SL-MANJINA +DELO-TKO KOGA ŠTITI-SL.MANJINA 8. XII. ++SLOVENIJA+DELO+8. XII. 1998.+Tko koga štiti+"Sada gotovo nitko više ne dvoji da što prije treba nešto napraviti +za ostatak nekad jake i gusto naseljene slovenske narodnosne
+skupine uz istočnu i sjevernu granicu Furlanije - Julijske krajine. +Talijanski je parlament naime ratificirao europsku povelju o +pravima narodnih manjina koja ga obvezuje i na pravno uređenje +njihovog položaja. A budući da je pitanja francuske i njemačke +manjine već odavno uredio i prihvatio zaštitne norme i za jezične +skupine u državi, ne može više dugo bez posljedica odgađati +zahtjeve Slovenaca.+Politika izgovora vladinih koalicija zadnjih desetljeća da još +nisu dozreli uvjeti za takozvani globalni zaštitni zakon za +Slovence, bogato se ukamatila. Urbanističkom politikom, +naseljavanjem slovenske zemlje Talijanima te gradnjom +industrijskih i drugih javnih objekata duž granice, bitno se +promijenio narodnosni sastav. Tomu su pridonijele i demografska +kriza i tiha asimilacija. A posljedica svega toga je da su se među +jako prorijeđenim Slovencima počeli razdvajati i pogledi na
SLOVENIJA
DELO
8. XII. 1998.
Tko koga štiti
"Sada gotovo nitko više ne dvoji da što prije treba nešto napraviti
za ostatak nekad jake i gusto naseljene slovenske narodnosne
skupine uz istočnu i sjevernu granicu Furlanije - Julijske krajine.
Talijanski je parlament naime ratificirao europsku povelju o
pravima narodnih manjina koja ga obvezuje i na pravno uređenje
njihovog položaja. A budući da je pitanja francuske i njemačke
manjine već odavno uredio i prihvatio zaštitne norme i za jezične
skupine u državi, ne može više dugo bez posljedica odgađati
zahtjeve Slovenaca.
Politika izgovora vladinih koalicija zadnjih desetljeća da još
nisu dozreli uvjeti za takozvani globalni zaštitni zakon za
Slovence, bogato se ukamatila. Urbanističkom politikom,
naseljavanjem slovenske zemlje Talijanima te gradnjom
industrijskih i drugih javnih objekata duž granice, bitno se
promijenio narodnosni sastav. Tomu su pridonijele i demografska
kriza i tiha asimilacija. A posljedica svega toga je da su se među
jako prorijeđenim Slovencima počeli razdvajati i pogledi na
sadržaj potrebnih zaštitnih norma. Zajedničkom slovenskom
predstavništvu se prije dobrih pet godina posrećila izrada
cjelovitog teksta zaštitnog zakonskog nacrta, a svaka njegova
komponenta tumačila ga je na svoj način i prilagođavala vlastitim
potrebama. Zato su prošlog tjedna predstavnici organizacija išli
svaki sa svojim gledištima na četverodnevnu audiciju o
pripremljenom Masellijevom nacrtu zakona.
Ako uzmemo u obzir da je saveznička vojna uprava brzo poslije rata
oko Trsta skoro sasma izjednačila pravni položaj Talijana i
Slovenaca - glede javne uporabe jezika pa i škola, te dostupnosti
javnim službama (što je u dobroj mjeri preuzeo i londonski
memorandum, ali ga rimski parlament nije ratificirao) - moramo
zaključiti da su se izvršna i zakonodavna vlast zadnjih desetljeća
ponašale prema Slovencima vrlo ograničavajuće. Mrtvo slovo na
papiru ostale su i odluke osimskih sporazuma. Samo je sudstvo na
raznim razinama više puta odlučilo u korist javne uporabe
slovenskoga jezika. Dug države prema slovenskoj narodnosnoj
skupini je dakle više nego očit.
Masellijev nacrt zakona prilično je blijed odraz svega što je bilo
napisano u nekih desetak zakonskih prijedloga zakona sastavljenih
u raznim strankama koji su zatim ostali ležati u ladicama
parlamenta. Predstavnici obiju krovnih organizacija Slovenaca na
audiciji u Rimu dali su više prijedloga za njegovo poboljšanje. No
čuđenje izazivaju novi pogledi tršćanske demokratske ljevice koja
je sasma revidirala svoja donedavna stajališta o zaštitnom
zakonu.
U strahu da bi talijanska većina zaštitne norme shvatila kao
povlasticu manjine, među ostalim je predložila izbacivanje iz
nacrta zakona pojmova koji se tiču 'narodnosti' i 'narodnosnog
područja'. Ujedno simbol slovenske nazočnosti u tršćanskom
gradskom središtu, Narodni dom koji su zapalili fašisti odmah
poslije Prvoga svjetskog rata i koji je tobože još predmet razdora
između većine i manjine, ne bi vratili Slovencima kako je predložio
Domenico Maselli u 20. članku nacrta zakona, nego bi ga u znak
pomirbe prepustili svim građanima. Promjenu stajališta glede
zaštite Slovenaca demokratska ljevica opravdava potrebom gledanja
u budućnost.
Nezahvalnu zadaću razlaganja novih pogleda stranke preuzeo je
slovenski potpredsjednik zemaljskog vijeća Miloš Budin. Među
ostalim ovih je dana pojašnjavao da talijanski nacionalizam nije
više opasan protivnik manjine, a sasma je previdio da ga tršćanski
desničarski zastupnici Roberto Menia i Guadalberto Nicolini
demantiraju najavom da će na 29 članaka nacrta zaštitnog zakona za
Slovence uložiti više od tisuću amandmana.
Budin ipak nije iznenadio. Kao podpredsjednik zemaljskog vijeća
više je puta pristao na maglovita obećanja u odnosima prema
Slovencima. Tako je pri prihvaćanju pokrajnskog zakona o zaštiti
furlanske jezične zajednice odbijao zahtjeve da pokrajinsko vijeće
izglasa zaštitne norme i u korist Slovenaca, jer da će to obaviti
parlament globalnim zaštitnim zakonom. Pomirio se i sa zemaljskim
izbornim zakonom koji je pooštrenim zahtjevima spriječio izbor
kandidata Slovenske zajednice u zemaljsko vijeće. Može li se
razumjeti takvu promjenu stajališta prema potrebama Slovenaca kao
pomoć stranke novoj lijevo-srednjoj koaliciji Masline koja je
rodila Prodijevu vladu i njezinoj nasljednici vladi Massima
D'Aleme, ili ih možda treba pripisati pripremama za skore
parlamentarne izbore?
Rimske audicije predstavnika slovenskih organizacija i stranaka te
odlučno uvjetovanje stajališta desnice prema ipak ograničavajućim
normama za Slovence s istodobnim rješavanjem optantskih problema,
vjerojatno neće pridonijeti poboljšanju sadašnjeg teksta
zaštitnog zakona, a zacijelo će idućih tjedana raspiriti daljnji
razdor u manjini. Baš tako će se odnosi između slovenske manjine i
talijanske većine duž granice prije zaoštriti nego popraviti.
Pokrajinski tajnik demokratske stranke ljevice Stelio Spadaro i
podpredsjednik zemaljskog vijeća Miloš Budin morat će dakako
preuzeti dio odgovornosti" - piše Lojze Kante.