17. XI. RDW: dipl putovnica i zločini

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 17. XI. 1998. Hod po žici između zakona i politike "Sucima i odvjetnicima UN-ova haaškog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zacijelo nije lako. Sam sud osnovan je prije pet godina (17. XI. 1993.) uz veliku pompu i velika očekivanja, kako bi nakon završetka jednog od najjezivijih ratova u Europi utvrdio i pred lice pravde izveo krivce za zločine protiv čovječnosti, ali se u početku morao boriti za dostatne prostorije i novac. Ta činjenica nije se baš uklapala u velike i uzvišene ciljeve, koje je međunarodna zajednica postavila sama sebi - između ostaloga i zato da umiri vlastitu savjest. No, nakon pet godina, stvari su pomalo sjele na svoje mjesto. Suđenja se danas odvijaju u tri sudnice istodobno. Ni potraga za možebitnim ratnim zločincima nije baš bila brza, a ni oslobođena trzavica. Suradnja odgovornih političkih čimbenika u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i na Palama, odnosno u Banjoj Luci, još je puna nedostataka. U pritvorima u Den Haagu zatvoreno je 27 od više od 70 mogućih ratnih zlčinaca, a u tijeku je i potraga za ostalim zločincima. Velike teškoće nastaju u prvom redu kod sivih eminencija, političara odgovornih za smrt četvrt milijuna te progon i izbjeglištvo više od dva milijuna ljudi. Tako ni UN-ovi suci i odvjetnici ne mogu zasad učiniti ništa drugo nego suditi takozvanim sitnim ribama. To ne znači da njihovi individualni zločini ne moraju biti kažnjeni. Pojedinac - bilo u ulozi običnog vojnika ili dragovoljnog borca, vođenog pretjeranim nacionalnim uvjerenjem, također je uvijek odgovoran sebi samom, vlastitoj savjesti, a time automatski podliježe općim ljudskim pravima, koje je UN prije 50 godina utvrdio kao obvezu za cijeli svijet. Stoga i srpski Tadići, hrvatski Kupreškići i muslimanski Delići moraju odgovarati za svoja djela, obilježena nečovječnošću. Sud pri tome ne smije pokretati novu etničku podjelu. Ista kazna vrijedi za bosanske Muslimane, Hrvate i Srbe koji su se ogriješili o zakon. Izgovor ne smije biti argument da ih je netko drugi, politički nadređen, zlorabio za vlastite ciljeve. No, slabost UN-ova suda pokazuje se u svojoj punoći upravo kad je riječ o pravim ratnim huškačima. Unatoč brojim velikim riječima, na slobodi su i dalje vrhovni nacionalist bosanskih Srba Radovan Karadžić i njegov general Ratko Mladić. Navodi izvora u sudu da su pokrenute istrage i protiv jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića ni u kom slučaju ne potkrepljuju ozbiljni ugled samog suda već potiču pogrešna očekivanja. Takve glasine javile su se i u vezi s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i njegovom, u najmanju ruku, spornom ulogom u krvavim sukobima između Hrvata i Muslimana u Bosni. UN-ov haaški sud neće biti pošteđen hoda po žici na granici između politike i međunarodnoga kaznenog prava. Najteži slučajevi pozivanja na odgovornost sivih eminencija tek predstoje. Pritom valja napomenuti da ih policajac 'Slučaj' neće besplatno izručiti sudu. To se jednom zamalo i dogodilo. Tako je uhićenje i izručenje sadašnjeg potpredsjednika jugoslavenske vlade Vojislava Šešelja u Den Haag moglo zapravo označiti vrhunac, dar za 5. godišnjicu. No, jednog od najgorih nacionalističkih huškača, koji je s vlastitom privatnom vojskom ostavio krvave tragove u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini i u ratu protiv Hrvatske, postrojbe SFOR- a samo su ispratile od Banje Luke u Bosni do granice sa Srbijom. Sve dok se uz pomoć diplomatske putovnice može izbjeći odgovornost za zločine, nešto općenito nije u redu s moralom te međunarodne zajednice. To ne može bitno promijeniti ni UN-ov sud. Nažalost, njegove će mogućnosti za doprinos pravednijem svijetu ostati ograničene", zaključuje Herbert Korfmacher. (RDW)