16. XI. - es - ABC - o demokršćanima

ŠPANJOLSKA ABC 16. XI. 1998. Kršćanska demokracija "Biranje Javiera Rupereza na mjesto predsjednika Demokršćanske internacionale podsjeća nas na brojne Španjolce koji se nalaze na visokim položajima u svijetu. Solana je u NATO-u, Mayor Zaragoza u UNESCO-u, a Samaranch u Međunarodnom olimpijskom odboru, da nabrojimo samo one najistaknutije. Mi, Španjolci, zamijenili smo Skandinavce na mjestima gdje se mora tražiti kompromis, na pola puta od svih krajnosti. Pa što je tome uzrok, ako znamo da nismo baš poznati kao ljudi skloni kompromisima? Naša relativna izoliranost. Sve do jučer, kažu, naša država nije istinski ulazila u europske petljancije, u kojima prevladavaju stare nesnošljivosti i duboka neprijateljstva. Francuzi i Englezi se i dalje iskreno mrze, a i jedni i drugi sumnjičavi su prema Nijemcima i nemaju povjerenja u Talijane. U takvim okolnostima, država poput Španjolske, koja je tek stigla na veliku pozornicu europskih intriga, nudi najbolje kandidate za kompromis, bez obzira o kojemu se mjestu radi. Ali vidjet ćete što će se dogoditi kad se budemo počeli svađati s ovima ili onima u obrani naših interesa. Ruperezov izbor, u svakome slučaju, iznenađuje zbog nečega drugoga. Demokršćani u Španjolskoj jedva da imaju nekakvu tradiciju. Kad je, sredinom šezdesetih godina, veliko pitanje u međunarodnim krugovima bilo kako će se oblikovati španjolska politička pozornica poslije Francove smrti, većina njih vjerovala je da ćemo nastaviti prema talijanskome uzoru: demokršćani vladaju desnicom, komunisti ljevicom, a mrvice ostalima. Jako su se prevarili. Kao velika stranka ljevice pojavili su se socijalisti, a demokršćani nisu dobili ni jedno zastupničko mjesto. Umjesto njih, pojavio se novi centar, UCD (Union de Centro Democratico), koji je dobivao glasove iz širokih dijelova pučanstva koje je željelo promjenu bez trauma, savez koji bi više gledao na budućnost nego na prošlost. A u to je vrijeme kršćanska demokracija već polako odlazila u prošlost. Stvorili su je Amerikanci poslije Drugoga svjetskog rata kako bi zaustavili širenje komunizma u državama koje su izgubile rat, u Njemačkoj i Italiji, a svoju je ulogu preuzela vrlo uspješno i vladala je desetljećima. Uz potporu Crkve, bogatih poduzetnika i SAD-a, djelotvorno je zamijenila stare stranke centra i desnice koje su izgubile povjerenje zbog suradnje s fašistima. Ali trideset godina kasnije, na nju se okomilo opadanje moći, budući da je u Njemačkoj već izgubila vlast, a u Italiji je obremenjena korupcijom koja još nije izbila u javnost, ali je očito da postoji. Želim reći da takva kršćanska demokracija nikome ne može poslužiti kao uzor. Osim činjenice da u tadašnjoj Španjolskoj, poslije četrdeset godina državnog katoličanstva, vjerska stranka nikoga nije privlačila. Španjolski demokršćani, pod vodstvom Ruiza Gimeneza, pokušali su to nadoknaditi programom koji je više vukao na lijevo nego čak i programi samih socijalista. Tako su izgubili i ono malo vjernih pristaša koji su im preostali. Zatim su se prometnuli u dodatak vladajućeg centra i tu su ostali do danas. Sve je više svađa među njima pa ih veće političke stranke izbjegavaju. I imaju pravo. Nisu bili kadri stvoriti veliku stranku, ali su dali odlučan doprinos pri razbijanju jedne druge, Suarezova UCD-a, iako je to jedna sasvim druga priča. Dvadest godina kasnije, kao utješnu nagradu dobivaju mogućnost da jednoga od svojih postave na čelo Demokršćanske internacionale. A ta Internacionala i dalje ima određeni ugled, unatoč gubitku snage u svim državama, kao i one velike obitelji koje su izgubile glavninu svojega imetka, ali i dalje imaju ugledno ime. Jedina stvar koju ja želim Javieru Ruperezu jest da na svojoj novoj dužnosti zaboravi na španjolske demokršćane. Jer, ako ih sa sobom odvede i u Internacionalu, oni su sposobni napraviti i ono što nisu uspjeli napraviti komunisti i korupcija - dokrajčiti je", piše Jose Maria Carrascal.