6. XII.-ES-ABC-ZAJEDNIČKA EU OBRANA

ŠPANJOLSKA ABC 6. XII. 1998. Europa razmatra izgradnju zajedničkog obrambenog stupa, na pola puta između EU-a i NATO-a "Nakon sporazuma između Francuske i Velike Britanije, sklopljenog kako bi Europa dobila veću odgovornost na vojnom planu, ministri vanjskih poslova pozabavit će se mogućnošću stvaranja europskog obrambenog stupa koji bi se nalazio između Europske unije i NATO-a, kao materijalni oblik cijeloga projekta. Sve je to i dalje samo nacrt, ali se u njemu već sada mogu nazrijeti velike posljedice za budućnost europskih ustanova, na način donošenja odluka i na vanjsku politiku Europe. Cilj je da Europa preuzme odgovornost u sukobima kao što je onaj na Balkanu, a da se pri tome ne odrekne američke vojne potpore. No, glavni je problem pretvaranje te zamisli u stvarnost. To se tek treba do podrobnosti raspraviti, ali se već sada nazire stvaranje obrambenog stupa Europske unije, a i europskog dijela u NATO-u, kako bi Europa imala na raspolaganju vlastita vojna sredstva za suočavanje s krizama po njezinoj mjeri. Vjeruje se da će taj plan razvodniti Zapadnoeuropsku uniju, iako se čini da bi njime ta ustanova trebala biti integrirana u Europsku uniju. Čini se da je taj plan neizbježan, osobito ako se uzme u obzir slijepa ulica u kojoj se nalazi Zapadnoeuropska unija, koja nije poslužila čak ni za vojno posredovanje u uličnim svađama poput one u Albaniji 1997. Sljedeći bi korak bio stvaranje neke vrste 'eura' na polju obrane, a njemu bi se priključili ne samo oni koji to budu htjeli, nego i samo oni koji to budu mogli. Drugim riječima, obrambeni stup Europske unije obuhvaćao bi države Europske unije koje se nalaze i u NATO-u, a ostale bi isključene neutralne države (Švedska, Austrija, Finska i Irska), ali i NATO-ove članice koje nisu u Europskoj uniji (Norveška, Island i Turska). Uspoređivanje tog obrambenog stupa s eurom dobro je kad je riječ o sličnostima: selektivnost i kohezija. Ali to ne bi bila zajednička organizacija, nego bi se organizirala na razini vlada, a Europsko povjerenstvo u njoj ne bi imalo nikakav utjecaj. To je zamisao koja bi imala velike posljedice na rad ustanova, budući da se u zajedničkoj kući, Europskoj uniji, na taj način pojavljuju tri kluba, svaki sa svojim vlastitim identitetom. Klub država koje uvode euro (njih jedanaest), klub zajedničke obrane (devet država), a možda i Schengenski klub (suradnja na polju pravosuđa i između ministarstava unutarnjih poslova). Bila bi to tri jaka i utjecajna kluba, a predviđa se da bi bili i djelotvorni, ali bi ih kritizirale države koje ostaju izvan njih, a one bi radije zadržale sadašnji kalup Europske unije, kao zajedničkog pašnjaka, bez boljih i lošijih parcela. To bi bio i korak prema naprijed pri ostvarivanju francuske zamisli stvaranja Europe s koncentričnim krugovima, s 'čvrstom jezgrom' u državama koje su jako povezane, a oko njih bi se širili krugovi manje čvrstih veza i suradnje koji bi mogli ići sve do Vladivostoka, Magreba i Turske. Naravno, kao tipična zamisao Voltaireove 'Patrie', Pariz bi bio političko središte svih tih krugova. Ako Europa i bude imala autonomiju na polju obrane, ona će biti dio NATO-a. Jer, dobro je poznato da autonomija ne znači i samostalnost. I, čak i da europske države organiziraju neku vojnu intervenciju za vlastiti račun, morale bi zamoliti SAD da im posudi svoje vojne satelite. O toj se zamisli već davno raspravljalo. I tada se Washington tomu nije protivio, ali je dao na znanje i da bi želio imati nadzor nad europskim vojnim operacijama ako se u njima bude rabila američka vojna oprema. A taj je nadzor neizbježan, budući da bi NATO bio baza za europsku obranu. Stvaranje europskog obrambenog identiteta bilo bi najbolja potpora za zajedničku europsku obranu, a utjelovljavalo bi i vanjsku politiku Europske unije. Ali način na koji je do sada vođen taj projekt ipak ostavlja mogućnost da europska vanjska politika padne u ruke nekog 'direktorija' u kojemu će Francuska i Velika Britanija kuhati, stavljati jelo na kušanje Njemačkoj, a ostali će ga moći samo prihvatiti ili odbiti. Čvrsto je ukorijenjena i zamisao o stvaranju Corneilleve 'patrie', prema kojoj je, kad je riječ o diplomaciji Staroga Kontinenta, sve izvan Pariza i Londona obična diplomatska pustoš", piše dopisnik lista iz Bruxellesa Alberto Sotillo.