BBC 23. XI ĆURAK I LOVRENOVIĆ POSEBNI ODNOSI

BRITANSKI RADIO - BBC 23. XI. 1998. Nakon dugih priprema, jučer je u Zagrebu napokon potpisan sporazum o posebnim odnosima između federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Potpisani su i popratni sporazumi koji uređuju upotrebu luke Ploče za potrebe Bosne i Hercegovine, slobodan prolaz između luke i bosansko-hercegovačke granice, kao i slobodan promet hrvatskih građana i imovine kroz bosansko-hercegovački teritorij u općini Neum. Hrvatska strana ističe kako su spomenutim sporazumima dugoročno zajamčeni interesi Hrvata u BiH-a. Političko čelništvo Bošnjaka u federaciji veli kako su izmjenama koje su isposlovali u posljednjem trenutku uspjeli poboljšati sporazum. Prilog Siniše Bubića. "Odnosi između Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini posebni su već dugi niz godina. Savezništvo u prvim godinama borbe za neovisnost Bosne i Hercegovine vrlo brzo je zamijenjeno krvavim međusobnim ratom, kojega simboliziraju poginuli i svjedočanstva o progonima i zločinima, od Ahmića i Stolca do Bugojna i Vareša, a za vanjski svijet, možda više od svega, rušenje staroga mostarskog mosta. Aktivnije uključenje Sjedinjenih Američkih Država u rješavanje bosansko-hercegovačkog rata rezultiralo je primirjem i Washingtonskim sporazumom kojim su stvoreni temelji današnje federacije Bosne i Hercegovine, jednog od dva entiteta koji danas čine postdaytonsku Bosnu i Hercegovinu. S teretom teške prošlosti i međusobnim sumnjičenjem koje je danas jednako snažno kao i jučer, koliko jedan sporazum može promijeniti trenutno stanje? Unatoč entuzijazmu kojim je bošnjački član predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović jučer popratio potpisivanje sporazuma, bjelodano je da među Bošnjacima još postoje brojne rezerve. Jedna više od bilo koje druge, objašnjava novinar sarajevskog informativnog tjednika 'Dani' Nerzuk Ćurak: = Evo vam ključna rezerva. Ključna rezerva je hrvatski predsjednik, gospodin Tuđman. Vi vidite da je i unutar samoga jučerašnjeg potpisivanja, unutar zdravice koju je on održao, ponovno podcrtao Washingtonski sporazum i konfederalne odnose. Dakle jedino u glavi gospodina Tuđmana Washingtonski sporazum još postoji kao međunarodnopravno valjan dokument, premda svi međunarodni stručnjaci i politički predstavnici međunarodne zajednice kažu da je s potpisivanjem Daytonskog sporazuma Washington derogiran. Gospodin Tuđman uporno inzistira na Washingtonu, stavlja ga na istu razinu s Daytonskim sporazumom, dakle on uporno inzistira na konfederaciji Hrvatske i federacije Bosne i Hercegovine, dakle on inzistira na jednoj proširenoj Hrvatskoj. Ja znam da to možda u sadašnjem kontekstu ne izgleda uvjerljivo. Tu je međunarodna zajednica sa svojom jakom vojnom silom koja će spriječiti takvu aneksiju, ali ne radi se o tome da je aneksija kao takva moguća. Radi se o stvaranju jednog duha koji će potrajati, koji će stvoriti pretpostavke da se u danim uvjetima Bosna i Hercegovina stvarno podjeli. Ublažavanju tih strahova zasigurno neće pomoći ni izjava koju je predsjednik Tuđman dao danas, neposredno po dolasku u službeni posjet Grčkoj, kada je atenskom dnevnom listu 'Eleftherotypia' ponovio kako se protivi nametanju 'nekakvog režima sa snažnim središnjim ovlastima, nekakve zajednice građana ili bosanske nacije u jugoistočnoj Europi'. Hrvatski Predsjednik tvrdi da bi takav režim ugrozio opstojnost Hrvata u Bosni, izvijestila je iz Atene američka novinska agencija Associated Press. Hrvatska službena diplomacija nikada i nije krila da su interesi Hrvata u Bosni i Hercegovini dominantni u stvaranju politike prema južnom susjedu. Sarajevskog književnika i novinara Ivana Lovrenovića upitali smo je li se slaže sa službenom ocjenom Zagreba da osigurava dugoročne interese Hrvata u Bosni i Hercegovini. = Ma znate, o tome se zaista više ne može govoriti nego kao samo o jednoj hadezeovskoj partijskoj floskuli, koju mi slušamo na ovim stranama već godinama i koja se na taj način koristi svaki put kada Tuđman u vezi s Bosnom nešto napravi što je u kontekstu međunarodnih odnosa pozitivno, prihvatljivo itd. To nije ništa drugo ni ovaj put. Prema tome, mislim da se uopće ne može o tome govoriti. Jučer potpisani sporazum o posebnim odnosima sadržajno nije odviše bogat. On predstavlja temelje za buduće gospodarske, političke i vojne veze između federacije i Hrvatske, a priroda i kvaliteta tih veza precizno će se utvrditi tek kad se usuglase relevantni aneksi sporazuma za svaku oblast pojedinačno. No već sama činjenica da je jučerašnjom ceremonijom na Pantovčaku ispunjen još jedan uvjet iz Daytonskog mirovnog sporazuma, bila je povod međunarodnoj zajednici i njezinu predstavniku u Bosni Carlosu Westendorpu da pozdravi novi sporazum. Gospodin Westendorp je međutim pozvao i Republiku Hrvatsku da iskoristi ovu priliku kako bi Muslimanima - Bošnjacima koji žive u Hrvatskoj vratila status nacionalne manjine koji im je ukinut u posljednjim preinakama Ustava Republike Hrvatske. Ivan Lovrenović misli da će se o tome još govoriti: = To će uvijek biti u, da tako kažem, diplomatskim i pregovaračkim prtljagama kada se budu te stvari na relaciji između Bosne i Hrvatske postavljale. Jasno je da povijesni, demografski, politički, socijalni i ne znam kakav sve ne drugi položaj Hrvata u Bosni i Muslimana-Bošnjaka u Hrvatskoj nisu isti, niti se uopće trebaju izjednačavati. Međutim, to ne znači ništa. Bilo bi sasvim normalno, poželjno, neizbježno sa stanovišta bilo kakvog elementarnog demokratskog i političkog prava da onaj etnički element u Hrvatskoj koji sam sebe osjeća nacionalno Muslimanima- Bošnjacima, da u Hrvatskoj, u hrvatskom Ustavu, pa onda i u cjelokupnom stvarnom životu te države, da ima položaj koji normalno pripada takvoj jednoj zajednici. To u Hrvatskoj nije slučaj, i to upravo samo s Bošnjacima. I to je sasvim sigurno jedna stvar koja se vidi daleko, koja bode oči, koja mora biti regulirana. (BBC)