US-INTERVENCIJE-Organizacije/savezi +US NYT19. XI. SVRGNUTI SADAMA ++SJEDINJENE DRŽAVE+THE NEW YORK TIMES+19. XI. 1998.+Svrgavanje Sadama Huseina+"Umorni od beskrajnih sukoba s Irakom, predsjednik Clinton, +Kongres i britanski
premijer Tony Blair sad se okupljaju oko +zamisli o zbacivanju Sadama Huseina s vlasti. Ta je misao zasigurno +privlačljiva. Postavljanje demokratske vlade u Bagdadu vjerojatno +bi uklonilo prijetnju iračke agresije. Na nesreću, jedini siguran +način da se postigne taj cilj jest da američke snage napadnu Irak i +osvoje Bagdad. A to je rizična mogućnost koju bi malo Amerikanaca +poduprlo.+Rušenje inozemne vlade nije jednostavna stvar, a postavljanje +demokratskih vođa može biti još teže. Američki rezultati u tome ne +ohrabruju. CIA je početkom pedesetih godina izmanevrirala pučeve u +Iranu i Gvatemali. Tako je te zemlje osudila na godine +korumpiranog, nedemokratskog vodstva. U Iraku bi se nakon puča +mogao dogoditi politički raspad i građanski rat. To bi se moglo +pokazati jednako destabilizirajućim za Perzijski zaljev kao i +Sadamov poredak.+Irak je posebno teška meta za vanjsku intervenciju jer su oporbene
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
19. XI. 1998.
Svrgavanje Sadama Huseina
"Umorni od beskrajnih sukoba s Irakom, predsjednik Clinton,
Kongres i britanski premijer Tony Blair sad se okupljaju oko
zamisli o zbacivanju Sadama Huseina s vlasti. Ta je misao zasigurno
privlačljiva. Postavljanje demokratske vlade u Bagdadu vjerojatno
bi uklonilo prijetnju iračke agresije. Na nesreću, jedini siguran
način da se postigne taj cilj jest da američke snage napadnu Irak i
osvoje Bagdad. A to je rizična mogućnost koju bi malo Amerikanaca
poduprlo.
Rušenje inozemne vlade nije jednostavna stvar, a postavljanje
demokratskih vođa može biti još teže. Američki rezultati u tome ne
ohrabruju. CIA je početkom pedesetih godina izmanevrirala pučeve u
Iranu i Gvatemali. Tako je te zemlje osudila na godine
korumpiranog, nedemokratskog vodstva. U Iraku bi se nakon puča
mogao dogoditi politički raspad i građanski rat. To bi se moglo
pokazati jednako destabilizirajućim za Perzijski zaljev kao i
Sadamov poredak.
Irak je posebno teška meta za vanjsku intervenciju jer su oporbene
skupine slabe i razjedinjene, državne sankcije protiv odmetnika
teške, a g. Husein smaknuo je moguće neprijatelje u vojnim i
sigurnosnim službama Iraka. Puč u njegovoj rezidenciji čini se malo
vjerojatnim, čak i kad bi došlo do stalnog američkog zračnog
bombardiranja.
Mnogo je vjerojatnije da će Washington slijediti strategiju
političkog i vojnog opkoljavanja. To će ga učiniti ovisnim o
iračkim skupinama koje su već dugo otuđene od Bagdada. Njima
pripadaju kurdski gerilci na sjeveru i šijitske snage na jugu.
Jedan je prijedlog da se skupi i naoruža oporbena vojska pod
zaštitom američkih ratnih zrakoplova. Vođe te skupine tad bi
uspostavile alternativnu iračku vladu koju bi Washington i
saveznice priznale.
Čak i kad bi se razmirice između oporbenih skupina mogle umiriti
dovoljno dugo da se takva ujedinjena fronta stvori, sljedeći bi
korak neizbježno uključivao vojni napad tog saveza protiv Bagdada.
To ne može uspjeti bez motoriziranog američkog pješaštva i zračnih
napada. U nedostatku te pomoći Huseinova Republikanska garda
vjerojatno bi ubila tisuće iračkih pobunjeničkih vojnika.
Drugi planovi nisu ništa privlačniji. CIA u Bagdadu ima malo
poozdanih prijatelja i nije u položaju da ohrabruje pobunu u
unutrašnjem krugu g. Huseina ili da provodi kampanju sabotiranja
iračkih pogona i medija. Pokušaj agencije da ubije iračkog vođu ne
bi bio samo kršenje zabrane atentata na predsjednike već bi i
prizvao osvetu protiv američkih vođa. Ohrabrivanje javne pobune
američkim radijskim programima ne bi donijelo plodove.
Bijela kuća i Pentagon veoma su svjesni tih problema pa su bili
otvoreno sumnjičavi prema uroti protiv g. Huseina sve dok g.
Clinton ovog tjedna nije neočekivano prihvatio tu zamisao. Ako su
g. Clinton i članovi Kongresa ozbiljni u pokušaju zbacivanja
Sadama, oni bi trebali biti iskreni prema američkom narodu s
mogućim financijskim i ljudskim gubitcima. Projekt neće biti
jeftin niti će proći bez prolijevanja krvi. A nije vjerojatno ni da
će uspjeti bez američkog napada i zauzeća Iraka. Izoliranje Iraka i
nadziranje njegova oružja masovnog uništenja agresivnim
inspekcijama nije savršena politika, ali je praktičnija od bilo
čega drugog što je predloženo", stoji u uvodniku lista.