BE-LE SOIR 25.11.ST.PETERBURG-ZLOČINI

BELGIJA LE SOIR 25. XI. 1998. Sankt Peterburg, sjeverna Venecija ili istočni Chicago? "Sankt Peterburg, 'sjeverna Venecija'? Ne pretjerujmo! Prije 'istočni Chicago (30-ih)'... Zločinci su tu, smatraju stručnjaci, bolje organizirani i naoružani nego drugdje u Rusiji... Nažalost, to je činjenica. Ubojstvo reformatorske zastupnice Galine Starovojtove potvrđuje tu činjenicu. Nju su ubili profesionalci, posebna vrsta u ruskom svijetu kriminala: plaćeni ubojice, izvršitelji 'ugovora', u ovom slučaju 'političkog': bez krađe, bez tragova, osim oružja kojim je počinjen zločin, ostavljenog na mjestu zločina, u skladu s mjesnim običajima. Gospođa Starovojtova svakako je bila izuzetna meta, ali ona nije prva žrtva ovakvog ubojstva, ni u Sankt Peterburgu, ni u Rusiji općenito. Dovoljno je podsjetiti na ubojstvo Mihaila Maneviča, zamjenika gubernatora u kolovozu 1997. u Sankt Peterburgu, koji je bio 'kažnjen' pucnjem iz puške u glavu, jer se htio suprotstaviti rasprodaji gradske imovine 'privatizacijom'. Prije mjesec dana, Dimitrij Filipov, predsjednik energetske tvrtke iz Sankt Peterburga smrtno je stradao u eksploziji bombe koja je daljinski bila upravljana dok je otvarao vrata svoga stana. Sankt Peterburg nema monopol na 'ugovore'. Moskva nije zaboravila ubojstvo dvojice novinara, Dimitrija Holodova 1994. (paket s eksplozivom) i Vladimira Listjeva 1995. (ubijen iz oružja). A da se i ne spominje 'biser' zločinačke sofisticiranosti: ubojstvo bankara Ivana Kiveldija... otrovom. Stručnjaci govore o šesto do tisuću naručenih ubojstava svake godine. Cijena je različita: od najniže, između tri tisuće do četiri tisuće dolara, sve do vrlo visokih iznosa, što ovisi o važnosti mete i stupnju rizika... Drama iz Sankt Peterburga izazvala je pravi potres u Rusiji, ali se o jednom takvom zločinu 'normalno' govori kao o crnoj kronici. I to s razlogom. Nijedan sektor ne može umaći pandžama mafije. Prema nekim statistikama, mafija nadzire pedeset tisuća poduzeća, među kojima petsto banaka (do sadašnje krize). Velik dio njezinih prihoda namijenjen je potplaćivanju državnih službenika, policije i sudaca. Zbog takvog dosluha pokvarenog državnog aparata s kriminalcima, borba protiv organiziranog kriminala teško je provediva. A teren je golem. Prema izvješću predsjedništva, oko šest tisuća banda organiziranih u sto pedeset 'mreža' pokrivaju područje Rusije. Na vrhu su ljestvice (nekoliko je visokih dužnosnika već bilo umiješano) veliki potkupljivači, napose na području privatizacije državnih dobara; nešto niže su reketaši koji 'vode' prostituciju, crno tržište i prisiljavaju poduzeća da plaćaju 'otkupnine'. Odatle dolaze stotine milijuna 'crnih' dolara koji svake godine odlaze iz Rusije i peru se na Zapadu. Organizirani kriminal nije novost u Rusiji. On je bio jako proširen u Sovjetskom Savezu, s tom razlikom da je općenito, kao u glasovitoj prijevari s uzbečkim pamukom, uključivao visoke čelnike iz komunističke stranke (među njima i Brežnjevljev zet); cenzura je dakle zabašurivala prave afere. Mafija je nakon pada SSSR-a mogla napraviti takvu 'karijeru' jer je s rušenjem osnovnih vrijednosti vješto iskoristila sve prigode koje joj je ponudio ruski 'divlji kapitalizam'. 'Organizirani kriminal je prijetnja državnoj sigurnosti', izjavio je predsjednik Jeljcin. I demokraciji, možemo dodati nakon drame u Sankt Peterburgu", piše Paul Mathil.