US-SPORAZUM +RADIO SLOBODNA EUROPA 23. XI. SPORAZUM RH I BIH-A ++RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE+23. XI. 1998.+Sporazumi izmedju RH i BiH - uspjeh međunarodne zajednice?+Jučer potpisani sporazumi između Hrvatske i Bosne Hercegovine te
+Hrvatske i Federacije BiH koincidirali su s trećom godišnjicom +Daytonskih sporazuma. Oni, poput Daytona, kaže naša analitičarka +Ines Šaškor, podjednako ovise o međunarodnom utjecaju i o razvitku +demokracije u obje zemlje. +"Kada je zamisao Franje Tuđmana o konfederaciji Hrvatske i polovice +Bosne i Hercegovine napuštena, Hrvatska je ustrajala na posebnim +vezama s dijelom te zemlje koji je nazvan Federacijom Bosne i +Hercegovine. Ta je mogućnost i ušla u Daytonske sporazume +podrazumijevajući i pravo drugog entiteta, republike srpske, na +istovrsne veze sa SR Jugoslavijom.+Upravo je ta činjenica hrvatsku javnost činila sumnjičavom prema +sporazumu o posebnim odnosima s Federacijom BiH. U njima se vidjela +zamka koja Hrvatsku izravno vodi u neku novu Jugoslaviju. Samo se +Franjo Tuđman nije uzbuđivao. Institucionalna, od svijeta +priznata, povezanost polovice Bosne s Hrvatskom, koja u slučaju +neuspjeha mirovnog procesa može biti legalna podloga neke nove +aneksije, to je ono što hrvatskoga Predsjednika magnetski privlači
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
23. XI. 1998.
Sporazumi izmedju RH i BiH - uspjeh međunarodne zajednice?
Jučer potpisani sporazumi između Hrvatske i Bosne Hercegovine te
Hrvatske i Federacije BiH koincidirali su s trećom godišnjicom
Daytonskih sporazuma. Oni, poput Daytona, kaže naša analitičarka
Ines Šaškor, podjednako ovise o međunarodnom utjecaju i o razvitku
demokracije u obje zemlje.
"Kada je zamisao Franje Tuđmana o konfederaciji Hrvatske i polovice
Bosne i Hercegovine napuštena, Hrvatska je ustrajala na posebnim
vezama s dijelom te zemlje koji je nazvan Federacijom Bosne i
Hercegovine. Ta je mogućnost i ušla u Daytonske sporazume
podrazumijevajući i pravo drugog entiteta, republike srpske, na
istovrsne veze sa SR Jugoslavijom.
Upravo je ta činjenica hrvatsku javnost činila sumnjičavom prema
sporazumu o posebnim odnosima s Federacijom BiH. U njima se vidjela
zamka koja Hrvatsku izravno vodi u neku novu Jugoslaviju. Samo se
Franjo Tuđman nije uzbuđivao. Institucionalna, od svijeta
priznata, povezanost polovice Bosne s Hrvatskom, koja u slučaju
neuspjeha mirovnog procesa može biti legalna podloga neke nove
aneksije, to je ono što hrvatskoga Predsjednika magnetski privlači
u famoznom Sporazumu o posebnim odnosima. O tome postoji već
solidna zbirka dokaza. Briga za jednakopravnost Hrvata u BiH došla
je prekasno i neuvjerljivo. Hrvati su u Bosni prepolovljeni. Obnova
Jugoslavije ionako je strašilo samo za neupućene.
Prvi nacrt prijedloga sporazuma, kojega je u Tuđmanovo ime
predstavio Hrvoje Šarinić, bio je nalik na kolonijalni ugovor.
Carinska i monetarna unija, da je ostvarena, dovela bi do
integracije Hrvatske i Federacije BiH, i to po diktatu Zagreba.
Tadašnje bošnjačko odbijanje u hrvatskoj javnosti dočekano je s
razumijevanjem, jer se ona već poprilično emancipirala od
tuđmanovskog pogleda na svijet. Međutim, naglašeno inzistiranje
samo na sporazumu o luci Ploče, učinilo je i bošnjačku pregovaračku
poziciju neuvjerljivom. Uključivanje američkih posrednika i Ureda
visokog predstavnika dovelo je do obostrano prihvatljive verzije
oba sporazuma, usklađena s Daytonom i međunarodnim standardima.
Naknadna predstava u Sarajevu s već parafiranim sporazumom bila je
voda na Tuđmanov mlin. Jučerašnje potpisivanje i dolazak
reprezentativnog izaslanstva BiH u Zagreb prikazano je stoga kao
Tuđmanov trijumf. Nitko još nije stigao primijetiti da je od prve,
zagrebačke verzije, ostalo malo toga i da je potpisani sporazum
daleko od Tuđmanovih aspiracija.
Alija Izetbegović govorio je o pak izmjenama koje su navodno
poboljšale tekst, pa mu je odjednom postao prihvatljiv. Praktički,
međutim, nikakvih izmjena u tekstu nema. Oba sporazuma, i o
posebnim odnosima i o luci Ploče i Neumu, u suštini su djelo
međunarodnih posrednika. Oni su, kako se čini, uložili više napora
u približavanje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego legalni vođe
tih zemalja. Hoće li jučer potpisani sporazumi biti od koristi
građanima s obje strane međunarodno priznate granice, na sreću,
više ne ovisi samo o vođama.
Poput Daytona, i jučer potpisani sporazumi će uspjeti ako
međunarodna zajednica nad njima bdije i ako demokracija na ovim
prostorima zaživi."
(RFE)