US-ODNOSI-Trgovina +US IHT 16. XI. INDIJA ++SJEDINJENE DRŽAVE+THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE+16. XI. 1998.+Indija bi trebala biti na vrhu washingtonskog popisa+"Ovo nije bila najbolja godina za one u Washingtonu koji se žele
+usredotočiti na vanjskopolitička pitanja. Kongres, Bijela kuća i +mediji bili su zaokupljeni Monicom Lewinsky i pričama o opozivu. +Sad se pažnja okrenula borbama u republikanskom vodstvu", piše +Stanley A. Weiss, utemeljitelj i predsjednik organizacije +američkih poslovnih vođa, Poslovnih izvršnih vlasti za nacionalnu +sigurnost.+"Čini se da ovih dana vanjskopolitička pitanja uspijevaju privući +pozornost samo na dva načina. Prvi je eksplozijama (razne države s +nuklearnim potencijalom južne Azije, teroristički napadi i +američka osveta u srednjoj Aziji i Africi, bombaška samoubojstva +usred nada za mir na Bliskom istoku te 'bi - ne bi' prijetnje vojnom +silom protiv Sadama Huseina zbog sramotnog kršenja dogovora).+Drugi je način kad se radi o Kini, zemlji čije gospodarske +mogućnosti nude obećanje silnih trgovinskih veza. Odnosi s Kinom +postali su sine qua non za američkog Predsjednika koji se želi +dokazati.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
16. XI. 1998.
Indija bi trebala biti na vrhu washingtonskog popisa
"Ovo nije bila najbolja godina za one u Washingtonu koji se žele
usredotočiti na vanjskopolitička pitanja. Kongres, Bijela kuća i
mediji bili su zaokupljeni Monicom Lewinsky i pričama o opozivu.
Sad se pažnja okrenula borbama u republikanskom vodstvu", piše
Stanley A. Weiss, utemeljitelj i predsjednik organizacije
američkih poslovnih vođa, Poslovnih izvršnih vlasti za nacionalnu
sigurnost.
"Čini se da ovih dana vanjskopolitička pitanja uspijevaju privući
pozornost samo na dva načina. Prvi je eksplozijama (razne države s
nuklearnim potencijalom južne Azije, teroristički napadi i
američka osveta u srednjoj Aziji i Africi, bombaška samoubojstva
usred nada za mir na Bliskom istoku te 'bi - ne bi' prijetnje vojnom
silom protiv Sadama Huseina zbog sramotnog kršenja dogovora).
Drugi je način kad se radi o Kini, zemlji čije gospodarske
mogućnosti nude obećanje silnih trgovinskih veza. Odnosi s Kinom
postali su sine qua non za američkog Predsjednika koji se želi
dokazati.
No ako su eksplozije i gospodarske prilike ono što je potrebno da se
privuče američka pažnja, Indija bi trebala biti na vrhu popisa. Ta
nova članica nuklearnog kluba također je potencijalno golemo
tržište za američku robu i ulaganja. Sjedinjene su Države već sada
najveći trgovinski partner Indije, s oko 11 milijarda dolara u
dvosmjernoj trgovini, i što je još važnije, ulaganjima. Oba
partnera iz toga vuku korist.
Na Ameriku otpada oko 30% svih stranih ulaganja u Indiji. U
međuvremenu, Indija, koja je stvorila drugi po brojnosti kadar
znanstvenika i inženjera (nakon Amerike) smišlja sofisticiraniji
software za američke proizvođače računala od bilo koje druge
zemlje.
Pa ipak, kad je Madeleine Albright prošlog studenoga posjetila
Indiju, ona je bila prva američka ministrica vanjskih poslova koja
je posjetila tu zemlju u 14 godina. Dugo vremena Sjedinjene Države
tamo nisu imale čak ni veleposlanika. A izaslanici su stizali i
odlazili brzo. Thomas Pickering, popularni veleposlanik u New
Delhiju, povučen je 1993., nakon što je u zemlji proveo manje od
godinu dana. Nijedan američki predsjednik nije posjetio Indiju od
Carterova posjeta 1978. Predsjednik Clinton preletio je Indiju
prošloga lipnja radi devetodnevnog putovanja Kinom.
Sad je on najavio dugo planiran posjet potkontinentu. Jedan
američki dužnosnik, pokušavajući obrazložiti tu odluku, izjavio je
da to nije ukidanje kazne za indijske nuklearne eksplozije već
njezino 'odgađanje radi napretka'. Nameće se usporedba s Kinom,
popularnim odredištem američkih predsjednika još od Richarda
Nixona 1972.
Indija je bila prva zemlja koja je pozvala na globalno nuklearno
razoružanje. A indijska vlada nikad nije prodavala rakete ni
nuklearnu tehnologiju. Od 1974., kad je prvi put izazvala
eksploziju atomske naprave, do svibnja ove godine, kad je izišla s
pet eksplozija, ona je promatrala Kinu kako provodi više od 40
nuklearnih pokusa.
Indija nije prekršila nikakve međunarodne ugovore jer nikad nije
potpisala ni ugovor o neproliferaciji 1970. ni zabranu pokusa
1996.
Kina je, međutim, najveći svjetski proliferator oružja masovnog
uništenja. Od 1978. do nedavnog Clintonova sastanka u Pekingu, Kina
je opetovano obećavala da neće prodavati nuklearnu i raketnu opremu
i tehnologiju. Zatim bi kršila riječ, pa opet pristajala nikad ne
počiniti ono što je već obećala nikad ne učiniti.
Unatoč toj prošlosti opetovanog kršenja međunarodnih obećanja,
Kina doslovno bez ograničenja uvozi američku visoku tehnologiju i
opremu koja se može koristiti u vojne svrhe. Pa zašto ne Indija?
U Indiji živi gotovo četvrtina svjetskog stanovništva. Ono što je
savjetnik za nacionalnu sigurnost Samuel Berger izjavio o Kini
vrijedi i za Indiju: 'Ne možete okrenuti leđa četvrtini svjetskog
stanovništva.' (...)
U međuvremenu, Kongres bi trebao ukloniti sankcije koje
sprječavaju američke tvrtke da Indiji pruže potrebnu pomoć u
zamjenjivanju ili čak upravljanju njezinim starim i možda opasnim
nuklearnim elektranama. Novi Kongres zatim treba napustiti neke
svoje prepirke i razviti politiku primjerenu rastućoj važnosti
Indije.
Jesu li zaista bile potrebne eksplozije da bismo primijetili
Indiju?"