DE-ZLOČIN +RDW 22. XI VUKOVAR ++NJEMAČKI RADIO - RDW+22. XI. 1998. +Tjedan u Hrvatskoj: Relativizacija vukovarskih zločina +Slučaj je htio da upravo na sam dan sedme obljetnice vukovarske +tragedije Vijeće sigurnosti Ujedinjenih
naroda u posebnoj +Rezoluciji - za koju nije glasovala samo Kina - osudi vladu u +Beogradu jer sudu za ratne zločince u Haagu nije izručila trojicu +Srba optuženih za umorstvo ranjenika i bolesnika iz vukovarske +bolnice. Adresa na kojoj se sedam godina poslije nalaze Mile +Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin je u SR Jugoslaviji. +A građani Vukovara, grada koji danas nastaje iz ruševina, +godišnjicu srpske okupacije ovoga su tjedna prvi put obilježili u +svom gradu. +Iako je prošlo sedam godina od vukovarske tragedije, broj ljudskih +žrtava i dalje je nepoznanica. Do sada je među stanovnicima grada i +hrvatskim braniteljima utvrđeno 1.700 poginulih, oko pet tisuća +ranjenih, a oko 800 osoba se vodi nestalima. Za većinu se +pretpostavlja da su ubijene - samo je na zagrebačkom Zavodu za +sudsku medicinu više od 400 neidentificiranih tijela s +vukovarskoga područja, a procjenjuje se da je nakon odvođenja u +logore u Srbiji ubijeno oko 300 građana, no te podatke službeni
NJEMAČKI RADIO - RDW
22. XI. 1998.
Tjedan u Hrvatskoj: Relativizacija vukovarskih zločina
Slučaj je htio da upravo na sam dan sedme obljetnice vukovarske
tragedije Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u posebnoj
Rezoluciji - za koju nije glasovala samo Kina - osudi vladu u
Beogradu jer sudu za ratne zločince u Haagu nije izručila trojicu
Srba optuženih za umorstvo ranjenika i bolesnika iz vukovarske
bolnice. Adresa na kojoj se sedam godina poslije nalaze Mile
Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin je u SR Jugoslaviji.
A građani Vukovara, grada koji danas nastaje iz ruševina,
godišnjicu srpske okupacije ovoga su tjedna prvi put obilježili u
svom gradu.
Iako je prošlo sedam godina od vukovarske tragedije, broj ljudskih
žrtava i dalje je nepoznanica. Do sada je među stanovnicima grada i
hrvatskim braniteljima utvrđeno 1.700 poginulih, oko pet tisuća
ranjenih, a oko 800 osoba se vodi nestalima. Za većinu se
pretpostavlja da su ubijene - samo je na zagrebačkom Zavodu za
sudsku medicinu više od 400 neidentificiranih tijela s
vukovarskoga područja, a procjenjuje se da je nakon odvođenja u
logore u Srbiji ubijeno oko 300 građana, no te podatke službeni
Beograd i dalje taji. Kako je rekao Petar Mlinarić, jedan od onih
koji je pukim slučajem ostao živ jer je već bio izdvojen za
egzekuciju, svake godine 18. studenog Vukovarci doživljavaju
jednako stresno kao i 1991.
Ove je godine prvi put obljetnica obilježena u gradskom središtu, a
na njoj su govorila tri zapovjednika obrane grada: Tomislav Merčep,
Mile Dedaković Jastreb i Branko Borković. Sva su trojica zamjerila
hrvatskoj vlasti na suzdržanosti i što nisu organizirali
postrojavanje preživjelih pripadnika vukovarske 204. brigade HV-a
te obitelji poginulih i nestalih. Vukovarski je gradonačelnik
Vladimir Štengl podsjetio da je u iduća tri dana nakon predaje
hrvatskih branitelja, prije sedam godina, ubijeno više ljudi nego
li u tromjesečnoj srpskoj opsadi. I uza sve te činjenice, na drugoj
strani grada, na Sajmištu, srpski su lokalni politički
predstavnici zajedno sa stotinjak građana sudjelovali na parastosu
poginulim srpskim vojnicima u osvajanju grada, koji su inače
pokopani na zemljištu srušenih kuća Hrvata. U odnosu na prošle
godine ovaj put taj dan nije nazvan "danom pobede". Vukovar, dakle,
i dalje ima dvije "istine".
Inače, srpski je čelnik Vojislav Stanimirović izjavio da bi on
došao na obilježavanje tužne godišnjice da su ga Hrvati pozvali. Od
organizatora doznajemo da za taj dan nitko nije dobivao pozivnice.
Iako se uoči 18. studenoga oglasilo Vijeće sigurnosti Rezolucijom
te pozvalo Jugoslaviju da izruči trojicu oficira JNA, Radića,
Šljivančanina i Mrkšića, relativizacija vukovarskih zločina
urodila je plodom. Gotovo istodobno kada bi bili uhićeni pojedinci
optuženi za pojedinačna ubojstva, na zahtjev međunarodnih
organizacija te srpskih stranaka i udruga sudstvo bi ih pustilo,
pozivajući se na opću amnestiju.
No, građani te događaje ne zaboravljaju lako te su mimo protokola
sami obišli i upalili svijeće na mjestima masovnih ubojstava nakon
okupacije grada: od Veleprometa, Borovo-Commerca, Borova sela i
Ovčare. Sutradan, 19. studenoga kasno navečer nekolicina je
zatočenika srpskih logora svijeće postavila i pred kuće dvojice
vukovarskih Srba Dragana Lapčevića i Nikole Cecavca koji su na
Trpinjskoj cesti izdvajali i prokazivali ljude što su se predavali
u kolonama. Niti jedan izdvojeni danas više nije među živima, a
spomenuta dvojica slobodno šetaju Vukovarom, uvjereni u ispravnost
svojih postupaka.
(RDW)