LA REPUBBLICA 9. XII.- SOROŠ-KOMENTAR

ITALIJA LA REPUBBLICA 9. XII. 1998. Soroševe bojazni "Kad bi Luciano Pavarotti priznao kako osjeća da ne može ugoditi glas ili kada bi Marco Pantani kazao da više ne zna voziti bicikl, to ne bi izazvalo veću senzaciju od one koju je jučer napravio George Soroš, 'kralj' špekulanata, kada je 'Financial Timesu' priznao da više nije kadar biti globalni ulagač: posljednjih sam mjeseci izgubio u nekoliko važnih prognoza, kazao je Soros, i vjerujem da više nemam dovoljno sredstava za tako smiona djelovanja. No, je li to istina? Je li, u prvom redu, moguće da jedan profesionalni špekulant bude iskren, pogotovu kada govori o sebi i o temama koje izravno utječu na njegovu djelatnost? Ta su pitanja u najmanju ruku opravdana kad se radi o Sorošu, zapravo, i obvezna. Iz najmanje nekoliko razloga. Ponajprije jer financijera-filantropa mađarskog podrijetla svi pozorniji svjetski financijski analitičari smatraju 'razlogom koji je pokrenuo' rusku krizu ovoga ljeta, u kojoj je njegov 'Quantum fund' izgubio oko dvije tisuće milijarda lira. Pomalo je čudno da se netko tko tako dobro upravlja imovinom izloži velikim ulaganjem u Rusiji i potom, samom sebi na štetu, toliko ocrni rusko gospodarstvo da ovo izgubi međunarodno povjerenje te da potakne takav pad rublje da to pogodi i njega samoga. Može li se vjerovati tolikoj budalaštini? Nije li ispravnije misliti da je na te dvije tisuće milijarda lira, koje je službeno izgubio njegov 'Quantum fund', lukavi Soroš vjerojatno i više nego dvostruko zaradio drugim ulaganjima provedenim drugim instrumentima? No postoji i drugo, općenitije, razmišljanje, koje nikada ne treba zaboravljati kada se govori o financijskim tržištima i međunarodnim špekulacijama. 'Špekulirati' je glagol s negativnom konotacijom, no zapravo, u poslovnom svijetu, označava vrlinu, odnosno, znači znati prije ostalih uočiti pojave koja će se na tržištima dogoditi u budućnosti, i znati izvući korist od te 'vidovitosti'. Kada je Sorošev 'Quantum fund' odlučujuće pridonio padu lire, a potom i funte, u drugoj polovici 1992., on je upravo napravio jednu uspjelu špekulaciju: financijer je prije ostalih uočio da kotacije spomenutih valuta u razmjeni za dolar i marku ne odražavaju točno stanje zdravlja tih nacionalnih gospodarstava te je započeo prodavati lire i funte po nižoj cijeni, dok pritisak tržišta nije počeo rušiti brane središnjih banaka i nametnuo preustrojavanje europskog monetarnog sustava. Tada, zanimljivo je, Soroš nije djelovanje svojih fondova popratio izjavama, kao što je činio prije i za vrijeme ruske krize, jer mu je interes bio da ne nameće ponašanje tržišta. Jednom špekulantu, dakle, šutnja je zlato, zamisao koja stoji iza određene odluke o ulaganju je poput tajnog patenta i ako bi ga svi imali on više ništa ne bi vrijedio. Stoga, može se biti siguran, kada jedan profesionalni špekulant govori o ulaganjima, on govori o stvarima koje su se već dogodile, ili koje se već 'iskoristilo'. To ne isljučuje da Soroš može biti umoran, da se, čak i on, može bojati tako burnih i nekontroliranih financijskih tržišta. No o špekulacijama i njihovim učincima možda je bolje pustiti da govore Monetarni fond, G7, oni koji nadziru, umjesto da govori jedan od glavnih 'nadziranih'."