MOSKVA, 10. prosinca (Hina/AFP) - Aleksandar Solženjicin, koji je +službeno postao jedan od velikana nove Rusije, paradoksalno, +nailazi na posvemašnju ravnodušnost javnosti u svojoj zemlji, u +kojoj živi kao "unutarnji
emigrant".
MOSKVA, 10. prosinca (Hina/AFP) - Aleksandar Solženjicin, koji je
službeno postao jedan od velikana nove Rusije, paradoksalno,
nailazi na posvemašnju ravnodušnost javnosti u svojoj zemlji, u
kojoj živi kao "unutarnji emigrant". #L#
"Kao književnik koji je pobijedio u borbi protiv totalitarističke
države", prema opisima iz najnovijih enciklopedija, Solženjicin je
vječni kritičar vlasti koji će ovoga petka navršiti 80. godinu
života, ali ga vlasti, unatoč svemu tome, ipak hvale.
Solženjicinovo djelo "Arhipelag Gulag" nalazi se na popisu obvezne
lektire u srednjim školama, studenti se bave seciranjem
"enigmatskog Solženjicinovog jezika", a roditelji današnjih
učenika mogli su nekada završiti u zatvoru zbog čitanja te knjige.
Ali ta "službena kanonizacija" u velikom je neskladu sa sve većim
padom zanimanja javnosti prema tome autoru.
Već 1994., kad je najavljen njegov povratak iz dvadesetogodišnjeg
izgnanstva, trećina anketiranih Rusa (32 posto) izjavilo je da taj
događaj "neće biti posebno značajan za njihovu državu", a samo šest
posto upitanih očekivalo je da će književnik "igrati veliku ulogu u
ruskoj politici", prema podacima instituta za anketiranje VTsIOM.
U studenome prošle godine, samo 0,3 posto Rusa glasovalo bi za
Solženjicina kao kandidata za mjesto predsjednika Rusije, a Mihail
Gorbačov dobio bi samo 0,5 posto glasova u anketi posvećenoj
sklonostima ruskih birača. Oca perestrojke Gorbačova i bivšeg
sovjetskog disidenta Solženjicina često smatraju krivcima za
raspad "sovjetskoga carstva".
"Arhipelag Gulag", koji je od 1989. tiskan u više od 5 milijuna
primjeraka, i "Crveni kotač" još nisu postali čitano štivo među
Rusima, unatoč propasti komunizma, drži psiholog Aleksandar
Asmolov.
"Sada, kad ga je država službeno priznala", to kod Rusa izaziva
reakciju odbacivanja, pa Solženjicin ima još manje izgleda za
uspjeh".
"Solženjicinov povratak u Rusiju nije bio povratak Mesije, nego
dolazak Sudnjeg dana", žali se jedna bivša Solženjicinova
ljubiteljica u otvorenom pismu koje je nedavno objavio list
"Izvestija".
Njegove ponekad nacionalističke i ksenofobne zamisli te osuđivanje
tržišnog gospodarstva i potrošačkog društva krivi su za gubitak
potpore ruskih reformatora. Komunisti mu nikada nisu oprostili
pozive na zabranu rada ruske Komunističke partije, a ni njegovu
duboku religioznost.
Pristaše monarhije u njemu više ne vide jednoga od svojih, budući da
se protivio proglašenju cara Nikolaja II. svecem. Rezultat svega
toga je da ga ne voli ni desnica ni ljevica, ali se nitko ne usuđuje
napasti ga zbog povijesne uloge koju je odigrao.
Stoga je Solženjicin opet izoliran, kao što je bio i u SSSR-u i na
Zapadu.
(Hina) rug bnš