US WP 19. XI. RUSI I ZNANOST

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 19. XI. 1998. Znanstvenici u opasnosti "Usred političkoga i gospodarskoga meteža u Rusiji previše je lako zaboraviti na koji bi sve način mogli biti od goleme pomoći toj zemlji i uvelike poboljšati dugoročne izglede za napredak i mir Rusije i njezinih susjeda", pišu Loren Graham, profesor povijesti znanosti na Harvardu, i Andrew Kuchins, pomoćnik direktora Centra za međunarodnu sigurnost i suradnju na sveučilištu Stanford. "Jedan od najvažnijih takvih načina vodi putem znanosti i obrazovanja, koji u Rusiji imaju duboke korijene i izvrsnu tradiciju, ali su nakon sloma Sovjetskoga Saveza dobili malo potpore te su sada ugroženiji nego ikad. Upravo su ta dva sektora bila u središtu promjena u toj zemlji i mogu pomoći Rusiji da iziđe iz nereda u kojem se sada nalazi. Znanstvena i akademska zajednica tradicionalno su bili najizrazitije prozapadnjački usmjereni dijelovi ruskoga društva. Za sovjetskoga razdoblja najistaknutiji pozivi na demokraciju i ljudska prava stizali su iz njihovih redova. Andrej Saharov, istaknuti fizičar i otac sovjetske hidrogenske bombe, samo je najpoznatiji vođa pokreta za ljudska prava u sovjetskom razdoblju. Sada kad je najpotrebnija, znanstvena i akademska zajednica izgubila je veći dio financijske i političke potpore. Ruski istraživački instituti i sveučilišta su pred slomom. Nekoliko istaknutih upravitelja počinilo je samoubojstvo u očaju zbog nemogućnosti da isplate osoblje. Neki znanstvenici i pedagozi sad koketiraju s komunistima, ne zbog ideoloških simpatija već jednostavno zato što je Sovjetski Savez pod komunističkom vladavinom podupirao znanost i obrazovanje, dok ih 'slobodna i demokratska' poslijesovjetska država zanemaruje. Vođa komunističke stranke Genadij Zjuganov izravno poziva intelektualce, govoreći da će ih podupirati onako kako to Boris Jeljcin ne čini, a kao službeno obilježje svoje nove komunističke stranke, osim tradicionalnog srpa i čekića, uzeo je 'knjigu', radnicima i seljacima dodao znanstvenike, kao bedem političkog reda koji želi stvoriti. Znanost i obrazovanje područja su gdje zapadne ustanove mogu djelovati u stvarnom partnerstvu s Rusima, radije nego u duhu filozofije 'mi znamo najbolje'. Zapad je imao goleme koristi od ruskog prinosa međunarodnoj znanosti. Danas gotovo svako istraživačko sveučilište Sjedinjenih Država, uključujući i naše, ima članove (često na odsjecima za fiziku i matematiku) koji su u prošlih 20 godina pristigli iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Važno je da ne napustimo one njihove kolege koji su odlučili ostati u svojoj domovini i koji još njeguju uvjerenje da su dio međunarodne znanstvene zajednice. U tom području američka sveučilišta, zaklade, profesionalne udruge i vlade mogu igrati važnu ulogu te, uz relativno skromne troškove, znatno pridonijeti. Kad god neka profesionalna udruga održi sastanak u Sjedinjenim Državama i u inozemstvu, trebala bi na sudjelovanje pozvati znanstvenike iz bivšega Sovjetskog Saveza i platiti im troškove. Sveučilišta mogu organizirati razmjenu profesora, a zaklade mogu osigurati da njihovi programi stipendija budu pristupačni znanstvenicima, umjetnicima i glazbenicima iz bivšega Sovjetskog Saveza. Nekoliko je zaklada i pojedinaca već pokazalo put, primjerice Međunarodna zaklada za znanost (koja na žalost više ne djeluje) Georgea Sorosa. (...) Zaklada Alfreda Sloana, u prošlosti, ohrabrivala je američka profesionalna društva da pomažu svojim ruskim kolegama. Taj bi primjer trebale slijediti druge zaklade. Istaknuti ruski upravitelji u znanosti i visokom obrazovanju nedavno su objavili svoju želju da spoje istraživanje i poučavanje. U ruskom kontekstu, to je dramatična promjena. Akademijom znanosti tradicionalno je prevladavalo istraživanje, a sveučilišta su bila zadužena za poučavanje. Između ta dva sustava bilo je malo kontakata. Sjedinjene Države imaju najbolji sustav istraživačkih sveučilišta na svijetu i mi stoga imamo priliku pomoći našim kolegama u bivšem Sovjetskom Savezu da stvore sličan sustav, a to je nešto što oni sami sad traže. U isto vrijeme dok prisno surađujemo sa znanstvenicima u područjima u kojima su Rusi tradicionalno jaki (prirodnim znanostima, pogotovo) možemo im pomoći da buduće naraštaje građana upoznaju s političkom znanošću, ekonomskom teorijom i društvenim znanostima. Američka i ruska znanstvena zajednica dvije su najveće takve zajednice na svijetu i mnogo bi dobile tom suradnjom. Ulaganja u te znanstvenike mogla bi im dati sredstva i hrabrost koja im je potrebna da ostanu uključeni u poslove svoje zemlje, a ne da ih napuste u potrazi za sigurnijim utočištima na Zapadu. Amerikancima je važno da ne dopuste da bivši Sovjetski Savez izgubi bilo svoju sposobnost da pridonese znanju, bilo vjeru u prijateljstvo Zapada."