FRANCUSKA-LIBERATION OD 24.11.98.VEDRINE

FRANCUSKA LIBERATION 24. XI. 1998. 'Razdoblje simbola je završeno' "Otkako se vlada u Bonnu promijenila, francusko-njemački susreti su učestali. Jacques Chirac je jučer posjetio Bonn, a francusko- njemački susret na vrhu okupit će obje vlade u ponedjeljak u Potsdamu. U takvim nemirnim prilikama šef francuske diplomacije Hubert Vedrine odgovara na pitanja novinara 'Liberationa': - Jeste li sa Schr?derovom ekipom našli zajednički jezik glede oživljavanja francusko-njemačkih odnosa? = Radimo na tomu. Već je prije izbora, unatoč velikom poštivanju koje je uživao Helmut Kohl, bilo jasno da su naši odnosi tapkali u mjestu iz više razloga. Mi smo dakle htjeli poboljšati odnose, što je trebalo započeti francusko-njemačkim proučavanjem temeljnih pitanja koja su danas na stolu, a ne institucionalnim usavršavanjem kakvo bi bio još jedan francusko-njemački ugovor. Naša je zadaća jasna: na temelju francuskih i njemačkih stajališta koja su u početku često različita, treba ponovno izraditi zajednička stajališta bez kojih će Europa teško ići naprijed. Iako francusko- njemačka sloga nije dovoljna u Europi petnaestorice. Nova je njemačka vlada dobro reagirala, s manje osjećajnosti i više praktičnog duha nego vlada Helmuta Kohla. Ona ovoj temi daje jednaku važnost. Usput ću primijetiti da geometrijske spekulacije o 'trokutu' koje bi, tobože, trebale zamijeniti francusko-njemački motor, nisu bile dugog vijeka, pa smo ponovno pred činjenicom: postoje teme koje Francuska i Njemačka moraju zajednički pretresti. Odatle i česti susreti između visokih dužnosnika. Tako smo Joschka Fischer i ja u petak proveli više od pet sati u zajedničkom razgovoru. - Koje su teme najvažnije? = Europske. Prvo, financiranje Unije u razdoblju od 2000. do 2005. ('Agenda 2000'). Cilj je dogovoriti se do konca njemačkog predsjedanja, bude li moguće u mjesecu ožujku. Polazna točka: Nijemci i troje drugih 'neto poreznih obveznika' (Nizozemska, Austrija i Švedska, op.ur.) žele smanjiti svoja davanja; zemlje na jugu ne žele izgubiti ono što dobivaju ujedinjenjem; Velika Britanija ne želi da se dira u njezina umanjena davanja, mi ne želimo da Francuska ili PAC (zajednička agrarna politika, op.prev.) budu varijable za udešavanje. Kako postići pravedan sporazum? Ta pitanja počinjemo rješavati s Nijemcima. - Nije li teško poboljšati odnose kada je riječ o golemim svotama novca? = Možda, ali još je teže nadati se da se to može izbjeći. Dokle god se pitanje financija ne riješi, ono će prevladavati nad ostalim pitanjima. Ako uspijemo, to će pokazati put kojim nam je ići ubuduće. Druga je tema proširenje Unije. Već niz godina povećavaju se razlike između francuskog stajališta - prvo temeljito proučiti, a onda proširiti kako ne bi došlo do slabljenja - i njemačkog - najvažnije je proširenje. Ako se prije ne preustroji, Unija će se paralizirati s 20, 25 ili 30 članica prije nego se raspadne. Nastojeći na prethodnim reformama koje se u potpunosti mogu provesti prije završetka pregovora o proširenju, mi radimo za sadašnje i buduće članove. (...) - Što znači da je 'prošlo doba sumnjičavosti' prema Njemačkoj? = To znači da Njemačka nakon više od pedeset godina ne mora ništa dokazivati da bi bila prihvaćena, ne mora biti europskija nego što već jest da ne bi 'uznemiravala'. To je velika normalna zemlja i velik normalan partner koji radi za Europu, ali i brani svoje državne interese. To ne sablažnjava, niti zabrinjava. (...) - Hoće li se francusko-njemački odnosi poboljšati do Europskog vijeća u Beču u mjesecu prosincu? = Svakako, i prije Beča, to će se vidjeti već u Potsdamu. Svi su se dužnosnici susreli već više puta i zajednički rade. Novi izgled Europe koji je većinom socijaldemokratski, već je u P?rtschachu pokazao svoje mogućnosti glede rasta, zapošljavanja i socijalne politike, područja na kojima Lionel Jospin već osamnaest mjeseci potiče Europu na veću djelatnost. - Može li najava o napuštanju nuklearne energije biti problem u francusko-njemačkim odnosima? = Nuklearna energija nije nikada bila temelj francusko-njemačke suradnje. S druge strane, njemačka vlada ima neprijeporno pravo da donosi takve odluke. No to ne može spriječiti nastanak poteškoća i jako ističe razlike. Ponajprije, industrijske posljedice: kako će Njemačka preuzeti obveze koje proistječu iz sadašnjih ugovora. Na političko-strateškom planu, poteškoće bi mogle nastati ako mi budemo morali zauzeti stajališta koja su različita od stajališta UN-a, ili ako se Njemačka bude razišla s partnerima iz NATO-a. Napokon, to bi moglo imati posljedice na okoliš u užem smislu, gdje mi želimo da EU bude primjerom u borbi s učinkom staklenika. Francusko-njemački odnosi ne smiju trpjeti zbog te razlike. - Ne nazire li se kraj francusko-njemačkoj vojnoj suradnji? = Osnutak odreda, a zatim i francusko-njemačkog zbora bili su svojedobno odvažni koraci naprijed koji su imali političko, kao i vojno značenje. Oni neće biti operativni bez uključivanja u Europu. I o tome ćemo razgovarati, tim više što i Velika Britanija čini pomake na tom polju. - Je li završeno razdoblje simbola? = Od De Gaullea i Adenauera u katedrali u Reimsu do Mitterranda i Kohla u Verdunu simboli su bili prijeko potrebni jer su ujedinjavali dug prema povijesti, pretjecanje i zajedničko djelovanje, da bi se temelj za francusko-njemačke odnose ponovno postavio 'odozgo'. To je činjenica. Novi simboli koje treba pronaći zavisit će od budućeg zajedničkog pristupa EU i od tješnjih odnosa između dvaju društava. (...) - Nije li europsku suglasnost u doba krize teže postići zbog američke premoći? = Svakako. Takvo stanje razdražuje, najvažnija činjenica sadašnjeg globalnog svijeta jest prevlast SAD-a na svim područjima i trenutni nedostatak protuteže. Ta rijetka pojava supersile proteže se na sva područja: gospodarsko, tehnološko, vojno, svugdje u svijetu imate CNN, Hollywood... Današnja moć nije u 'koliko divizija', već 'koliki udio u svjetskim snimcima?' U gotovo svim vladama na svijetu sjede ministri školovani u SAD-u. Milošević prihvaća ustupke samo u nazočnosti Amerikanaca, kada Arafat zvoni na uzbunu, obraća se Amerikancima itd. To je svakodnevno očitovanje sile. U takvim prilikama nastojanja oko donošenja zajedničkog europskog stajališta često se guše u samom početku ili su uzaludna. Što tada učiniti? 1) imati jake živce; 2) ustrajati; 3) sustavno proširivati temelje sporazuma između Europljana; 4) na svakom stupnju surađivati s SAD-om na temeljima koje su Europljani međusobno utvrdili, spojiti prijateljstvo i želju za poštivanjem, uvijek braniti organiziranu multilateralnost i ovlasti Vijeća sigurnosti; 5) politički, institucionalno i duhovno pripremiti trenutak kada će Europa imati hrabrosti poći dalje. - Koliki manevarski prostor to ostavlja Francuskoj? = Oslikavam tu stvarnost kako bi naše djelovanje bilo više opravdano i uspješnije. Uz uvjet da ne živimo u nestvarnom svijetu, da znamo za načelo poluge i neka druga načela 'međunarodne geofizike', da znamo ad hoc okupiti većine ili manjine koje blokiraju, iznijeti jasne prijedloge i razgovarati, a ne svednevice davati pouku svima, na tisuću ćemo načina moći iskoristiti naš manevarski prostor. - Hoće li SAD pokušati iskoristiti Kosovo na sljedećem NATO-ovu susretu na vrhu? = To je njihova naravna težnja. SAD ima mogućnost da čini pritisak, što druge zemlje nemaju, i to može biti dobro: pogledajte Wye Plantation. Istodobno, njihov ih utjecaj potiče na hegemonizam, a predodžba koju oni imaju o svojoj zadaći navodi ih na jednostranost. A to nije dopustivo. Tako su nakon krize u rujnu- listopadu neki Amerikanci ustvrdili da bi NATO od sada mogao biti jedini gospodar i upletati se u bilo koji veći sukob u Europi i drugdje. To nije točno: glede Kosova postoje odluke Vijeća sigurnosti, održane su sjednice 'kontaktne skupine' itd. Ključno je pitanje danas kako što bolje urediti globalni i nesigurni svijet. Sučeljavaju se dva pristupa: s jedne strane pristup nadmoći sa svojim mogućnostima utjecaja, s druge, sustav koji je u isto vrijeme multilateralan i multipolaran, i ujedinjuje svih 185 država na svijetu ili jedan njihov dio, što podrazumijeva da se moraju reformirati ili ojačati Vijeće sigurnosti, MMF, STO (Svjetska trgovinska organizacija), G8, i da Europa bude jedna od bitnih odrednica tog preustroja. Mi ćemo se za to zauzimati", piše u interviewu koji su vodili Jacques Amalric i Pierre Haski.