CORRIERE 28. XI.-OCALAN ITALIJA-NJEMAČKA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 28. XI. 1998. Kohl to ne bi učinio "Od svih krivnji koje se mogu pripisati Italiji za vođenje slučaja Ocalan, barem jedna se može, štoviše mora, izostaviti: da se uhićenjem kurdskog vođe po njegovu dolasku nije držala jedne točno određene obvezu iz Schengenskog sporazuma. Jesmo li mogli, uz međunardni nalog za uhićenje kojega je izdalo njemačko tužiteljstvo, Ocalana ponovno ukrcati na zrakoplov i poslati ga u neku drugu zemlju? Očito nismo. No da smo to učinili, što bi kazali Nijemci koji sada odbijaju od naše vlade zatražiti izručenje? Sigurno bi nas optužili da se nismo pridržavali Schengenskog sporazuma i da smo se napravili lukavi iz straha od kurdske terorističke osvete. Uz nedjelotvornost naših obavještajnih služba, pustolovnost naših političara (Rifondazione comunista), smiješne podjele vladajuće većine i neodgovornost nekih važnih političkih snaga koje ju sačinjavaju (Talijanske komunističke stranke), improvizacije ponekog ministra (Diliberto), uza sve to, o čemu se mnogo govorilo i pisalo ovih dana, imali smo i priličnu nesreću. Nije nam moglo gore poći od ovoga s Ocalanom. Sve u svemu: ako se danas nalazimo s 'vrućim krumpirom' u rukama, to je zasigurno zato što smo počinili mnoge i različite greške, ali to je i stoga, a i ponajprije, što je nova njemačka vlada besramno varala u igri, kršeći Schengenski sporazum, u inat europskom jedinstvu. Jednom, to možemo s pravom kazati, prepredenjaci nismo ispali mi, već drugi, Nijemci, koji se povijesno smatraju mnogo ozbiljnijima. S tim ishodom da nam je u komediji pripala uloga budale, kao i ona žrtve odsutnosti zajedničkog europskog pravosudnog prostora, o čemu, među ostalim, nitko ne govori. Da li bi se Helmut Kohl ponio kako se danas ponašaju njegov nasljednik Gerhard Schroeder i ministar vanjskih poslova Joschka Fischer? Vjerojatno ne bi i stoga što bi stari kancelar, za razliku od svojeg nasljednika na čelu vlade lijevog centra, europsku solidarnost pretpostavio nacionalnim interesima. U tom kontekstu, i s tim pretpostavkama, nestvarnom postaje i pretpostavka 'europskog rješenja' o kojemu je D'Alema raspravljao s našim partnerima. Zamisao o osnivanju jednog suda, kojega bi sačinjavali predstavnici sudskih tijela zemalja Unije, koji bi sudio Ocalanu za zločine za koje je optužen, čini se neizvedivom, premda bi to, možda, bilo rješenje koje bi spasilo nas, a s nama i duh i obraz Europe. Tako, pošto nemamo sudske ovlasti da ga zadržimo, preostaje nam samo da ga protjeramo. Ako 22. prosinca, kada će isteći rokovi, Nijemci još ne zatraže izručenje Ocalana, što je, uostalom, gotovo sigurno, naša će ga vlada, naznačio je D'Alema, ukrcati na zrakoplov i tako ga se riješiti. Nakon čega ćemo, uz već počinjenu štetu, vjerojatno biti i ismijavani. Pripremimo se, zapravo, na to da će nas ostali europski partneri, pa čak i Njemačka, optužiti da smo prekršili schengenski sporazum. Bezobraštini i nesreći očito nema granice", piše Piero Ostellino.