FR-LE FIGARO 8.12.NATO I NJEMAČKA

FRANCUSKA LE FIGARO 8. XII. 1998. NATO: šesnaestorica i njemački smutljivci "Nova njemačka vlada i dalje otkriva i preispituje teme koje su u prošlosti bile zabranjene. Oskar Lafontaine je to učinio, učinit će to danas ujutro u Bruxellesu i Joschka Fischer pred svojim kolegama ministrima financija, u nazočnosti šefova diplomacije NATO-a. Prvi je napao nedodirljivu neovisnost središnjih banaka, a drugi udara po svetoj kravi nuklearnog zastrašivanja. NATO-ove nuklearne sile - Washington, London i Pariz - odmah su 'crveno-zelenoj' Njemačkoj dale na znanje da se ne smije otvoriti ta Pandorina kutija. Započeti raspravu o 'jedinstvenom mišljenju' u sklopu Saveza, značilo bi potaknuti i druge zemlje da se pridruže stajalištu Bonna, poput Kanade, ali i nekih europskih zemalja, među kojima je zacijelo i Belgija. Ukratko, primjećuje jedan diplomat, to će 'unijeti zbrku' u organizaciju u kojoj vlada konsenzus, iako su neki njezini članovi - Amerikanci - jednakiji od drugih. 'Mi smo nalik na građansku obitelj, podsmjehuje se, za stolom ne govorimo ni o kćerkinoj trudnoći, ni o nećaku koji je toksikoman. Iako svi o njima razmišljaju.' No nitko ne očekuje verbalni dvoboj. Partneri iz Bonna znaju da je savez SPD-Zeleni u svoj program uvrstio neprihvaćanje inicijalnog nuklearnog napada. Ne želeći da Nijemci budu usamljeni jahači, Joschka Fischer je tako trebao prenijeti poruku i biti grubo odbijen prije nego se prijeđe na druga pitanja. U završnom priopćenju jamačno neće biti govora o tome. Unatoč svojoj prilično velikoj zanimljivosti, njemački ispad nije prva točka dnevnog reda, iako bi tema mogla ponovno postati važnom. Ministarsko vijeće održano u utorak službeno je zadnje prije susreta na vrhu u Washingtonu 24. i 25. travnja 1999. kojim će se obilježiti pedeseta obljetnica NATO-a. Na njemu će Savez dobiti novi 'strateški koncept' kojim bi se simbolično trebao označiti kraj prijelaza s hladnog rata u novo doba. Amerikanci su pokušavali u taj 'koncept' uključiti novu definiciju NATO-ova razloga postojanja. Od organizacije za zajedničku obranu utemeljene na zemljopisnom mjerilu područja zemalja članica, on je postao 'savez zajedničkih interesa'. Uz gotovo opće neprihvaćanje partnera da zamisle takvu ulogu moćnog 'svjetskog policajca'. Čini se da Washington ide unatrag i uzmiče pred 'teološkom' raspravom. Možda je riječ o tome da se učvrsti zamisao koju je jučer iznijela državna tajnica Madeleine Albright, da NATO bdije nad sigurnosti 'u i za' transatlantskim prostorom, što daje prostora mašti... Pogleda uprtog u izolacionističke kušnje Kongresa, američka uprava predlaže nekoliko pravaca za konkretno djelovanje: borbu protiv oružja za masovno uništenje, napose kemijskog i biološkog, zajedničke inicijative protiv terorizma i razvitak obrambene moći, nalik na onu o kojoj su se Pariz i London dogovorili u Saint-Malou. Kako god bilo, primjećuje jedan diplomat, rasprave o 'strateškom konceptu' u začetku su i bit će povod za pogađanja 'sve do dana uoči susreta na vrhu'. Bonn se nada da će nakon neumornog tumačenja završna inačica smjerati na manju važnost nuklearne energije... Drugi osjetljivi problem: je li Kosovo presedan ili ne? Drugim riječima, bi li NATO ubuduće mogao proći bez izričitog mandata UN-a za upletanje u trećoj zemlji samo zato što se to moglo dogoditi da Slobodan Milošević nije popustio? 'Da', kažu Amerikanci, dok se odgovori onih drugih kreću od 'da, ali' do 'ne'. Rješenje će zacijelo biti u što manjoj određenosti na papiru kako bi se moglo odlučivati za svaki slučaj pojedinačno. Pri čemu ne treba zaboraviti neizbježivi konsenzus, tj. pravo svake zemlje na veto. Napokon, trebat će pokušati postići suglasnost u svezi s deveterim kandidaturama (Slovenija, Rumunjska, Bugarska, Slovačka, Litva, Latvija, Estonija, Makedonija i Albanija) koje nisu dobile potporu na madridskom susretu na vrhu 1997. Takozvano načelo otvorenih vrata ponovno će se potvrditi u Washingtonu kao znak dobre volje, ali bez ikakvog konkretnog koraka prema onima koji zavide Poljskoj, Češkoj Republici i Mađarskoj. Treba pričekati prije nego se opet izazove mržnja Rusije", iz Bruxellesa izvješćuje Pierre Bocev.