US NYT19. XI. SVRGNUTI SADAMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 19. XI. 1998. Svrgavanje Sadama Huseina "Umorni od beskrajnih sukoba s Irakom, predsjednik Clinton, Kongres i britanski premijer Tony Blair sad se okupljaju oko zamisli o zbacivanju Sadama Huseina s vlasti. Ta je misao zasigurno privlačljiva. Postavljanje demokratske vlade u Bagdadu vjerojatno bi uklonilo prijetnju iračke agresije. Na nesreću, jedini siguran način da se postigne taj cilj jest da američke snage napadnu Irak i osvoje Bagdad. A to je rizična mogućnost koju bi malo Amerikanaca poduprlo. Rušenje inozemne vlade nije jednostavna stvar, a postavljanje demokratskih vođa može biti još teže. Američki rezultati u tome ne ohrabruju. CIA je početkom pedesetih godina izmanevrirala pučeve u Iranu i Gvatemali. Tako je te zemlje osudila na godine korumpiranog, nedemokratskog vodstva. U Iraku bi se nakon puča mogao dogoditi politički raspad i građanski rat. To bi se moglo pokazati jednako destabilizirajućim za Perzijski zaljev kao i Sadamov poredak. Irak je posebno teška meta za vanjsku intervenciju jer su oporbene skupine slabe i razjedinjene, državne sankcije protiv odmetnika teške, a g. Husein smaknuo je moguće neprijatelje u vojnim i sigurnosnim službama Iraka. Puč u njegovoj rezidenciji čini se malo vjerojatnim, čak i kad bi došlo do stalnog američkog zračnog bombardiranja. Mnogo je vjerojatnije da će Washington slijediti strategiju političkog i vojnog opkoljavanja. To će ga učiniti ovisnim o iračkim skupinama koje su već dugo otuđene od Bagdada. Njima pripadaju kurdski gerilci na sjeveru i šijitske snage na jugu. Jedan je prijedlog da se skupi i naoruža oporbena vojska pod zaštitom američkih ratnih zrakoplova. Vođe te skupine tad bi uspostavile alternativnu iračku vladu koju bi Washington i saveznice priznale. Čak i kad bi se razmirice između oporbenih skupina mogle umiriti dovoljno dugo da se takva ujedinjena fronta stvori, sljedeći bi korak neizbježno uključivao vojni napad tog saveza protiv Bagdada. To ne može uspjeti bez motoriziranog američkog pješaštva i zračnih napada. U nedostatku te pomoći Huseinova Republikanska garda vjerojatno bi ubila tisuće iračkih pobunjeničkih vojnika. Drugi planovi nisu ništa privlačniji. CIA u Bagdadu ima malo poozdanih prijatelja i nije u položaju da ohrabruje pobunu u unutrašnjem krugu g. Huseina ili da provodi kampanju sabotiranja iračkih pogona i medija. Pokušaj agencije da ubije iračkog vođu ne bi bio samo kršenje zabrane atentata na predsjednike već bi i prizvao osvetu protiv američkih vođa. Ohrabrivanje javne pobune američkim radijskim programima ne bi donijelo plodove. Bijela kuća i Pentagon veoma su svjesni tih problema pa su bili otvoreno sumnjičavi prema uroti protiv g. Huseina sve dok g. Clinton ovog tjedna nije neočekivano prihvatio tu zamisao. Ako su g. Clinton i članovi Kongresa ozbiljni u pokušaju zbacivanja Sadama, oni bi trebali biti iskreni prema američkom narodu s mogućim financijskim i ljudskim gubitcima. Projekt neće biti jeftin niti će proći bez prolijevanja krvi. A nije vjerojatno ni da će uspjeti bez američkog napada i zauzeća Iraka. Izoliranje Iraka i nadziranje njegova oružja masovnog uništenja agresivnim inspekcijama nije savršena politika, ali je praktičnija od bilo čega drugog što je predloženo", stoji u uvodniku lista.