US CSM 10. XII. DONATORI BOSNA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 10. XII. 1998. Pomoć Bosni "Američki diplomati uoči presudnog sastanka donatora u Madridu zaoštravaju svoja stajališta prema sporom odvijanju poslijeratne obnove u Bosni i Hercegovini", piše Kevin Sullivar. "Tri godine nakon što je Daytonski sporazum dovršio rat u Bosni, 32.000 inozemnih vojnika osigurava mir u zemlji, a Ured visokog predstavnika, međunarodno kvazivladino tijelo s više od 500 članova osoblja, nadgleda poslijeratnu obnovu i domaću politiku. No politički i gospodarski napredak koji je zemlja ostvarila nepostojan je, a korupcija raširena. 5,1 milijardu dolara vrijedan četvorogodišnji međunarodni pokušaj pomoći koji je koordinirala Svjetska banka nije uspio pokrenuti gospodarstvo. Program će biti zaključen potkraj sljedeće godine - do tad bi bosansko gospodarstvo trebalo biti spremno nastaviti samo. Prodaja državnih tvrtka, međutim, onemogućena je nedostatkom javne odgovornosti, posebno među bankama, i elementima predratnog socijalističkog gospodarstva središnjeg planiranja koji su još prisutni. Visoki predstavnik Carlos Westendorp, zapadni dužnosnik koji zapravo upravlja Bosnom, počinje se više koristiti moći koje mu Dayton daje. G. Westendorp je uveo novu valutu, novu zastavu i nove automobilske pločice, svaki puta zanemarujući ograđivanje nacionalnih vođa i osvajajući odobravanje stanovništva. No pokušaje da se gospodarska moć pretvori u politički utjecaj onemogućuje raznovrsno porijeklo međunarodne pomoći. 'Projekti imaju vlastiti život. Blokirati novac jednako je zaustavljanju vlaka ili cisterne', kaže Colin Soloway, politički analitičar u sarajevskom uredu Međunarodne krizne skupine, političkog trusta mozgova. Sama nazočnost tolikog broja međunarodnih djelatnika u Bosni navodi se kao zapreka stvarnim gospodarskim reformama i poticaj korupciji. Prema jednoj procjeni, 10.000 do 15.000 međunarodnog osoblja smještenog u Sarajevo u gospodarstvo toga grada ulijeva 35 milijuna dolara mjesečno. Međunarodni program pomoći vrijedan više milijardi dolara zlatni je rudnik gotovine. 'Nije se provjeravalo kamo pomoć odlazi', primjećuje g. Soloway. 'To je poput ostavljanja vreće pune novca na ulici. Većina ljudi neće zgrabiti torbu i pobjeći, no određeni postotak njih to će učiniti.' Ipak, pomno smišljeni planovi pomoći području produktivni su, kaže Milica Kotović, bosanska predstavnica britanske dobrotvorne organizacije Oxfam, dodajući: 'Postoji potreba za pomoći koja se ne usredotočuje samo na obnovu već omogućavanje sigurnog povratka (ljudi u njihove nekadašnje domove)'. Većina promatrača vjeruje da tretman republike srpske pokazuje kako se gospodarska moć može pretvoriti u politički utjecaj. Republika srpska je do početka ove godine bila uglavnom isključena iz dobivanja pomoći. Tad je tadašnja predsjednica područja, Biljana Plavšić, javno promijenila stajalište i prigrlila Dayton, imenovavši mladog, zapadno orijentiranog poslovnog čovjeka na mjesto premijera. Od tada, unatoč izbornom nazatku za prodaytonski tabor od rujna, novac stiže u entitet. Westendorp, američki diplomat Jacques Klein i drugi viši diplomati dat će 15. i 16. prosinca u Madridu prikaz svoga upravljanja pred Vijećem za provedbu mira u Bosni, koje se saastoji od daytonskih jamaca, velikih donatora i drugih zainteresiranih vlada. Na sastanku će se ocijeniti postignut napredak i razmotriti planovi visokog predstavnika za 1999. 'Mislim da će poruka sastanka biti da programi pomoći moraju biti primjenjivani sofisticirano', kaže zapadna ekonomistica koja radi u Sarajevu. (...) 'Morate biti pažljivi i ljudima dati uvjete kojima mogu udovoljiti.' 'Stanje se može promijeniti samo preustrojem političkog i gospodarskog sustava u području', primjećuje James Lyon, američki poslovni čovjek koji se nalazi u Sarajevu. U Madridu će, predviđa g. Lyon, Sjedinjene Države inzistirati na odlučnijem pristupu gospodarskoj reformi. 'Washington će voziti vlak, a putovat će Europljani i donatori i Svjetska banka.' Problem, kažu nek promatrači, jest da američka politika prema Bosni ostaje bez žarišta. 'Ne vidim jasnu američku strategiju o tome što oni ovdje žele postići', kaže Soloway. 'Ono što vidite su male bitke', kaže on. 'Međunarodna zajednica nema dugoročne strateške vizije o tome kako bi ovo područje moglo izgledati za pet godina.'"