, 500). Razlikovat će
se po boji i formatu.
P: Hoće li euro već 1. siječnja 1999. biti stvarna valuta?
O: Euro će biti legalna valuta jedanaest zemalja članica EU koje će
pristupiti EMU s 1. siječnjem 1999. U nacionalnoj valuti izražavat
će se samo nedecimalne podjele eura (u Francuskoj će to biti
centimi). Kako za velik dio gospodarskih aktivnosti nije potrebna
gotovina, euro će od početka biti stvarna valuta za mnoge
Europljane. Sva burzovna tržišta koristit će se jedinstvenom
valutom već od 4. siječnja 1999. kada ponovo počnu raditi nakon
dugog novogodišnjeg vikenda.
P: Hoćemo li moći od 1. siječnja 1999. plaćati eurom?
O: Već početkom iduće godine, banke će moći, ako to žele, izdavati
čekovne knjižice za plaćanje eurom. U prijelaznom trogodišnjem
razdoblju od 1. siječnja 1999. do 1. siječnja 2002, načelo će biti
"niti obveza, niti zabrana". Trgovac tako neće moći obvezivati
klijenta da plaća eurom, ali neće to moći ni odbiti. U praksi, imat
će interes da ga prihvati čak iako nema otvoreni bankovni račun u
euru jer će mu banka automatski izvesti konverziju bez naplate
troškova.
P: Cijene u trgovinama bit će izražene u euru počevši od siječnja
1999. godine?
O: Trgovci će uživati slobodu sve do 1. siječnja 2002. No, brojni su
među njima koji već prakticiraju izražavati cijene u dvije valute.
Vlasti za zaštitu potrošača pojačat će kontrole kako bi se
nametnulo poštivanje pariteta i sprečavale promotivne ponude koje
bi bile diskriminirajuće prema nacionalnim valutama ili euru. U
Francuskoj, primjerice, velika uslužna poduzeća, kao France
Telecom, izdavat će fakture sa svotom izraženom u euru ili
nacionalnoj valuti već početkom 1999.
P: Kada će se plaće i porezi izražavati u euru?
O: Brojni poslodavci i porezne administracije već će od 1999.
godine izražavati iznose u euru i nacionalnoj valuti, no obveza za
euro nastupit će tek 2002. Svugdje će se porezi moći plaćati eurom,
no Finska će takva plaćanja prihvatiti samo onda kada su i plaće
izvršene eurom. U Belgiji ili Luxembourgu moći će se i porez
prijavljivati u euru.
O: Koliko će vrijediti jedan euro?
P: Valja pričekati do 31. prosinca poslije podne da bi se znala
točna vrijednost eura u iznosu na nacionalne valute EMU-a. Iz
pravnih razloga, euro će biti nasljednik ekija (jedinica računanja
u EU) po stopi jedan prema jedan. Eki je zapravo sredstvo koje
obuhvaća sve valute zemalja EU, pa tako i britansku funtu, grčku
drahmu i dansku krunu, odnosno valute zemalja koje neće pristupiti
euru u prvom krugu.
Kako bi se maksimalno smanjile neizvjesnosti, ministri financija
utvrdili su 3. svibnja devizni tečaj između valuta EMU-a koji će se
primijeniti 1. siječnja 1999. Jedn euro treba vrijediti oko 6,60
FF, odnosno nešto manje od 2 njemačke marke, odnosno 2.000 lira.
P: Što će se dogoditi s ugovorima ili, recimo, s kreditima?
O: Ugovori - primjerice za stambene kredite - moći će se pretvoriti
u euro već od 1. siječnja 1999. ako se tako suglase dvije strane. U
protivnom, konverzija će se automatski obaviti 1. siječnja 2002.
P: Koliko će nas stajati konverzija u euro?
O: Europska komisija preporučila je da se privatnim osobama
konverzija na njihovim bankovnima računima obavlja besplatno od 1.
siječnja 1999. No, poduzeća će morati mnogo uložiti, osobito u
informatiku. Komisija se nada da će ti napori biti nagrađeni većim
prosperitetom.
P: Zbog čega će prijelazno razdoblje trajati tri godine?
O: Europska komisija procjenjuje da poduzećima i administracijama
treba dati vremena kako bi se pripremile za rad s eurom. Također će
trebati i vremena za tiskanje nove valute. Trenutačno postoji 12
milijardi novčanica i 70 milijardi kovanica u Europskoj uniji.
P: Hoće li se franci, lire, marke itd. moći zamijeniti i nakon 2002.
godine?
O: Nakon povlačenja nacionalnih apoena još dugo vremena moći će se u
bankama, besplatno, nacionalne novčanice zamijeniti za euro.
(Hina) rt ii