RADIO SLOBODNA EUROPA 23. XI. SPORAZUM RH I BIH-A

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 23. XI. 1998. Sporazumi izmedju RH i BiH - uspjeh međunarodne zajednice? Jučer potpisani sporazumi između Hrvatske i Bosne Hercegovine te Hrvatske i Federacije BiH koincidirali su s trećom godišnjicom Daytonskih sporazuma. Oni, poput Daytona, kaže naša analitičarka Ines Šaškor, podjednako ovise o međunarodnom utjecaju i o razvitku demokracije u obje zemlje. "Kada je zamisao Franje Tuđmana o konfederaciji Hrvatske i polovice Bosne i Hercegovine napuštena, Hrvatska je ustrajala na posebnim vezama s dijelom te zemlje koji je nazvan Federacijom Bosne i Hercegovine. Ta je mogućnost i ušla u Daytonske sporazume podrazumijevajući i pravo drugog entiteta, republike srpske, na istovrsne veze sa SR Jugoslavijom. Upravo je ta činjenica hrvatsku javnost činila sumnjičavom prema sporazumu o posebnim odnosima s Federacijom BiH. U njima se vidjela zamka koja Hrvatsku izravno vodi u neku novu Jugoslaviju. Samo se Franjo Tuđman nije uzbuđivao. Institucionalna, od svijeta priznata, povezanost polovice Bosne s Hrvatskom, koja u slučaju neuspjeha mirovnog procesa može biti legalna podloga neke nove aneksije, to je ono što hrvatskoga Predsjednika magnetski privlači u famoznom Sporazumu o posebnim odnosima. O tome postoji već solidna zbirka dokaza. Briga za jednakopravnost Hrvata u BiH došla je prekasno i neuvjerljivo. Hrvati su u Bosni prepolovljeni. Obnova Jugoslavije ionako je strašilo samo za neupućene. Prvi nacrt prijedloga sporazuma, kojega je u Tuđmanovo ime predstavio Hrvoje Šarinić, bio je nalik na kolonijalni ugovor. Carinska i monetarna unija, da je ostvarena, dovela bi do integracije Hrvatske i Federacije BiH, i to po diktatu Zagreba. Tadašnje bošnjačko odbijanje u hrvatskoj javnosti dočekano je s razumijevanjem, jer se ona već poprilično emancipirala od tuđmanovskog pogleda na svijet. Međutim, naglašeno inzistiranje samo na sporazumu o luci Ploče, učinilo je i bošnjačku pregovaračku poziciju neuvjerljivom. Uključivanje američkih posrednika i Ureda visokog predstavnika dovelo je do obostrano prihvatljive verzije oba sporazuma, usklađena s Daytonom i međunarodnim standardima. Naknadna predstava u Sarajevu s već parafiranim sporazumom bila je voda na Tuđmanov mlin. Jučerašnje potpisivanje i dolazak reprezentativnog izaslanstva BiH u Zagreb prikazano je stoga kao Tuđmanov trijumf. Nitko još nije stigao primijetiti da je od prve, zagrebačke verzije, ostalo malo toga i da je potpisani sporazum daleko od Tuđmanovih aspiracija. Alija Izetbegović govorio je o pak izmjenama koje su navodno poboljšale tekst, pa mu je odjednom postao prihvatljiv. Praktički, međutim, nikakvih izmjena u tekstu nema. Oba sporazuma, i o posebnim odnosima i o luci Ploče i Neumu, u suštini su djelo međunarodnih posrednika. Oni su, kako se čini, uložili više napora u približavanje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego legalni vođe tih zemalja. Hoće li jučer potpisani sporazumi biti od koristi građanima s obje strane međunarodno priznate granice, na sreću, više ne ovisi samo o vođama. Poput Daytona, i jučer potpisani sporazumi će uspjeti ako međunarodna zajednica nad njima bdije i ako demokracija na ovim prostorima zaživi." (RFE)