NJ2.XII.DIE WELT: DIPLOMACIJA-UPLETANJE

NJEMAČKA DIE WELT 2. XII. 1998. Doba upletanja "Neupletanje u unutarnja pitanja država bilo je upravo tvorno načelo klasičnog oblika međunarodnih odnosa. Mir je bio siguran sve dok je bilo moguće uzdati se u poštovanje toga načela. Čak je i svijet istočno-zapadnog sukoba, iščezao 1989., crpio svoju stabilnost iz načela neupletanja. Nevolje su nestajale na miran način - neupletanjem vanjskog svijeta. Stari zakoni počinju se dramatično mijanjati. Danas upravo klasična neintervencija djeluje nepristojno u slučaju zemalja koje pod okriljem svog suvereniteta same gaze zakone čovječnosti. Još smo usred procesa prijelaza u drugačiji svijet. Takvo stanje izaziva nesigurnost ako ne i nepredvidivost, što treba i očekivati kada se elite, školovane po starim udžbenicima, iznenada suoče s novim zahtjevima za upletanjem. Savjest, veličina koja sama sebe definira, diže glavu i usmjerava inozemnu diplomaciju, praćena novim misionarskim ponosom. Je li britansko ministarstvo unutarnjih poslova išta slutilo kada je sredinom listopada izdalo Pinochetu ulaznu vizu - i to iz humanitarnih razloga, radi liječenja? Jedan španjolski sudac, koji djeluje u pravom trenutku, dovoljan je da trgne prijateljsku zemlju iz starog načina razmišljanja. Neupletanje, staro načelno 'ne diraj me', sve teže odolijeva novoj globalnoj angažiranosti. Katalog razloga za upletanje u unutarnja pitanja drugih država umnogostručen je pokraj 80-ih godina nakon 'Operacije nada' u Somaliji. Dogodili su se slučajevi Ruande- Burundija, Bosne, Kosova. Još više od toga: oko načela takvog upletanja kristalizira se nova harmonizacija međunarodne pravne svijesti, koju je moguće iščitati iz haaškog suda za ratne zločince i nedavnih rimskih odluka UN o osnivanju svjetskog suda. No, već smo daleko dublje prodrli u nove zakone stalnog upletanja u pitanja drugih država no što smo općenito svjesni. Europska unija smatra se upravo međunarodnim integracijskim projektom, u kojem svaka država-sudionica svakodnevno može suditi o drugim državama- sudionicama. Tako je u obiteljima: granice primjerenosti nigdje nisu tako prirodno izložene prekoračivanju kao u obitelji. Svako ustupanje suvereniteta, koje smo prihvatili Amsterdamskim sporazumom, opravdava odgovarajuće upletanje EU. Tako su postupili Nijemci, živcirajući susjede svojim paktom o stabilnosti; tako postupa povjerenstvo, pokušavajući uhvatiti 'prijestupnike' zakonom o zajedničkom tržištu. 'Gledajte svoja posla': to - ne samo britansko - načelo miroljubivosti zvuči tupo u odnosu prema današnjem načelu upletanja. Članice više ne smatraju Europu stjecištem međunarodnih interesa. 'Dijeljenje svih poslova' jest pravo slijedom kojega jedni druge neprekidno možemo upozoravati 'na red'. Francuska je previše važna da bi bila prepuštena samo Francuzima, a o Njemačkoj su susjedi oduvijek tako govorili. Britanci danas također iz dana u dan slušaju - od političara u rasponu od Oskara Lafontainea do Santera - kako su potpisivanjem Europskih sporazuma izgubili svoje djevičanstvo - pravo da im se nitko ne miješa u unutrašnje stvari. 'Što su ljudi ravnopravniji, to osjetljivije reagiraju na razlike', napisao je Tocqueville. To je upozorenje svim odveć marnim uskladiteljima i apostolima s misijom. Ne znamo još čak ni kako će se miroljubiva narav Europljana razvijati u zakonima integracijom uvjetovane diplomacije upletanja, te neće li savjest svojim angažmanom - nehotice - stvoriti novu kulturu sukoba. Tek smo na početku duboke promjene čije miroljubivo oblikovanje ne smijemo prepustiti pomodnoj euforičnosti", zaključuje Thomas Kielinger.