NJ 12. XII. TAZ:DOBRA PRESUDA FURUNDŽIJI

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 12. XII. 1998. Postignut određeni civilizacijski napredak "Pedeseta godišnjica Opće deklaracije ljudskih prava nije donijela samo strašne vijesti - primjerice, onu o ubojstvu kritičara iranskog režima - koje pokazuju koliko je taj dokument još uvijek aktualan. Pojavili su se i traci svjetla, koji na kraju ovog stoljeća, prebogatog nekažnjenim povredama ljudskih prava, očituju određeni civilizacijsko-povijesni napredak. Osim odluke britanskog ministra untarnjih poslova da dopusti pokretanje postupka za izručenje bivšeg diktatora Pinocheta, valja spomenuti i prekretničku osudu haaškog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, izrečenu za počinjene seksualne zločine. Time je prvi put pravno kažnjen jedan od najčešćih ratnih zločina u ljudskoj povijesti, koji su i zločinci i žrtve dugo obavijali velom tabua: riječ je o često sustavnom silovanju i seksualnom mučenju žena, kćerka, majka i sestara neprijatelja. U surječju brojnih sličnih slučajeva koji bi trebali biti predmetom suđenja pred haaškim i drugim sudovima, valja istaknuti četiri posebno važna gledišta te presude: prvo, odbačena je sramotna strategija obrane, koja je trebala razoriti vjerodostojnost glavne svjedokinje optužbe upućivanjem na njezinu traumu, prouzročenu silovanjem i mučenjem. Doduše, sud je mogao doći do tog rezultata i samo na temelju svjedočenja stručnjaka; dvokratno podvrgavanje svjedokinje unakrsnom preslušanju bilo je potpuno suvišno. Drugo, sud je prihvatio definiciju mučenja koja je utemeljena na Konvenciji UN o mučenju iz 1984. i definira taj zločin ne samo kao 'instrument za iznuđivanje izjava' već i kao 'sredstvo poniženja'. Nadalje, sutkinje i suci ustvrdili su da silovanje u određenim okolnostima odgovara opisu spomenutog proširenog pojma mučenja. Napokon, suci su ocijenili da nije kriv samo onaj tko muči i siluje već i onaj tko te zločine kao pretpostavljeni zapovijedi odnosno tko ih samo dopusti. Presuda je dobra. Unatoč tome, i ubuduće će biti pokušaja uništavanja vjerodostojnosti svjedokinja/svjedoka i njihova zastrašivanja prijetnjama. I dalje im je hitno potrebna pravna pomoć i poboljšana zaštita", drži Andreas Zumach.