DELO-ZAGREB NE MOŽE OMESTI-5. XII.

SLOVENIJA DELO 5. XII. 1998. Zagreb nas ne može blokirati Božo Mašanović piše iz Bruxellesa o Europskoj uniji i Sloveniji te o drugim kandidatima za članstvo "Već nekoliko dana nakon objave vrlo kritičkih izvješća o napretku kandidatkinja na putu u EU, bruxellesko je povjerenstvo iznenada snizilo razinu prigovora na račun neispunjavanja kratkoročnih obveza iz pristupnih partnerstava i zaostajanja moliteljica - ponajprije onih iz prve skupine - u usklađivanju državnih zakonodavstava s europskim. Ton tom ublažavanju kritika iz bruxelleskih krugova dao je na početku pregovora s kandidatkinjama prve kategorije o paketu sedam najlakših poglavlja pravnoga poretka (10. studenog) komesar Hans van den Broek, koji je prilično neočekivano optimistički ocijenio šanse moliteljica da poprave nepovoljne ocjene. Slovenija koja je zajedno s Češkom doživjela najviše prijekora bruxelleskog povjerenstva, po komesarovim riječima ima 'dovoljno motivacije i mogućnosti nadoknaditi zakašnjelo i opet se probiti na vodeće mjesto među kandidatkinjama'. Blaže stajalište, i to ne samo prema Sloveniji, možda je diktirala spoznaja bruxelleskih (i europskih) analitičara da bi prilično pesimistička izvješća o napretku koja su silovito zagrijala političke krugove i javnost kandidatkinja, umjesto ubrzanja usklađivanja zakonodavstva, što je bila glavna namjera prigovora povjerenstva, mogla izazvati neželjene posljedice kao što su unutarnji potresi ili čak političke rošade. U Bruxellesu brižljivo izbjegavaju favorizirati koalicije, stranke ili političke osobe koje ovoga trena vode kandidatkinje, a najmanje što žele u vrijeme zagrijavanja pregovora su promjene vlada koje donose nov vjetar u odnose s unijom, što se dogodilo poslije čeških ili mađarskih izbora kad su nove političke garniture, posebno ona u Budimpešti, najavile promjene u pristupu i prioritetima strategije pridruživanja uniji. U slučaju Slovenije taktika smirivanja napetosti, za koju je povjerenstvo vjerojatno dobilo znak iz ministarskog vijeća, gdje u ocjenama napretka kandidatkinja ne uzimaju u obzir samo udjele usklađenog zakonodavstva nego i političke i strateške elemente - znači ponajprije naglašavanje povoljnih trendova i postignuća kao što su razvitak političke demokracije ili dobri ekonomski rezultati, iako u istom dahu dodaju da nam malo više privatizacije, ponajprije u bankarskom i osiguravateljskom sektoru ipak ne bi škodilo. U prvoj skupini kandidatkinja su države koje u istom tempu kao do sada nastavljaju s reformama i one koje se odmaraju na lovorikama, dodaje povjerenstvo. Nema posebne dvojbe kamo smještaju Sloveniju. Kao uzor uspješne prilagodbe pravilima igre u uniji slovi Poljska koja je dobila posebnu pohvalu Bruxellesa za program restrukturiranja industrije čelika. Pa ipak je baš Poljska posljednju godinu bila neprestano na nišanu kritika povjerenstva, jer je odlučila zadržati šestpostotnu carinu na uvoz čelika iz EU- a, iako ih je po europskom sporazumu od siječnja morala smanjiti za polovicu. Iz Breydela nisu zveckali samo upozorenjima, nego su daleko najvećoj među kandidatkinjama kratko i jasno postavili ultimatum da do kraja lipnja snizi carine i izradi program preoblikovanja industrije čelika - bez obzira na socijalnu cijenu - jer će inače povjerenstvo predati stvar ministarskom vijeću. Varšava je popustila. Skoro kao poruga kandidatkinji koja je postavljena pred zid, zvuči podatak da je bruxellesko povjerenstvo ovih dana dopustilo Njemačkoj isplatu 9,5 milijarda maraka državne pomoći industriji ugljena 'za ublažavanje socijalnih i regionalnih posljedica restrukturiranja'. Što dakle autori izvješća - sa Slovenijom se dva do tri mjeseca bavilo nekih 30 vještaka iz raznih direkcija - prigovaraju donedavno uspješnoj kandidatkinji? Među političkim kriterijima za koje vrijedi da ih Slovenija ispunjava, spominju - recimo - parlamentarnu proceduru koja dopušta tri čitanja zakonskih prijedloga. Budući da svaka država ima pravo odabrati pravila igre koja joj najbolje odgovaraju, u krugovima povjerenstva ne kritiziraju poslovnik državnoga zbora, nego zaključuju da bi za potvrdu 'određenog broja' zakona o preuzimanju pravnoga poretka unije mogli uspostaviti elastičniju ili barem bržu proceduru koju valjda poznaju sve demokracije svijeta. Kao ilustraciju navode događaj iz 1990. godine kada su neke članice tadašnje EEZ uočljivo zaostajale s donošenjem zakona u uspostavi unutarnjeg tržišta što su bile dužne napraviti do 31. prosinca 1992. Poslije odlučne opomene iz Bruxellesa u prijestolnicama dvanaestorice požurili su i dekretima ili čak posebnim ovlastima vladama pravodobno potvrdili sve potrebne akte. Pa ipak još nisu sve države donijele 203 od ukupno 1365 direktiva s područja zajedničkoga tržišta koje će biti konačno oblikovano za nekoliko tjedana, dakle istodobno s uvođenjem nove europske valute. Unatoč tom nedostatku, slučaj bi možda bio poučan da se tada (1990.) nije radilo samo o paketu zakona, povezanih s unutarnjim tržištem, dok šest kandidatkinja mora preuzeti cijeli pravni poredak koji je nastajao četiri desetljeća, a kao dodatak još i zakone koje će unija smisliti do njihovog pristupanja. U krugovima povjerenstva izbjegavaju preočito upozoravanje na nužnost brzih postupaka koji su teško spojivi s načelima demokracije, osobito ako postanu redovita parlamentarna praksa, no vlada u Ljubljani mogla bi ozbiljnije planirati dinamiku slanja prijedloga zakona u parlament. Na posljetku ni oporba nije ništa manje sklona ulasku Slovenije u uniju nego vladina koalicija, dodaju. Među zakonskim aktima koje Slovenija nije pravodobno prihvatila, autore izvješća najviše je pogodilo zakašnjenje u uvođenju poreza na dodanu vrijednost. Već zbog praktičnih prednosti koje donosi,a još više zbog simboličnog političkog značenja tog koraka u povijesti bruxellesko zajednice, kojega ni države s uhodanim tržišnim gospodarstvom nisu uvele bez teškoća i unutarnjih grčeva. U Francuskoj se vlada 1978. morala uteći iznimnim mjerama koje dopušta ustav da bi postigla potvrdu stupnja poreza na dodanu vrijednost, a u Njemačkoj su glasovanje čak morali odgoditi za godinu dana. Baš zbog tog poreza Malta je 1996. povukla svoju molbu za prijam u Europsku uniju. Za razliku od država koje su od prvog širenja (1973. godine) pristupale uniji, i zbog njezinog političkog ili gospodarskog interesa da se raširi na sjever i jug Europe izborile poneku koncesiju, kandidatkinje iz sjeverne i istočne Europe te Cipar moraju već pri ulasku preuzeti cijeli pravni poredak unije uz iznimku šačice prijelaznih razdoblja koja će odobriti ministarsko vijeće ili će ih zatražiti pojedine članice kako bi izbjegle gužvu na svojim granicama ili preveliku ponudu jeftine radne snage. Najočitiji primjer je liberalizacija tržišta nekretnina koje nije samo trn u peti Slovenije, iako je kao jedina među kandidatkinjama još prije obznane mišljenja povjerenstva (o ispunjavanju kriterija za članstvo) morala izričito pristati na pravo stranaca na kupovinu nekretnina te čak na kalendar ukidanja ograničenja. Danska je prije ulaska isposlovala trajno izuzeće za kuće za odmor, sličnu je koncesiju unija odobrila i Austriji, Švedskoj i Finskoj, no samo na pet godina (do 1999.), dočim se tranzicijske zemlje ne mogu niti tomu nadati, osim ako bi privremene iznimke iscjenkale za protuuslugu uniji. Izuzeća i prijelazna razdoblja koja su novakinje isposlovale u dosadašnjim širenjima zajednice, nipošto dakle ne znače da će slične ustupke dobiti i tranzicijske kandidatkinnje. A još manje si mogu priuštiti kršenje pravila, što - nerijetko - rade članice unije. Minijaturnom velikom vojvodstvu se recimo već niz godina fućka za zahtjeve Bruxellesa za uklanjanje diskriminacijske odluke koja pristup javnim službama omogućuje samo državljanima Luksemburga. Povjerenstvo se trgnulo tek dvije godine nakon što je europski sud (sa sjedištem u Luksemburgu) osudio postupak najmanje članice unije. Kritički zaključci bruxelleskih izvješća neće zaustaviti pregovarački proces sa šest kandidatkinja a niti znače ispadanje u drugu ligu, tvrdi se u krugovima povjerenstva. Crveno bi svjetlo ministarsko vijeće - a ono odlučuje o pregovorima - moglo upaliti samo u slučaju da kandidatkinja više ne poštuje političke kriterije ili ako padne u tešku financijsku krizu koja bi imala dugoročnih posljedica na njezino gospodarstvo. Sporije prihvaćanje zajedničkog zakonodavstva uglavnom može utjecati na tempo pregovora i vrijeme ulaska. A ulazak u duhu 'realizma' kojim su se zarazila petnaestorica poslije uspona crveno-zelenih u Bonnu, u potpunosti ovisi o tomu kada će pretendentkinje biti sasma spremne za članstvo u uniji. Je li rješenje odnosa s Hrvatskom jedan od uvjeta? Izvješće o Sloveniji doduše upozorava da problemi s južnom susjedom 'još nisu uređeni' i da 'unatoč nastojanjima Ljubljane za poboljšanjem odnosa nije bilo moguće pronaći rješenje za morsku granicu u Piranskom zaljevu, upravljanje nuklearnom elektranom u Krškom, imovinska pitanja i utjerivanje duga Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama'. No te prijeporne točke ne stavljaju na kocku pridruženje naše države Europskoj uniji. U krugovima povjerenstva naglašava se da ne namjeravaju 'uvoziti' sukobe budućih članica pa stoga kandidatkinje moraju međusobne sporove riješiti prije ulaska u uniju. No taj uvjet ne vrijedi za sukobe između njih i 'trećih' država. Bitno je naime da pretendent na članstvo nije odgovoran za izbijanje spora ili da je pokazao dobru volju za rješavanje problema s nečlanicom. Ako bi dakle Ljubljana pokušala na temelju međunarodnog prava riješiti suprotnosti a da Hrvatska na to ne pristane, Sloveniji se ne bi moglo predbaciti odgovornost niti uvjetovati njezin ulazak u uniju" - piše Božo Mašanović.