RDW 22. XI VUKOVAR

NJEMAČKI RADIO - RDW 22. XI. 1998. Tjedan u Hrvatskoj: Relativizacija vukovarskih zločina Slučaj je htio da upravo na sam dan sedme obljetnice vukovarske tragedije Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u posebnoj Rezoluciji - za koju nije glasovala samo Kina - osudi vladu u Beogradu jer sudu za ratne zločince u Haagu nije izručila trojicu Srba optuženih za umorstvo ranjenika i bolesnika iz vukovarske bolnice. Adresa na kojoj se sedam godina poslije nalaze Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin je u SR Jugoslaviji. A građani Vukovara, grada koji danas nastaje iz ruševina, godišnjicu srpske okupacije ovoga su tjedna prvi put obilježili u svom gradu. Iako je prošlo sedam godina od vukovarske tragedije, broj ljudskih žrtava i dalje je nepoznanica. Do sada je među stanovnicima grada i hrvatskim braniteljima utvrđeno 1.700 poginulih, oko pet tisuća ranjenih, a oko 800 osoba se vodi nestalima. Za većinu se pretpostavlja da su ubijene - samo je na zagrebačkom Zavodu za sudsku medicinu više od 400 neidentificiranih tijela s vukovarskoga područja, a procjenjuje se da je nakon odvođenja u logore u Srbiji ubijeno oko 300 građana, no te podatke službeni Beograd i dalje taji. Kako je rekao Petar Mlinarić, jedan od onih koji je pukim slučajem ostao živ jer je već bio izdvojen za egzekuciju, svake godine 18. studenog Vukovarci doživljavaju jednako stresno kao i 1991. Ove je godine prvi put obljetnica obilježena u gradskom središtu, a na njoj su govorila tri zapovjednika obrane grada: Tomislav Merčep, Mile Dedaković Jastreb i Branko Borković. Sva su trojica zamjerila hrvatskoj vlasti na suzdržanosti i što nisu organizirali postrojavanje preživjelih pripadnika vukovarske 204. brigade HV-a te obitelji poginulih i nestalih. Vukovarski je gradonačelnik Vladimir Štengl podsjetio da je u iduća tri dana nakon predaje hrvatskih branitelja, prije sedam godina, ubijeno više ljudi nego li u tromjesečnoj srpskoj opsadi. I uza sve te činjenice, na drugoj strani grada, na Sajmištu, srpski su lokalni politički predstavnici zajedno sa stotinjak građana sudjelovali na parastosu poginulim srpskim vojnicima u osvajanju grada, koji su inače pokopani na zemljištu srušenih kuća Hrvata. U odnosu na prošle godine ovaj put taj dan nije nazvan "danom pobede". Vukovar, dakle, i dalje ima dvije "istine". Inače, srpski je čelnik Vojislav Stanimirović izjavio da bi on došao na obilježavanje tužne godišnjice da su ga Hrvati pozvali. Od organizatora doznajemo da za taj dan nitko nije dobivao pozivnice. Iako se uoči 18. studenoga oglasilo Vijeće sigurnosti Rezolucijom te pozvalo Jugoslaviju da izruči trojicu oficira JNA, Radića, Šljivančanina i Mrkšića, relativizacija vukovarskih zločina urodila je plodom. Gotovo istodobno kada bi bili uhićeni pojedinci optuženi za pojedinačna ubojstva, na zahtjev međunarodnih organizacija te srpskih stranaka i udruga sudstvo bi ih pustilo, pozivajući se na opću amnestiju. No, građani te događaje ne zaboravljaju lako te su mimo protokola sami obišli i upalili svijeće na mjestima masovnih ubojstava nakon okupacije grada: od Veleprometa, Borovo-Commerca, Borova sela i Ovčare. Sutradan, 19. studenoga kasno navečer nekolicina je zatočenika srpskih logora svijeće postavila i pred kuće dvojice vukovarskih Srba Dragana Lapčevića i Nikole Cecavca koji su na Trpinjskoj cesti izdvajali i prokazivali ljude što su se predavali u kolonama. Niti jedan izdvojeni danas više nije među živima, a spomenuta dvojica slobodno šetaju Vukovarom, uvjereni u ispravnost svojih postupaka. (RDW)