RDW 11. XII. HR.GOSP. STRATEG.

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. XII. 1998. U današnjem izdanju 'Gospodarske panorame' govorimo o kontroverzama hrvatske gospodarske strategije. Osvrt Željka Ivankovića. "Nakon višegodišnjih polemika treba li Hrvatskoj uopće gospodarska strategija, stvari su se izgleda pomaknule od početka. Dvadesetak mlađih znanstvenika priredilo je dvjestotinjak kartica teksta naslovljenih 'Podloga za izradu gospodarske strategije Republike Hrvatske do 2005. godine'. Riječ je o nedovršenom, prijelaznom dokumentu, koji je nastao na narudžbu Vlade, a čiji su koordinatori Ivica Kostović, predstojnik Ureda Predsjednika Republike, i Pero Jurković, glavni Predsjednikov savjetnik za gospodarstvo. Polemike o tome treba li Hrvatskoj strategija, Pero Jurković odbija argumentom da bi se bez nje vozilo naslijepo. No, s druge strane, a tu su bili korijeni nesporazuma, u strategiji se ne smije zagovarati, forsirati, ili favorizirati određeni gospodarski sektor, kao što je poljoprivreda, turizam ili industrija, nego tržištu valja prepustiti da selekcionira uspješne od neuspješnih. Prema Jurkoviću, strategija je potrebna i kao platforma za diskusiju sa svim društvenim snagama, drugim strankama i sindikatima, na primjer, što govori da HDZ tom dokumentu u predizborno vrijeme daje i političku dimenziju. Sljedeći je korak u izradi strategije priprema kraćeg dokumenta koji će biti poslan u raspravu predstavnicima akademije, sveučilišta i drugih znanstvenih, ali i političkih institucija, a na kraju će svoju verziju vlada predstaviti parlamentu. U dosadašnjem je radu najvažnije to što je razmjerno točno identificirano stanje stvari, to jest koliko je Hrvatska zaostala u odnosu na ideal bogatstva kojemu teži, koliko je daleko od Europe, te koji su joj najveći problemi. Nije odgovoreno, međutim, na ključna pitanja, kakvo je na primjer, treba li se otvoriti za useljavanje radne snage s istoka i može li se postići pravedno društvo a da se ne obavi revizija privatizacije, barem u onim slučajevima kad je golim okom uočljivo da u nastajanju nekih velikih bogatstava nikakvu ulogu nije igrala poduzetnička sposobnost nego politička potpora i članstvo u vladajućoj stranci. Nerazriješeno je i pitanje načina na koji bi se reformirale državne službe koje bujaju u troškovima, a stagniraju u kvaliteti. Tako je jedno od pitanja - treba li školstvo reformirati snažnijom privatizacijom obrazovne djelatnosti. Pravedno društvo općeg blagostanja, generalne su točke i opći ciljevi koje su si zadali tvorci strategije, u čemu će im se teško netko usprotiviti. U svim ostalim potankostima mogu se očekivati polemike. (RDW)