fr-la croix 16.11.dečanski monasi

FRANCUSKA LA CROIX 16. XI. 1998. Monasi u Dečanima zauzimaju se za dijalog među zajednicama "Ispred ulaza u crkvu stražari redarstvenik u odori 'komandosa'. Do njegovih nogu u travi složeno je desetak kalašnjikova. Ljudi ošišani do kože i jedan rendžer ostavili su vani oružje prije nego su ušli u građevinu iz XIV. stoljeća ukrašenu šarenim freskama. Pale tanke svijeće, stavljaju pred ikonu nekoliko zgužvanih novčanica i na koljenima prolaze ispod lijesa Dušana Stevana, srpskog cara koji je umro 1355., utemeljitelja manastira. Smatra se da ovaj domaći obred donosi sreću. Danas, kada su hodočasnici rijetki, samo vojnici i srpski redarstvenici navraćaju da se saberu u manastiru Dečani, jednom od najstarijih na Kosovu. Crkva i okolne zgrade luka su mira i tišine sakrivena u predivnoj šumi, u srcu pokrajine zahvaćene ratom. Kako je moguće ujutro pucati na civile, a navečer se moliti u Dečanima? 'Srpski policajci koji dolaze ovamo ne počinjaju zločine', odlučno tvrdi otac Sava, zamjenik poglavara manastira. 'Mi smo ustvari oštro osudili svako nasilje, tko god bili počinitelji. I Sveti Sinod Srpske pravoslavne crkve jasno se očitovao protiv politike Slobodana Miloševića...' Visok, svježeg lica koje zrači mirom, duge kose i duge plave brade, on nosi crnu mantiju pravoslavnih monaha. Odsječno izgovara svoju poruku koju je stalno pokušavao obrazložiti predstavnicima dviju zajednica: 'Dijalogom se može izbjeći rat'. Zatim priznaje: 'Danas je teško postići da te ljudi čuju...' To više što je upravo nazočnost srpskih manastira na Kosovu dokaz kojim srpski nacionalisti pravdaju svoju nepopustljivost prema Albancima. Osim riječi, dečanski se manastir istaknuo znakovitim postupcima koji bi trebali povezati dvije zajednice. 'Podijelili smo namirnice i odjeću albanskim izbjeglicama', kaže otac Sava. Koncem listopada primio je službenog predstavnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Adema Demacija i susreo se s katoličkim biskupom na Kosovu. 'Nažalost, srbijanska glasila ne govore o tim inicijativama', žali se. 'Trebat će vremena da Srbi i Albanci otkriju što im je zajedničko', uzdiše monah. 'Treba reći i opetovati da ovaj rat ne suprotstavlja dvije zajednice, već ekstremiste na obje strane...' Pada noć. Mladi redovnik obilazi mramorne zidove crkve i u redovitim razmacima kucka po drvenoj pločici malim čekićem. Tako poziva monahe koji rade na obližnjim poljima da dođu u isposničku blagovaonicu, vrijeme je za zajednički objed. Svako jutro u pet sati, 25 monaha tri sata zajednički mole pred ikonostasom krcatim zlatom iz dečanske crkve. Pomišljaju li monasi na odlazak, ako se sukob pojača? 'Napad Albanaca na manastir bio bi vrlo jak negativan simbol. Ne vjerujem da će se to dogoditi', misli otac Sava. U jeku sukoba u proljeće, OVK je napao samo jedan manastir vjerujući da su se u njemu sakrili redarstvenici. No brzo je vraćen monasima, a Albanci su ga popravili da bi nadoknadili štetu. Otac Sava podsjeća na pomirbu Francuza i Nijemaca, kao i pomirbu koju žele postići građani Sjeverne Irske. 'Nama na Balkanu nedostaje ta kultura dijaloga', tvrdi. A zatim zaključuje: 'Puno ovdašnjih ljudi vjeruje da se samo silom može nešto postići. Mislim da su sada shvatili kako je to loš put'", piše Alain Guillemoles.