nj 18. XI. RDW: zajedničko i nacionalno

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 18. XI. 1998. Je li Europa "u potrazi za dušom"? "Treba li Europa, zahvaćena procesom srastanja, i ustav? Tim su se pitanjem pozabavili sudionici seminara na Institutu za europsko ustavno pravo 'Walter Hallstein' u okviru Humboldtova sveučilišta u Berlinu. Stanje je teško: članice Europske unije samoinicijativno postaju sve ovisnije o toj međunarodnoj zajednici, ali istodobno ostaju pojedinačnim državama, koje pak legitimiraju taj savez država. Države u sastavu EU polažu pravo na vlastiti suverenitet i istodobno zajednički ostvaruju dio tog svog suvereniteta. Takvo stanje postaje posebno jasno na razini nacionalnih pravnih sustava: s jedne strane države-članice otvaraju svoj pravni poredak europskom pravu i dopuštaju mu čak da potisne njihove vlastite zakone. S druge pak strane postavljaju u vlastitim ustavima obvezujuća mjerila za europsku integraciju. Profesor međunarodnog prava Ingolf Pernice (WHI) zalaže se za realizam, smaatrajući Europu savezom ustava koji se međusobno sve čvršće isprepliće. Svaka konferencija dodaje europskim sporazumima novih 400 stranica, a taj bi proces po njegovim riječima mogao u određenom trenutku postati toliko nepodnošljiv da bi nužno morao uslijediti 'izvorni prasak' i rađanje europskog ustava. 'Tada će se ljudi složiti: napravimo tekst koji će građanima biti jasan i razumljiv, s kojim će se građani moći poistovjetiti, u kojem će biti ukorijenjena temeljna prava. Za tako nešto bit će potrebna vanjska sila koja će iznuditi takav korak. Naime, beskonačna raznolikost predodžba - što bi trebala biti temeljna prava, kako bi trebale raditi institucije a kako funkcionirati stranke - navodi me na realan zaključak da trenutačno takva prisila - a time i mogućnost - ne postoji', zaključuje profesor Pernice. S druge je strane Europa 'u potrazi za dušom' - kao što je to jednom prilikom formulirao predsjednik povjerenstva EU Jacques Santer - već napredovala nekoliko koraka, smatra profesor Pernice. Primjerice, na područu temeljnih prava - posebno radom Europskog suda za ljudska prava - već je prisutno osjetno suzvučje u tumačenjima zakona. Nešto veće teškoće javljaju se po mišljenju profesora Pernicea na području demokracije: 'Znate da se u Njemačkoj demokracija drugačije tumači nego u Francuskoj. Nadalje, lik, uloga skupštine u Njemačkoj sasvim je drugačija od one u Francuskoj. U usporedbi s francuskom skupštinom može se već reći da je europski suverenitet parlamentarno sasvim dobro legitimiran posredstvom europske skupštine. Naravno, dodatno je izravno legitimiran i posredstvom nacionalnih skupština koje moraju nadzirati svoje vlade te i europske teme moraju ući u krug tema u nacionalnim predizbornim kampanjama a ne obratno - kao dosad - da europska predizborna kampanja bude hranjena nacionalnim temama'. Načelo subsidijarnosti bit je federalno oblikovane Europske unije. Ono podrazumijeva da državne odluke moraju biti donesene na političkoj razini koja je najbliža građanima. Ta razina trebala bi zajamčiti najveću moguću djelotvornost pri provedbi tih odluka. Utoliko je europska razina ograničena u svom djelovanju u svim pitanjima, za koja nije isključivo nadležna. Od ukupno četiri političke razine - grada, regije, nacionalne države, europske unije - razina udaljenija od građana trebala bi se aktivirati tek kada određeni problem nije moguće djelotvorno riješiti na razini bližoj građanima. Tako je utvrđeno Maastriškim sporazumom. Konkretan učinak te odredbe: samo je aktualno povjerenstvo EU u razdoblju od 1995. povuklo 143 svoje inicijative, a broj novih zakonskih inicijativa pao je sa 60 u 1990. na samo 8 u 1997. godini. Od g. 1993. EU je prihvatila 104 mjere o pojednostavljenju zakona. Unatoč tome, ostaje problem međusobnog odnosa nacionalnih i europskih zakona. U Europi se trenutačno tolerira isprepletenost različitih pravnih poredaka. Član 23 njemačkog Ustava obvezuje državna tijela na jamčenje 'otvorene državnosti'. To znači da se osim njemačkih državnih vlasti pojavljuju i europske vlasti, čija legitimacija ne izvire samo iz dosega njemačkog Ustava. Štoviše, nastaju europske vlasti čiji ciljevi i djelovanje mogu biti protivni ciljevima i djelovanju pojedinih članica. Zato se vodeći njemački pravnici (...) zalažu za preustrojavanje državnih i europskih vlasti. Stručnjak za nacionalno pravo profesor Peter H?berle sa sveučilišta Bayreuth i St. Gallen (Švicarska) fokusira pak pozornost na zamisao o zajedničkoj europskoj kulturi: 'Moramo, primjerice, postaviti pitanje kakvi su kulturalni konteksti potrebni za djelotorno djelovanje deklaracije o ljudskim pravima. Poanta bi trebalo biti pronalaženje suptilne ravnoteže između jedinstva i raznolikosti. U umjetnosti postoje klasični kanoni. Svi se slažemo da su umjetnička djela koja krase velike europske metropole pravi klasici. No, postoji zajednička veza pravne kulture i kuture - i ona nosi Europu na duge staze. Ne samo kratkoročni ekonomski uspjesi - koliko god važni oni bili'. Tako je u Europi već desetljećima u tijeku proces osmoze, u kojem Italija, Francuska i Španjolska preuzimaju pojedina pravna načela iz njemačke tradicije. S druge će pak strane, primjerice, talijanski regionalizam utjecati na regionalizam, koji je trenutačno aktualan u Velikoj Britaniji. Karl-Heinz Narjes, bivši podpredsjednik Europskog povjerenstva, naglasio je da na europskoj razini hitno treba angažirati skupine za izradu planova. Samo na taj način politička Europa može ostvariti nužnu sigurnost glede svog institucionalnog i ustavnog razvoja. Narjes je također kritizirao Europu koja je po njegovu mišljenju danas pretjerano troma da bi reagirala na aktualna politička i gospodarska zbivanja. Narjes je zatražio 'temeljitu, vizionarsku, pa i preventivnu' analizu rizika koja je po njegovim riječima uvjet za izradu upotrebljivog ustava EU. 'Hipotetički najgori mogući slučajevi', koje valja razmotriti, ne trebaju zasada obuhvatiti čak ni ratove već druge mogućnosti nametanja tuđe volje Europljanima. Zahtjevi za europskim ustavom bili su proteklih mjeseci sve glasniji. Isticala ih je dosadašnja predsjednica Njemačkog Bundestaga Rita S??muth kao i predsjedatelj francuskih gaullista Philippe Seguin", podsjeća dr. Guido Heinen.