DE-POLITIKA-KRIZA-DIPLOMACIJA-Organizacije/savezi-Diplomacija-Ratovi +nj 17. XI. die welt: dipl uspjeh tek predah ++NJEMAČKA+DIE WELT+17. XI. 1998.+Predah između dvije krize+"Istinski uznemirujuće obilježje kriza koje izazivaju svi
despoti +ovog svijeta jest činjenica da odluka o ratu i miru, vojnom udaru i +pregovaračkom stolu, životu i smrti, često ovisi o teško +procjenjivoj veličini: o slučaju. Američki bombarderi bili su već +natrpani bombama i iščekivali su napad na Bagdad kada je Sadam +Husein popustio. Nešto kasnije inspektori UN-a za naoružanje +nastavili su svoj posao u Iraku - kao da se ništa nije dogodilo.+Strah izaziva upravo ta samovolja. U doba globalizacije svijet nije +postao predvidljiviji već složeniji. Stišavanje nove iračke krize +slavi se kao diplomatski uspjeh. No, diplomacija i globalni +mehanizam rješavanja kriza trebali bi se upitati jesu li njihovi +instrumenti uopće još primjereni zadaći. Takozvani diplomatski +uspjesi često označavaju tek predah između dvije krize. Koliko će +dugo ovaj puta trajati suradnja s Sadamom? Kada će on ponovno +ocijeniti da mu se pruža povoljna prilika za zabijanje klina između +stalnih članica Vijeća sigurnosti UN? I na kraju: jesu li sankcije +UN uopće primjereno sredstvo za slamanje političkih sustava?
NJEMAČKA
DIE WELT
17. XI. 1998.
Predah između dvije krize
"Istinski uznemirujuće obilježje kriza koje izazivaju svi despoti
ovog svijeta jest činjenica da odluka o ratu i miru, vojnom udaru i
pregovaračkom stolu, životu i smrti, često ovisi o teško
procjenjivoj veličini: o slučaju. Američki bombarderi bili su već
natrpani bombama i iščekivali su napad na Bagdad kada je Sadam
Husein popustio. Nešto kasnije inspektori UN-a za naoružanje
nastavili su svoj posao u Iraku - kao da se ništa nije dogodilo.
Strah izaziva upravo ta samovolja. U doba globalizacije svijet nije
postao predvidljiviji već složeniji. Stišavanje nove iračke krize
slavi se kao diplomatski uspjeh. No, diplomacija i globalni
mehanizam rješavanja kriza trebali bi se upitati jesu li njihovi
instrumenti uopće još primjereni zadaći. Takozvani diplomatski
uspjesi često označavaju tek predah između dvije krize. Koliko će
dugo ovaj puta trajati suradnja s Sadamom? Kada će on ponovno
ocijeniti da mu se pruža povoljna prilika za zabijanje klina između
stalnih članica Vijeća sigurnosti UN? I na kraju: jesu li sankcije
UN uopće primjereno sredstvo za slamanje političkih sustava?
Ista pitanja vrijede i za odnos prema ostalim neugodnim
vlastodršcima. Da Abdulah ?calan nije pao u ruke talijanskim
vlastima, rat na jugoistoku Anadolije prerastao bi možda u
tragediju bez kraja i konca. Ovako se pak otvara mogućnost
izvođenja ?calana pred sud i obezglavljivanja PKK. Teror PKK i
protuteror turske vojske mogli bi tako biti dokrajčeni.
Čisti je slučaj i uhićenje bivšeg čileanskog diktatora Augusta
Pinocheta u Londonu, koji je optužen za genocid, mučenje i
terorizam. I on bi trebao biti izveden pred sud - bilo da je uistinu
uživao imunitet ili da ga nije uživao.
Hoće li srpski ratni zločinac Radovan Karadžić i njegov krvoločni
stjegonoša Ratko Mladić jednoga dana biti uhićeni pukim slučajem?
Sud UN-a sa sjedištem u Den Haagu traži ih već godinama zbog sumnje
da su odgovorni za ubojstva, mučenja i zločine protiv čovječnosti.
Kakav će pak biti budući odnos prema Slobodanu Miloševiću?
Instrumentariji međunarodne zajednice nedostatni su. Valja
priznati da je odnos prema međunarodnim zločincima velikog formata
jako težak te da mogućnosti uhićenja vrlo brzo nailaze na svoje
granice - tamo gdje počinje suverenitet pojedine države koja im
pruža utočište.
Međunarodni kazneni sud mogao bi ponuditi rješenje: neovisno
tužiteljstvo, koje će podizati optužnice protiv svih zločinaca
ovog svijeta. No, u to bi ime svaka država morala odstupiti dio svog
suvereniteta, a Sjedinjene Države podjednako su nespremne povući
taj potez kao i, primjerice, Narodna Republika Kina. Je li, dakle,
riječ o običnom snu? Prije pola stoljeća opsežno kršenje ljudskih
prava izazivalo je tek slijeganje ramenima, ali danas više nije
tako. Kršenje ljudskih prava je skandal i problem koji valja
riješiti. Riječ je o napretku koji ne treba omalovažiti", smatra
Dietrich Alexander.