PALESTINSKA DRŽAVA: CILJ POSTAVLJEN ZA 4. SVIBNJA 1999.

JERUZALEM, 11. prosinca (Hina/AFP)- Palestinci još uvijek nemaju svoju državu, ali već imaju zastavu, međunarodnu zračnu luku, parlament i vladu, te čak i putovnice, pa je sve manje dvojbi oko toga da li će palestinski predsjednik Jaser Arafat učiniti ono što je odlučio - 4. svibnja 1999. proglasiti nezavisnu državu na području Zapadne obale i pojasa Gaze, s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom.#L# Taj je datum određen prije pet godina: tada naime ističe razdoblje privremene autonomije prema sporazumima iz Osla, potpisanim 1993. I izraelski premijer Benjamin Netanyahu odredio je svoj cilj: spriječiti Palestince da svoju domovinu proglase državom. Netanyahu je zaprijetio kako će, u slučaju da Arafat proglasi nezavisnost, Izrael jednostavno anektirati okupirana područja koja se još uvijek nalaze pod izraelskom kontrolom, te gospodarski ugušiti preostali dio područja pod Palestinskom samoupravom. Izraelski i palestinski analitičari slažu se u jednoj stvari: takav scenarij gotovo će sigurno dovesti do krvoprolića. Na prvi pogled proglašenje palestinske nezavisnosti bilo bi samo simbolično. U svibnje će Palestinska samouprava u najboljem slučaju, to znači ako Izrael ispuni sve predviđene faze povlačenja, kontrolirati odvojene enklave koje će ukupno činiti 40 posto Zapadne obale te 60 posto pojasa Gaze. Izrael će i dalje nadzirati preostali dio okupiranih teritorija, uključujući i istočni Jeruzalem, a kontrolirat će kopneni, zračni i morski pristup palestinskim područjima. Palestinska samouprava računa - a Izrael se boji - da će veliki dio međunarodne zajednice priznati palestinsku državu, što bi prisililo Izrael da prihvati novu realnost ili da izabere rastuću izolaciju na međunarodnoj sceni. Kako bi se suprotstavio tom riziku, Netanyahu je pokrenuo kampanju čiji je cilj upozoriti međunarodnu zajednicu na "opasnosti" koje će, prema izraelskom premijeru, predstavljati samo postojanje palestinske države. Izraelski premijer tako često podsjeća na sliku novog Sadama Huseina "pred našim vratima" ili na protuzračne rakete razmiještene na Zapadnoj obali i uperene na zrakoplove koji slijeću na zračnu luku Ben-Gurion pored Tel Aviva. Netanyahu je spreman Palestincima dati veću autnomiju u njihovim gradovima i selima ali očekuje da Izrael zadrži kontrolu nad većim dijelom Zapadne obale, nad izvorima vode u tom području, nad granicama i zračnim prostorom. I naravno - u Jeruzalemu. Sporazumi iz Osla omogućili su u posljednjih pet godina da se Izraelci naviknu na ideju o postojanju palestinskog entiteta i, zašto ne i države, pored Izraela. Čak je i izraelski ministar vanjskih poslova Ariel Sharon, vođa tvrde desnice, ove godine priznao da palestinska država već praktički postoji. Za Sharona, kao i za drugog jastreba koji vodi oporbenu Laburističku stranku Ehuda Baraka, postavlja se sada pitanja kako ograničiti ovlasti te države i kako povući njezine granice. Ti se problemi nalaze u središtu razgovora o konačnom statusu autonomnih područja predviđenim u sporazumima iz Wye Plantationa. Netanyahu smatra kako Arafat nema pravo proglasiti državu prije završetka pregovora o konačnom statusu, čak iako ti pregovori mogu trajati vječno. Arafat na to gleda drugačije. Nakon što je zaprijetio da će unilateralno proglasiti svoju državu u svibnju 1999., on je posljednjih tjedana malo ublažio svoje izjave, priznavajući da je spreman pregovarati o modalitetima. Ali cilj je i dalje isti. "Arafat ne smatra da je 4. svibanj sveti datum. Njegov je cilj imati državu, a ne samo proglasiti je", kazao je jedan visoki izraelski dužnosnik. (Hina) nab dh