DELO 5.12.-SAD KAO NEKAD SSSR

SLOVENIJA DELO 5. XII. 1998. SAD kao nekada Sovjetski savez List objavljuje interview s Davidom Barsamianom, američkim medijskim disidentom, radijskim producentom, novinarom, predavačem i tvorcem Alternativnog radija koji je zamišljen poput foruma za prijeporna pitanja i rasprave, a emitira se na 125 postaja širom SAD-a te na kratkom valu Radio for Peace u više od sto država. - Do kakvih je promjena u američkom medijskom prostoru došlo poslije prihvaćanja zakona o telekomunikacijama 1996? = Bio je to dar korporacijskim moćnicima. Radijske frekvencije i televizijski kanali podijeljeni su velikim korporacijama kao što su Disney koji je vlasnik NBC Capitol Cities, zatim Westinghouseu koji ima CBS, Time Warneru koji ima CNN, te General Electricu koji je vlasnik NBC-a. Navedenim korporacijama moramo dodati i Murdochovo carstvo koje preko satelita nadzire Aziju i države trećeg svijeta. Nabrojeni korporacijski konglomerati postali su međunarodni i imaju velike koristi od nazora nad političkim sustavom. SAD u mnogočemu podsjeća na bivši Sovjetski Savez. Ipak to nitko ne želi shvatiti, jer ih Sovjetski Savez podsjeća na gulag, logore smrti i Sibir. No ne mislim na to. Držim da smo skoro identični glede političkog sustava. U SAD imamo jednu stranku u dvije različite odjeće koje su u biti sasma jednake. Republikanci i demokrati zapravo predstavljaju samo korporacijske interese, ne interese naroda. Samo retorički predstavljaju narod kad govore: 'Da, brinemo za Amerikance.' To je propaganda. U biti su robovi korporacija koje plaćaju njih i njihove izborne borbe. Zato držim da SAD sve više podsjeća na stari Sovjetski Savez. Nemamo izbora. Imamo samo oblik demokracije, ali ne i njezin sadržaj. Imamo izbore koje svi drže demokratskima. Da, izbori su po obliku demokratski, ali nemamo nikakvog izbora. Kandidati ne predstavljaju nikakav istinit izbor. - Da li zbog tih jakih veza između korporacija i političara nije bilo u kongresu velike rasprave o zakonu o telekomunikacijama? = Da. Obnovljeni zakon o telekomunikacijama bio je najveći dar javnog vlasništva u povijesti SAD. Sve radijske frekvencije te televizijski kanali vrijede na stotine milijarda dolara. Umjesto da pripadnu javnosti, dane su privatnim korporacijama koje će proizvoditi programe, a javnost će programe plaćati. Glavne američke korporacije vlasnici su najvećeg dijela američkog a ujedno i svjetskog gospodarstva. Ne žele nikakve izazove za svoju hegemoniju i nikakve kritike u javnosti. Najbolji način da to izbjegnu jest da ignoriraju svaki protivni glas. Zato su protivni glasovi u SAD marginalizirani. To nije kao u diktaturama trećega svijeta gdje protivnike ubijaju i bacaju u smeće. U SAD je drukčije. Imamo nadzor mišljenja. Ljudi su socijalizirani tako da razmišljaju o određenim događajima na određen način. Stoga je uloga obrazovnog sustava i medija apsolutno u središtu tog sustava. - Znamo da u SAD postoje i mediji koji nisu javni u smislu vladinih i nekomercijalni u smislu privatnih. Konkretno mislim na radijske i televizijske postaje zajednica kojih u SAD nema puno, ali postoje već niz godina. Kakav je utjecaj takvih medija koji stvaraju vrlo zanimljiv, drukčiji informativni i politički program, na javno mišljenje u SAD? = Nije velik, jer su postaje male i imaju ograničene odašiljače. Uglavnom su lokalne i nemaju dovoljno novca za bolju opremu. Najviše novca dobivaju od slušatelja. (...) Mediji igraju glavnu ulogu u pasivizaciji i nadzoru stanovništva. Zato ljudi doista ne znaju što se događa. Misle da je istina ono što pročitaju u novinama, čuju na radiju ili vide na televiziji. A radio zajednice nudi alternativu. Potiče na razmišljanje da takva slika o SAD, kao dobronamjernoj državi koja želi pomoći siromašnim ljudima, možda nije točna. Upozoravaju da postoje stvarni problemi i da američku vanjsku politiku vode ekonomski interesi a ne ljudska prava. U slučaju Kine koja teško krši ljudska prava, SAD neće poduzimati mjere, jer su u igri golemi trgovački poslovi, vrijedni na stotine milijarda dolara. Sve skupa je jako dvolično. Uloga radija zajednice i američkih alternativnih medija općenito morala bi biti u predstavljanju onih informacija koje mainstream mediji ne žele i neće emitirati zbog dominacije korporacijskih interesa. - Čini se da su i javni elektronski mediji sve više pod utjecajem velikih korporacija koje se sve češće pojavljuju kao donatori i time radio i TV-postaje guraju na tržište. Je li i to strategija vladajućih? = To je dio uspješne strategije desničara koje žele na tržištu sve javne radio i TV- postaje. Sve više javnih elektronskih medija emitira puno reklama velikih korporacija kao što su ITNT, IBM, Midland i ostale velike korporacije. Tom strategijom moćni korporacijski mediji žele još više proširiti nadzor nad postojećim medijskim prostorom i okupirati nekih stotinu frekvencija koje su dobile javne radio postaje i radio postaje zajednica. (...) - Kad govorimo o političkim programima na radio i TV-postajama, možemo li govoriti o medijima zajednice kao o dijelu američke političke ljevice? = Možemo, ali to u SAD ne znači puno. Izrazi poput lijevo i desno, liberalno i konzervativno nisu više u vokabularu. Takve medije možemo nazvati progresivnim ili nekorporacijskim ili orjentiranim više lokalno i građanski nego državno. (...) - Neki progresivni američki novinari su i u zatvoru. Konkretno mislim na Mumiu Abu-Jamala koji je već 15 godina u ćeliji smrti zbog navodnog ubojstva policajca. Što se događa s prvim amandmanom i slobodom govora? = Ne mogu tvrditi da li je vrlo nadareni novinar i radijski producent Mumia Al-Jamal koji je bio povezan s Crnim panterama, kriv ili nije. Očito je da suđenje Mumii nije bilo pravedno. (...) - Da li SAD na neki način ipak priznaje status političkih zatvorenika, jer Mumia Al-Jamal nije jedini? = Ne u smislu koji poznaje Europa. Postoji nešto zatvorenika koje bismo mogli nazvati političkima. Ja ipak mislim da smo svi u zatvoru. U zatvoru propagande, uskih interesa, korporacijskih moći i dobiti. To je daleko veći zatvor od običnog u kojem su zatvorenici u malim ćelijama. To je ideologijski zatvor i nadzor misli. Zato su progresivni mediji malo svjetlo u tunelu. Ali treba zapamtiti da i putovanja od tisuću milja počinju jednim korakom. Moramo graditi alternativne ustanove koje će posredovati informacije za veću moć naroda. Ne govorim samo o političkim informacijama nego i o kulturnim, umjetničkim i svim ostalim koje šire obzore. U SAD trebamo demokratske medije, zato treba demokratizirati politički sustav. Ako imamo više mogućnosti odabira i ako novac izgubi središnju ulogu nadzora i dominacije, procvjetat će tisuću cvjetova, kako je prije mnogo godina rekao Mao. U obzir može doći i Orwellova Životinjska farma jer američki narod ima samo iluziju slobode u potrošačkom društvu i jako ograničeni oblik demokracije. Razgovor je vodio Goran Ivanović, slobodni novinar iz Požege.