ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - Nikola Tanhofer, filmski redatelj, +snimatelj, scenarist i sveučilišni profesor, umro je, nakon duge +bolesti, danas u Zagrebu.
ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - Nikola Tanhofer, filmski redatelj,
snimatelj, scenarist i sveučilišni profesor, umro je, nakon duge
bolesti, danas u Zagrebu.#L#
Tanhoferov izuzetan stvaralački domet neprijeporan je u hrvatskoj
kinematografiji, a njegova smrt težak je gubitak za hrvatsku
kulturu, kao i za njegove prijatelje, poštovatelje i učenike,
priopćila je Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Nikola Tanhofer je rođen u Sesvetama 25. prosinca 1926. Već kao
sedamanestogodišnjak, 1943., dolazi u aktivan doticaj s filmom kao
član kinoamaterskoga kluba Romanija.
Po završetku Drugoga svjetskog rata radio je kao laborant, tonski
tehničar, snimatelj-reporter, a 1949. se počinje intenzivno baviti
zahtjevnim poslom snimatelja igranih i kratkometražnih filmova.
Tanhofer je snimio neke od najznačajnijih ondašnjih hrvatskih
cjelovečernjih filomova - "Zastava" (1949), "Plavi devet" (1950),
"Sinji Galeb" (1953), "Opsada" (1956) i dr.
Redateljski prvijenac mu je film "Nije bilo uzalud", nastao 1957.
Tanhofer je režirao sedam igranih filomova, među kojima su i
antologijska djela - "H-8" (1958) i "Dvostruki obruč" (1963).
Za svoj umjetnički rad Nikola Tanhofer dobio je brojna priznanja,
kao što su Nagrada Vlade NRH za kameru u filmu "Zastave", "Zlatna
arena" za režiju filma "H-8" (1958), "Slavica" za najboljeg
režisera (1958), "Srebrno krilo" na festivalu u Vichyu za film
"Klempo" (1960), Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo (1985) i
Vjesnikova nagrada za doprinos filmskoj umjetnosti (1997).
Nakon što je na ondašnjoj Akademiji kazališne umjetnosti (danas
Akademija dramske umjetnosti) otvoren Studij filma, Nikola
Tanhofer je 1969. utemeljio Studij filmskoga snimanja.
Bio je vrhunski predavač i iz njegove "škole" su izišli gotovo svi
današnji vrhunski filmski snimatelji, a i najveći broj aktivnih
snimatelja. Tekstove Nikole Tanhofera odlikovao je briljantan stil
i visoka upućenost, što se posebice odnosi na njegovu knjigu
"Filmska fotografija" (1971) i studiju "O boji" (1997).
Iako teško bolestan već dulje vrijeme, Tanhofer je nastavio
surađivati u oblikovanju filmske produkcije posljednjih godina, a
radio je i na doradi drugog izdanja svoje knjige o filmskoj
fotografiji, kao i na osobnim zapisima.
(Hina) pp/ip vl