US CSM 1. XII. VOJVODINA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 1. XII. 1998. Sljedeća balkanska vruća točka? "U ovoj zemlji život je ugodan. To je mjesto gdje su kad padne mrak ulice sigurne, plodna zemlja daje obilan urod, a susjedi različitih etničkih skupina još se pozdravljaju s osmijesima", piše Justin Brown. "Na prvi pogled, čovjek ne bi rekao da je to Srbija. No nakon burnog desetljeća u kojem se Jugoslavija raspala na komadiće, a srpsko gospodarstvo palo na razinu trećega svijeta, vremena se počinju mijenjati u pokrajini Vojvodini. Sve više i više, kažu ljudi, život gubi svoj sjaj. Vojvodina sve više želi autonomiju. 'Ne tražimo puno', obrazlaže Mile Isakov, vođa političke stranke Novog Sada i bivši predsjednički kandidat. 'Samo želimo vladati na svojoj zemlji.' Međunarodni se promatrači boje da bi Vojvodina mogla dobiti nadahnuće od druge srpske pokrajine, Kosova, koju razdire borba za autonomiju i tako postati nova problematična točka na Balkanu. 'Pozorno pratimo Vojvodinu, posebno ovaj pritisak za autonomiju', izjavio je zapadni diplomat u Beogradu. 'To bi moglo imati polarizirajući učinak. Nešto radikalno u Vojvodini moglo bi destabilizirati područje.' Vojvodina, u kojoj živi 2 milijuna stanovnika, od čega 15% mađarske manjine, nalazi se u sandwichu između Hrvatske, Mađarske i Srbije, zemalja s poviješću nasilnog nacionalizma. Ne čini se da bi ijedan susjed mogao uzmaknuti pred teritorijalnim sukobom, posebno budući da svaki od njih ima povijesne i kulturne zahtjeve prema Vojvodini. G. Isakov i drugi političari koji se slažu s njegovim načinom razmišljanja, godinama su skupljali zamah u Vojvodini. Njihov se program uvelike temelji na demokratskoj reformi i gospodarskoj slobodi. Oni to drže najboljim načinom da slome Miloševićev monopol na moć. Isakov tvrdi da Vojvodina, svojim poljoprivrednim sektorom i naftom, stvara više od 40% srpskog proračuna. No, kaže on, taj novac proguta beogradska korupcija i on se rijetko vrati natrag svom izvoru. (Beogradske vlasti tvrde da postoji potreba za preraspodjelom bogatstva u siromašnije dijelove zemlje, poput Kosova.) Vladajuća klasa Beograda, koja je svojevremeno zagovarala 'veliku Srbiju', a na kraju doživjela smanjenje zemlje, nasilno reagira na ono što smatra 'separatizmom'. U Crnoj Gori, drugoj republici poslijeratne Jugoslavije, predsjednik Đukanović izravno se sukobio s Beogradom. Sve veća želja za neovisnošću rezultirala je uličnim nasiljem i političkom polarizacijom. A Kosovo bi moglo dobiti autonomiju tek nakon osmomjesečnog rata u kojem je ubijeno oko 1.000 Albanaca, spaljeno mnoštvo sela a kojih 300.000 ljudi pretvoreno u izbjeglice. Iako je Vojvodina daleko od toga da postane drugo Kosovo, ispitivanja javnog mnijenja provedena u posljednje četiri godine govore da vojvođanski pokret ima velik potencijal rasta. 65% ispitanika podupire veću autonomiju, a 15% njih zalaže se za status republike kojim bi se Vojvodina izjednačila sa Srbijom i Crnom Gorom. I Kosovo i Vojvodina dobili su autonomiju 1974. pod vladavinom komunista Josipa Broza Tita. Svoju su autonomiju izgubili u valu srpskog nacionalizma pod vodstvom g. Miloševića. No usporedbe ovdje prestaju. Vojvodina je najbogatiji dio Srbije, Kosovo najsiromašniji. Vojvodinom je stoljećima vladalo Austro- ugarsko Carstvo, Kosovom Turci. U Vojvodini, Srbi čine 60% stanovništva; na Kosovu, Albanci su devet puta brojniji od Srba. Pokret za autonomiju Vojvodine vodi Nenad Čanak, povremeni rock glazbenik koji je barem dvaput uhićen zbog proturatnih aktivnosti. Njegov je plan ohrabriti slične pokrete za veću autonomiju širom zemlje i na kraju učiniti Jugoslaviju savezom regija - nešto poput Sjedinjenih Država. Vojvodina bi, sa svojom etničkom raznolikošću i intelektualizmom, bila idealno mjesto za početak, kaže on. G. Čanak oprezno ističe da autonomiju ne smatra korakom prema potpunoj neovisnosti, poput mnogih Albanaca na Kosovu. No radikalne snage iz Beograda svejedno ga smatraju 'separatistom'. 'Ne želimo neovisnost i ne želimo mijenjati granice', kaže on. 'No naši se zagovornici boje (da će se u Vojvodini ponoviti Kosovo). Možemo živjeti s manje novca, no ne u spaljenim kućama.' Čanak je donekle povezan s mađarskom političkom strankom na sjeveru Vojvodine, u blizini mađarske granice. Iako Mađari uvelike podupiru Čanakovu viziju, i oni traže razmjerno veću autonomiju utemeljenu na jezičnim i kulturnim pravima. Prema Ištvanu Ištvanoviću, mađarskom vođi u Subotici, Mađari su premalo zastupljeni u sudstvu, obrazovanju i policiji. 'Zalažemo se za mijenjanje ustavnog položaja Vojvodine', izjavio je g. Ištvanović. 'No imamo nekih nesporazuma (sa Srbima koji žele autonomiju Vojvodine) jer oni misle da će naša zamisao voditi getoizaciji Mađara. Oni ne razumiju naše probleme.' Raskol među vojvođanskim autonomašima, kako god malen, mogao bi dugoročno oslabiti pokret. 'Autonomija (Vojvodine) zdrava je zamisao', kaže zapadni diplomat. 'No ne mislim da će se ostvariti.'"